Sport & biznis - SP 2026.
EN DE

Teško pomirljivi stavovi o radničkom dioničarstvu

Autor: Marija Brnić
07. kolovoz 2006. u 06:30
Podijeli članak —

Poslodavci, iako isključeni iz procesa pripreme zakona, stavovima su bliže Vladi. Glavnom direktoru Hrvatske udruge poslodavaca Đuri Popijaču nije ni najmanje simpatičan romantičarski pristup sindikata radničkom dioničarstvu

Potreba iskazivanja opredjeljenosti Vlade i premijera Ive Sanadera za radničko dioničarstvo, čini se, dodatno je podigla tenzije oko izrade novog zakona o privatizaciji. Sanader svojim proklamiranjem dioničarstva zaposlenika zapravo nije postigao željenu reakciju kod sindikata jer oni su od njega očekivali radikalniju promjenu stavova i omekšavanje prema zahtjevima sindikata vezanih uz nacrt spomenutog zakona o kojemu su socijalni partneri zauzeli dijametralno suprotna stajališta. Sindikatima je, naime, neprihvatljiva Vladina ideja da se u privatizaciji preostalih tvrtki iz državanog portfelja zaposlenicima istih omogući kupnja dionica samo do kontrolnog paketa, te osim stjecanja većinskih dioničkih paketa traže i druge pogodnosti, primjerice, da im se ponude značajniji popusti pri kupnji, rokove otplate produlji na najmanje 20 godina, te omogući da pri kupnji dionica ne moraju jamčiti vlastitom imovinom. Prije najavljenog tematskog sastanka socijalnih partnera o radničkom dioničarstvu u privatizaciji, najavljenog za rujan, sindikati će se još jednom sastati kako bi usuglasili svoje stavove. No već sada njihova se stajališta o radničkom dioničarstvu uglavnom podudaraju pa će očigledno sindikati, uvjereni da je njihovo poimanje radničkog dioničarstva jedino ispravno, samo razmatrati strategiju zajedničkog nastupa prema Vladi.
“Očekujemo da će Vlada do idućeg sastanka o Zakonu o privatizaciju malo promisliti i da neće biti toliko kruta”, ističe šef jedne od sindikalnih središnjica Krešimir Sever ne skrivajući razočaranost što Vlada i sindikat imaju toliko različite i teško pomirljive stavove o radničkom dioničarstvu. Vlada se, po njegovu tumačenju, vodi obvezama prema Svjetskoj banci i rokovima prodaje državnih poduzeća, osobito onih koja proizvode financijske gubitke i nisu od vitalne važnosti za državu. Ključno za Vladu, smatra Sever, jest dobiti novac za dionice koje proda u što kraćem vremenu, a što nije i interes radnika, koji rok otplate žele razvući na što duže staze.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Poslodavci, iako su posve isključeni iz procesa pripreme zakona, stavovima su, pak, bliže Vladi. Glavnom direktoru Hrvatske udruge poslodavaca Đuri Popijaču nije ni najmanje simpatičan romantičarski pristup sindikata radničkom dioničarstvu. Podsjeća da stjecanje vlasništva povlači i odgovornosti i rizike, a zoran je primjer u tom smislu PPK Valpovo u kojem se radnici koji su lani silom tražili većinsko vlasništvo i izgon vlasnika i nakon pomoći države u vidu otpisa dugova suočavaju s nemogućnošću daljnjeg samostalnog upravljanja tvrtkom.
“Slažemo se s premijerom, treba ići u model radničkog dioničarstva, no to doista treba biti na način na koji je to riješeno na Zapadu, gdje se uspješno provodi već desetljećima i daje rezultate, a izvan toga ne treba ići i izmišljati toplu vodu, ističe Popijač napominjući kako je na tom tragu model kojeg predlaže Vlada. Sindikati, pak, tvrde suprotno, da je ESOP nešto drugo od onoga što su vladini eksperti opisali u prijedlogu zakona o privatizaciji. Otvoreno pitanje, uz navedena, ostaje i model menadžerskog dioničarstva, koji unatoč najavama nije ugrađen u prijedlog novog zakona. Kada se krenulo u izmjene Zakona o privatizaciji, naime, iz Vlade su govorili da žele dokinuti dosadašnju praksu da se pod kišobranom ESOP-a zapravo najčešće provodi preuzimanje tvrtke od strane menadžera. U Vladinu prijedlogu predviđa se tek kombinacija ta dva modela, odnosno zajednički nastup uprave i radnika, no u ukupnom paketu do 25 posto vlasničkog udjela. Očigledno je da će radna skupina za izradu ovog zakona imati težak posao do jeseni uskladiti toliko različita očekivanja i utvrditi čije je poimanje radničkog dioničarstva ispravnije.

