Pod pritiskom rokova Svjetske banke za realizaciju drugog programskog zajma za prilagodbu PAL2, Upravni odbor Hrvatskog fonda za privatizaciju već danas će donijeti odluku o prodaji većinskog udjela u Željezari Split, za koju su ponude otvorene prošli tjedan. Odluke bi također trebala donijeti i za izbor najboljeg ponuđača u natječajima za prodaju šibenske Tvornice lakih metala i karlovačke mljekare KIM, a u sva ta tri procesa, kako se jučer neslužbeno saznaje u vladinim krugovima, bit će iznenađenja. Prodaja Dukata stranoj kompaniji i negativne reakcije javnosti koje su isprovocirale Vladu da definira i zaštiti strateške grane odrazit će se, po svemu sudeći, i na današnje odluke u HFP-u. Tako bi u slučaju KIM-a, gdje se za većinski dionički paket nadmeću poznata nizozemska grupacija Danube Foods i dvije domaće tvrtke, Ranč iz Pribislavca i Chromoderm iz Duge Rese, prevagu između podjednako dobrih ponuda ipak trebala odnijeti domaća, u široj javnosti malo poznata tvrtka Ranč, u vlasništvu mladog poduzetnika Denisa Kolarića. On je, naime, ponudio najvišu cijenu za dionice, 17 milijuna kuna, uz zadržavanje svih 219 zaposlenika KIM-a, kao i upošljavanje novih 35 radnika u idućih pet godina, kroz koje bi uložio 39 milijuna kuna. Danube Foods ponudio je za dionice 16,6 milijuna kuna i ulaganje od 30 milijuna kuna, no sve iz vlastitih izvora, dok se Kolarić oslanja i na sredstva iz pretpristupnih programa EU, a dio ulaganja odvijao bi se putem opreme na leasing. Chromoderm je, pak, u svim elementima nepovoljniji od ostala dva takmaca, osim što je formalno najavio najviša ulaganja, 44 milijuna kuna, no većim se dijelom oslanja na leasing opremu i na sredstva iz poslovanja, te na teret KIM-a. Potpisivanje sporazuma sa sindikatima u TLM-u, čini se, popravilo je šanse konzorcija pet hrvatskih tvrtki (Dalekovod, Konstruktor-inženjering, Zagreb-montaža, Feal i Alu Flex Pack) pa se sada iz vladinih krugova čuje kako u odluci za prodaju TLM-a “cijena neće biti presudni kriterij, nego i ponuđena jamstva”.

Iz takvog stava mogla bi se iščitati sklonost države ponudi konzorcija domaćih tvrtki, premda je ona financijski manje izdašna od ponude litavske grupacije UBIG Ukio Banko Investicione, čiji je vlasnik bogataš Vladimir Romanov. Hrvatski konzorcij nudi, naime, 1 kunu za državni udjel, a UBIG 32,42 milijuna kuna. Kod ulaganja UBIG bi u pet godina unio 103 milijuna eura u TLM, a konzorcij 107 milijuna. U dijelu dugova TLM-a Litavci su također dali kvalitetniju ponudu pa će biti zanimljivo vidjeti kako će ministri u Upravnom odboru braniti i argumentirati odluku o prodaji TLM-a hrvatskom konzorciju. Oba ponuđača imaju i potporu sindikata, čiji predstavnik Ozren Matijašević danas prvi put odlučuje o privatizaciji državnih tvrtki u svojstvu člana Upravnog odbora HFP-a. Njegov se angažman može očekivati i u raspravi o prodaji splitske željezare, za koju su pristigle ponude šest inozemnih tvrtki. Matijašević je kao sindikalac sklopio socijalni sporazum i javno podržao ponudu švicarske tvrtke CMI, u vlasništvu američke grupacije CMC, koja se natječe i za kupnju Valjaonice cijevi Sisak, no njihova ponuda, unatoč sindikalnoj potpori, nije financijski najbolja. Upravni će odbor, po svemu sudeći, dvojiti između ponude poljske grupacije Zlomrex i ruske grupacije Mechel Steel. Potonju je ponudu, zbog lošeg iskustva u Sisku, sindikalac Matijašević već javno označio kao neprihvatljivu, a očekivati je da taj stav zastupa i na današnjoj sjednici, na kojoj bi se trebalo raspravljati i o pripremi nekih novih privatizacijskih procesa.