Agrokorov povjerenik Ante Ramljak upitan jučer kome će ići novac od prve runde financijske injekcije za likvidnost rekao je da će s vjerovničkim vijećem razmotriti prioritete plaćanja.

Kako je u ovoj fazi još dosta nepovjerenja prema bilancama i podacima, transparentnost je dobrodošla, pa Ramljakov učestali nastup u medijima jača povjerenje i ide ka većoj transparentnosti. Zbog nje je i u Sudskom poslovniku došlo do promjena. Zbog lex Agrokora u NN-ima objavljeno je da postojeći upisnik za (pred)stečajeve biti i upisnik i za postupke izvanredne uprave. Kako to znači da je izjednačen način evidentiranja i upisivanja podataka u novom postupku s istim radnjama u (pred)stečaju, propisi koji vrijede za e-oglasnu ploču trebali bi vrijediti i za novi postupak. Načelno, time je okvir za transparentnost postignut jer vjerovnici imaju isti pristup podacima, no izgleda da u novom postupku to vrijedi više na načelnoj razini, dok u praksi postoje nepoznanice.

Potencijalni problemi u vezi transparentnosti proizlaze iz toga što ovdje nema brojnih ročišta, niti sudskih odluka, nego povjerenik po slovu zakonu sklapa poslove i postupa kao svaki direktor, i jasno je da to ne stavlja na sudsku oglasnu ploču. Kako pratiti poslovne poteze pita se dio dobavljača. Neki 'pušu na hladno' jer, kažu, po zakonu povjerenik ima 100%-tnu autonomiju u širokom spektru poslova – to uključuje i zaduživanje za plaćanje starih tražbina te njihovo zatvaranje, bez da pita vjerovničko vijeće. K tome, pravnici tvrde da preko svog predstavnika u vijeću dobavljač ne može ništa formalno doznati jer vijeće za navedene poslove ne daje suglasnost, nego se pita kod prodaje dionica ili nekretnina u vrijednosti iznad 3,5 mil. kn.

Štoviše po zakonu gledano to znači da su ovlasti u ovom postupku limitirane za prodaju dućana u provinciji, dok su nova zaduženja bez limita i nužnog odobrenja vijeća. Iako se po zakonu te odluke ne moraju objaviti, postoji interes vjerovnika koji nam tvrde da bi to bilo poslovno korektno jer se radi o postupku koji ima za cilj ravnotežu zajedničkih interesa. Agrokor više nije samo privatna tvrtka, nego bi trebala biti pod javnim nadzorom. Široka je lepeza mogućnosti koje se ne mogu kontrolirati jer strogo zakonski gledano dobavljač neće imati pristup podatku tko je bio vjerovnik na dan otvaranja postupka i u kojem iznosu u odnosu na dan kad se potraživanje prijavilo i utvrdilo, osim ako povjerenik ne odluči suprotno.

S jedne strane zakon nudi diskreciju da se stvari rješavaju u tišini potpuno legalno bez mogućnosti kontrole, a nakon što se raščisti situacija sa starim tražbinama u režimu autonomije povjerenik nikome neće morati polagati račun po pitanju nabave i cijena, ali ako se dira u paket dionica od preko 3,5 mil. kuna dolazi se u režim vrlo strogih ograničenja za što nema opravdanja. Ovakve zakonske ovlasti razumljivo otvaraju određena pitanja vjerovnika koji razmišljaju praktično. Izgleda da bi željeli iskoristi tu autonomiju, ali ako to ne mogu, dolaze do dvojbe je li to netko od njihovih konkurenata iskoristio. Izvješće koje će redovito stizati Vladi nije strukturirano u pogledu obveznog sadržaja, što znači da jedino slika stanja tražbina vjerovnika na dan 31. prosinca 2016., na dan otvaranja postupka i na dan prijave tražbina može prikazati vjerodostojnu sliku za vjerovnike.

Kako toga nema u zakonu, dobavljače brine to što bi dobili samo treću sliku tražbina na dan prijave, koja ne bi bila usporediva. Je li moguće da će ostati tajna za vjerovnike kako su se u međuvremenu rješavala plaćanja, brzo će se vidjeti. Riječ je inače o legitimnoj tajni u redovnim okolnostima kad su vjerovnici samo dobavljači, ali kad dobavljači postanu vjerovnici dospjelih tražbina u službenom postupku onda je poželjena maksimalna transparentnost kroz sve podatke kako njihovi konkurenti zatvarali svoja potraživanja ili to kao i oni nisu činili.