Energetika je oduvijek bila prvo geopolitička kategorija, tek onda pitanje tržišta, no unatoč intervencionzmu čeka nas nekoliko teških i izazvovnih godina. Hrvatska ima dobro razvijenu infrastrukturu, no idućih nekoliko godina nužno je pronaći nove dobavne pravce što će tržištu olakšati posao, moglo se čuti na panelu ‘Nafta i plin – priča o samodostatnosti’.

“Hrvatska ima dobro vođenu energetsku politiku i iduće time se ne bismo trebali bojati pod uvjetom da skladišta plina napunimo na vrijeme. Ono što me brine je njegova cijena”, kaže neovisni stručnjak Davor Štern.

Na pitanje moderatora Vladimira Niševića da li se aktualna energetska kriza koja trese Europu mogla predvidjeti i djelomice možda ublažiti, energetski stručnjaci ostaju skeptični. “Po svojoj prirodi, krize u ekonomiji se obično ne predviđaju. Ona se mogla predvidjeti da kad bi svijet slušao katastrofičare, no svi se nadaju da će razum pobijediti”, kaže neovisni stručnjak Igor Dekanić naglašavajući da je cijena plina porasla četiri puta u odnosu na rujan, a cijena nafte udvostručila.

Hrvatska je u relativno dobroj poziciji po pitanju tržišne opskrbe naftom. Direktor Strateškog poslovanja i javnih poslova Ine Hrvoje Glavaš istaknuo je da naftna kompanija održavala urednu opskrbu i tijekom remonta rafinerije u Rijeci. “Pred kraj ožujka rafinerija je startala s radom i sada je potpuno u operativnom modu, a paralelno provodimo najveću investiciju u Rijeci u postrojenje za obradu teških ostataka vrijednom oko 600 milijuna dolara”, kaže Glavaš.

Panelisti ističu važnost potrage za novim dobavnim pravcima energenata, poput plina iz Alžira, te jačanja kapaciteta LNG terminala na Krku. “Svaki novi alternativni pravac može donijeti sigurniju opskrbu plina u regiji. Zemlje u okruženju ovisne su o ruskom plinu, treba pronaći alternativu. Plinacro ima projekte za povećanje kapaciteta transportnog sustava započete prije nekoliko godina koji su u visokoj fazi razvoja, no pitanje je financiranja”, kaže član Uprave Plinacroa Marin Zovko. Dodaje da nadaju da bi se na financiranje mogli osloniti na europska sredstva budući da je to diverzifikacija važna ne samo za Hrvatsku, već i regiju.

Moguće presijecanje veza energetskih veza prema Rusiji Europu će različito stajati, a posebice regiju bitno ovisnu o ruskom plinu. “U EU ima zemalja koje se ne oslanjaju na plin iz Rusije, poput Španjolske i Portugala. U regiji je godišnja potrošnja plina 28 milijardi kubnih metar plina, od toga je 70 posto ruski plin”, kaže članica Uprave PPD-a Ivana Ivančić. Napominje da u njihovom portfelju plin iz Rusije čini 30 posto, dok ostatak nabavljaju na burzama. “Nadamo se da će isporuke u budućnosti biti neometane, vjerujemo da će se situacija kristalizirati u narednih mjesec dana. Pratimo što rade velike kompanije, naše iduće plaćanje prema Gazpromu je u lipnju”, kaže.

Da će Europi biti vrlo izazovno smanjiti ovisnost o plinu iz Rusije slaže se i Dekanić. “Jako teško ćemo se riješiti ruskog plina. “Primjerice, Njemačka je uvezla 133 milijardi kubnih metara, od toga je samo 38 milijardi za industriju umjetnih gnojiva i plastike, njima će biti vrlo teško”, kaže. Smatra da bi prije rata u Ukrajini razdoblje potrage za alternativnim izvorima i smanjivanje ovisnosti o Rusiji trajalo desetak godina. “Sada s ratom, i kada cijena odjedanput više nije jedini čimbenik već to postaje strateško pitanje energetske neovisnosti, to je moguće ostvariti u manje od deset godina, no bit će potrebna vrlo velika ulaganja. Dobro je da se u krizama toliko ne gleda na ono što je u vrijeme prosperiteta preskupo”, kaže Dekanić. Napominje da je nužno razmišljati tržišno, no u energetici vrijedi pravilo da svaka kriza i njezino rješavanje moraju uključiti državnu intervenciju. “Hrvatska je uspješno izgradila plinsku i naftnu infrastrukturu, to je u krizi jedino što vas spašava da možete njome upravljati”, zaključuje.

