Vlada će danas u drugo čitanje Saboru uputiti Zakon o istraživanju i eksploataciji ugljikovodika, no i prije nego što on bude usvojen sklopit će se, kako doznaje Poslovni dnevnik, ugovor o obavljanju seizmičkog snimanja terena, i to bez javnoga natječaja.

Inače, seizmičko snimanje koje je uvodni korak u pripremi cijeloga procesa za koncesioniranje traženja zaliha nafte i plina trebalo bi se provesti u idućih šest mjeseci. Formalno odobrenje seizmičkih mjerenja daje Ministarstvo znanosti i obrazovanja, jer se postupak ne provodi prema Zakonu o rudarstvu, nego se vodi kao znanstveno istraživanje. To nije presedan, jer su iz tog ministarstva dozvole za tu vrstu snimanja davali i za dosadašnja slična istraživanja. No, iznenađuje činjenica da se ovaj put dozvola daje bez ikakva pozivanja potencijalnih kandidata za obavljanje tih poslova. U Ministarstvu gospodarstva objasnili su kako su dosadašnja istraživanja manjkava te nova snimanja opravdavaju s više razloga. Jedan je da ranija snimanja nisu obuhvatila sav prostor na kojemu su potencijalne rezerve ugljikovodika. Drugi važan adut u provedbi novih snimanja je činjenica da su ona najvećim dijelom rađena 80-ih godina, kada su ih prikupljali Geološki institut i Ina. No, čak ako se uzme u obzir da su seizmička istraživanja danas znatno preciznija, ostaje dvojebeno zašto se država u ovako važan posao upušta bez provedbe javnog natječaja.

Objašnjenje iz Vladinih krugova jest da konkretan slučaj ne podliježe obvezi raspisivanja javnoga natječaja jer samu državu njegova provedba neće financijski optreretiti. Kompanija koja će biti odabrana i provesti ta snimanja sama će ih, naime, i financirati. Ilustracije radi, takva istraživanja Ina je za područje u južnom Jadranu prije godinu dana platila 50 milijuna kuna. U predstojećim bi se istraživanjima, pak, navodno obavljala 2D seizmika, koja je malo povoljnija, no neovisno o tome, riječ je o velikom financijskom iznosu. Prema izvorima bliskima Vladi, podatke koje prikupi odabrana će kompanija prodavati na natječaju za dobivanje koncesija, čime će financijski pokriti ovaj posao. Samo po sebi to i nije neuobičajeno, jer je i u drugim zemljama čest slučaj da se ulazak u "data room" plaća, ali budi sumnje ako se i odabir kompanije, koja će biti i te kako važna karika u daljnjem procesu koncesioniranja istraživačkih polja, bira na netransparentan način.

U Grčkoj je, primjerice, sličan proces seizmike obavljan prošle godine uz proveden javni natječaj. Iako se na globalnoj razini tim poslom ne bavi velik  broj kompanija, na spomenuti se grčki natječaj javilo osam energetskih kompanija, što upućuje na potencijalno velik interes i u hrvatskom slučaju. Seizmičkim snimkama trebale bi se utvrditi prve naznake gdje geološka kora ima osnova za daljnja istraživanja, a iz resornoga Ministarstva gospodarstva ističu kako će na osnovi toga biti utvrđene daljnje podjele istraživačkih polja za koje će se davati 30-godišnje koncesije. Prema dostupnim informacijama, istraživanja bi se trebala provesti i u području Jadrana i na kopnu. Što se morskoga područja tiče, dio uz obalu i otoke neće biti predmetom snimanja, dok će na kopnu ponajviše fokus biti stavljen na Dinaride, odnosno područje u Gorskom kotaru i Lici uz granicu s BiH.

Prema prvim informacijama, kada početkom iduće godine budu stvoreni svi preduvjeti za raspisivanje natječaja za koncesiju, potencijalnim se koncesionarima planiraju ponuditi sva polja koja će se utvrditi na osnovi obavljenih snimanja. Ne bude li za neka iskazanog interesa, natječaji će se ponavljati, kažu naši sugovornici. Preliminaran interes inače se već iskazuje nadležnim državnim instancama, a prema našim izvorima, od države se traži i da natječaji traju pola godine, najmanje četiri do pet mjeseci. Ti će uvjeti biti određeni podzakonskim aktima, čije će se donošenje obavljati u idućim mjesecima, usporedno s obavljanjem seizmičkih snimanja. U isto vrijeme trebalo bi početi i osnivanje agencije za ugljikovodike, ključne u provedbi cijeloga posla. Za njezino se osnivanje Zakonom o ugljikovodicima predviđa iz proračuna za 2014. osigurati 400 tisuća kuna, što je ujedno jedini trošak države u ovom poslu, od kojega se očekuju veliki financijski efekti.