Iako će prije ili kasnije doći do globalne rošade energenata i odmaka Europe od Rusije, Štern ipak napominje da se zaboravlja pitanje cijene. “LNG će uvijek biti skup. Danas Rusija prodaje plin s diskontom, uvijek se prodavalo ispod stola. Indija kupuje rusku naftu uz 30 dolara diskonta po barelu”, kaže.

Unatoč aktualnoj krizi teško je očekivati da bi donošenje odluka o nafti i plinu u Europi moglo  postati zajedničko budući da je temeljnim ugovorima o EU predviđeno da energetske politike spadaju u nacionalne domene upravo zbog različitih potreba i strukture gospodarstva.

Vjetar je imao dobru krivulju razvoja i ima još prilika za rast

Nafta i plin su obilježili energetski kraj prošle i početak ove godine, no električna energija bi mogla u narednom razdoblju biti također izazov, posebno za poduzetnike, rečeno je na panel diskusiji “Europski strujni krug” u sklopu konferencije “Zeleni plan u hrvatskom gospodarstvu – Energetika: otpornost u krizi”, koja je u organizaciji Poslovnog dnevnika održana u utorak u Zagrebu.

Marija Šćulac Domac, direktorica Sektora za industriju i održivi razvoj Hrvatske gospodarske komore (HGK), upozorava da u Hrvatskoj već niz godina postoji svojevrsna obrnuta situacija gdje poduzetnici nose teret rasta cijena energije, a kako bi se zaštitili građani. To je naravno odluka politike. Kada se govori o nekim procjenama kretanja cijena energije, to je gotovo nemoguće. “Vi ste niz godina imali situaciju da su cijene električne energije kretale u rasponu promjena cijena 10-30 posto. No, onda je došla Ukrajinska kriza, pa i rat, te je 2021. došlo do udvostručenja cijena što je bilo nezabilježeno do sad”, navodi Šćulac Domac. Po pitanju infrastrukture, mreže i spremnika, dužnosnica HGK smatra da moramo puno ulagati. “Da bi se mreža optimalno izgradila, potrebni su spremnici. Mi smo turistička zemlja što znači da tijekom ljetnih mjeseci imamo veliki broj turista koji dolaze svojim električnim vozilima. Planom Oporavka i otpornosti su predviđena značajna sredstva, oko 1,1 milijarda kuna od čega polovica za pametna brojila i mreže. No, potrebno je vrijeme”, ističe Šćulac Domac.

Tomislav Capuder, profesor Fakulteta elektrotehnike i računarstva (FER) u Zagrebu naglašava da Hrvatska ima lijepo energetsko nasljeđe već 50-ak godina u instaliranim kapacitetima hidropotencijala. “S druge strane tu su i neki novi modeli i preuzete obveze, prije svega tu mislim na vjetar i solare. Vjetar je imao dobru krivulju razvoja i ima još prilika za rast. Solari su jedna priča za koju slobodno mogu reći da smo tu puno propustili, barem desetljeće. Mi sada govorimo o 150 MW u sunčanim elektranama, a uvjeren sam da smo o tim veličinama trebali govori prije 10-ak godina”, kaže Capuder. Dodaje da električna energija ima jednu prednost u odnosu na ostale izvore energije, a tu je da ju je moguće proizvesti na gotovo bilo kojoj lokaciji. Po pitanju potrebne infrastrukture za OIE, Capuder ističe da je sustav mreža koji postoji bio optimiziran za desetljeća prije OIE, a da nove tehnologije donose i nove potrebe. “Dok nije bilo OIE mreže nisu trebale biti “pametne”, odnosno one su bile građene kao “pametne” za tadašnje potrebe. Dolazak novih kapaciteta u vjetroelektranama i sunčanim elektranama, od razine proizvođača pa sve do najmanjeg potrošača, vidimo da su potrebne nove napredne, digitalne, mreže koje će osigurati da sustav funkcionira. Kao veliki problem nuklearne energije, za koju kaže da je vrlo kompleksno pitanje u čitavoj EU, ističe dugotrajnost izvedbe i visoku cijenu projekata. “Nuklearke imaju svoje prednosti, ali i brojne nedostatke. Kada govorimo o drugom bloku NE Krško, moramo biti svjesni da se radi o projektu koji će najranije zaživjeti za 15-ak godina, a u tom razdoblju se još puno toga može napraviti u energetici, a i promijeniti u strategiji”, upozorava profesor FER-a.

I Zoran Miliša, direktor ENNA Solara, stava je da kasnimo 10 do 15 godina po pitanju implementacije solarne energije. “Da kasnimo, no to su propušteni vlakovi i tu nema smisla previše razbijati glavu. Moramo vidjeti gdje smo i kako ići dalje. Novac u Europskim fondovima, i to ozbiljan, postoji i treba sustavno raditi na tome. Infrastruktura i regulativa su presudne u tome. I dok, kako kažu u Vladi, regulativa postoji, infrastruktura često šteka”, navodi Miliša. Dodaje da i sami građani moraju biti odgovorni za vlastitu energetsku sigurnost. “Svatko tko ima kuću mora razmišljati o instaliranju solarnih panela na krov, a isto tako i punionice automobila jer će vrlo brzo e-vozila ili ona hibridna prevladati. Oni u kontinentalnom dijelu zemlje bi trebali planirati i dizalice topline u svojim kućama koje bi povezivali sa solarima u jedan održivi energetski minisustav”, kaže Miliša.

Snažniji, robusniji i otporniji elektroenergetski sustav

Optimalizacija elektronaponske mreže u Hrvatskoj započelo je 2014. godine kroz projekt Sincro.Grid koja je uključivala izgradnju tri statička kompenzatora i varijabilne prigušnice: Mraclin, Melina i Konjsko. Kako je istaknuo Ivan Šeparović, direktor divizije Transmission Siemens Energy, u svojoj prezentaciji na konferenciji Zeleni plan, Siemens je ugovorio sva tri projekta ovog programa ukupne vrijednosti oko 170 milijuna kuna. “SVC Konjsko 250 MVAr je jedinstven projekt u Hrvatskoj i široj regiji koji je realiziran uz vrlo visoku domaću komponentu kroz niz hrvatskih dobavljača, ponajviše iz grupe Končar. Kompletna lokalna pamet u projektiranju, izvođenju i realizaciji je nešto na što smo posebno ponosni”, kazao je Šeparović. Dodaje da je projekt bio zahtjevan jer se odvijao uslijed pandemije Covida, a što je pak značilo da se sve mora projektirati i dogovarati u timovima koji su razdvojeni i povezani samo digitalno. Dodani problem je bio rast cijena materijala i transporta u proteklom razdoblju. U konačnici, navodi, ovaj projekt znači da ćemo imati snažniji, robusniji i otporniji elektroenergetski sustav koji ima fleksibilniji i veći opseg primanja novih priključaka iz decentraliziranih izvora obnovljivih izvora energije u sustav.

Hrvatska ima ogroman potencijal za razvoj

Zeleni plan je nezamisliv bez novih ulaganja u obnovljive izvore energije, a što je olakšano padom cijene tehnologije zadnjih godina, kazao je Darjan Budimir, zamjenik direktora Hrvatskog operatora tržišta energije – HROTE, u svojoj prezentaciji Obnovljivi izvori energije u zelenoj tranziciji i potencijali za njihov razvoj. Lani je ukupno u svijetu za energetsku tranziciju utrošeno oko 750 milijardi dolara, a najveći udio odlazi na e-mobilnost. “Hrvatska ima ogroman potencijal za razvoj OIE koji se mjeri u gigavatima novih kapaciteta”, navodi Budimir. Predstavio je podatke prema kojima je lani u Hrvatskoj proizvedeno 3,5 TWh električne energije, a što je po redoslijedu odmah do HEP-ovih hidroelektrana. To je praizvedeno iz ukupno instaliranih 1048 MW obnovljivih izvora energije, a u konačnici se radi o 20 posto ukupne potrošnje električne energije iz OIE. Najavio je da će se u narednom razdoblju u Hrvatskoj raspisivati natječaji za kvote proizvodnje OIE kapaciteta 2010 MW, a već je prethodnih tjedana raspisan prvi iz te kvote od 648 MW. Gledano po tehnologijama, od tih 2010 MW će za vjetroelektrane veće od 3 MW biti predviđeno 1050 MW, za sunčane elektrane snage veće od 500 kW čak 865 MW instalirane snage, elektrane na biomasu snage od 500 kW do 2 MW će biti kvota za 33 MW instalirane snage, a u kvotama su još bioplin, geotermalne elektrane i male hidroelektrane, a 10 MW je predviđeno za inovativne tehnologije koje su primile razvojnu pomoć EU.