Potreba iskazivanja opredjeljenosti Vlade i premijera Ive Sanadera za radničko dioničarstvo, čini se, dodatno je podigla tenzije oko izrade novog zakona o privatizaciji. Sanader svojim proklamiranjem dioničarstva zaposlenika zapravo nije postigao željenu reakciju kod sindikata jer oni su od njega očekivali radikalniju promjenu stavova i omekšavanje prema zahtjevima sindikata vezanih uz nacrt spomenutog zakona o kojemu su socijalni partneri zauzeli dijametralno suprotna stajališta. Sindikatima je, naime, neprihvatljiva Vladina ideja da se u privatizaciji preostalih tvrtki iz državanog portfelja zaposlenicima istih omogući kupnja dionica samo do kontrolnog paketa, te osim stjecanja većinskih dioničkih paketa traže i druge pogodnosti, primjerice, da im se ponude značajniji popusti pri kupnji, rokove otplate produlji na najmanje 20 godina, te omogući da pri kupnji dionica ne moraju jamčiti vlastitom imovinom. Prije najavljenog tematskog sastanka socijalnih partnera o radničkom dioničarstvu u privatizaciji, najavljenog za rujan, sindikati će se još jednom sastati kako bi usuglasili svoje stavove. No već sada njihova se stajališta o radničkom dioničarstvu uglavnom podudaraju pa će očigledno sindikati, uvjereni da je njihovo poimanje radničkog dioničarstva jedino ispravno, samo razmatrati strategiju zajedničkog nastupa prema Vladi.
“Očekujemo da će Vlada do idućeg sastanka o Zakonu o privatizaciju malo promisliti i da neće biti toliko kruta”, ističe šef jedne od sindikalnih središnjica Krešimir Sever ne skrivajući razočaranost što Vlada i sindikat imaju toliko različite i teško pomirljive stavove o radničkom dioničarstvu. Vlada se, po njegovu tumačenju, vodi obvezama prema Svjetskoj banci i rokovima prodaje državnih poduzeća, osobito onih koja proizvode financijske gubitke i nisu od vitalne važnosti za državu. Ključno za Vladu, smatra Sever, jest dobiti novac za dionice koje proda u što kraćem vremenu, a što nije i interes radnika, koji rok otplate žele razvući na što duže staze.

Poslodavci, iako su posve isključeni iz procesa pripreme zakona, stavovima su, pak, bliže Vladi. Glavnom direktoru Hrvatske udruge poslodavaca Đuri Popijaču nije ni najmanje simpatičan romantičarski pristup sindikata radničkom dioničarstvu. Podsjeća da stjecanje vlasništva povlači i odgovornosti i rizike, a zoran je primjer u tom smislu PPK Valpovo u kojem se radnici koji su lani silom tražili većinsko vlasništvo i izgon vlasnika i nakon pomoći države u vidu otpisa dugova suočavaju s nemogućnošću daljnjeg samostalnog upravljanja tvrtkom.
“Slažemo se s premijerom, treba ići u model radničkog dioničarstva, no to doista treba biti na način na koji je to riješeno na Zapadu, gdje se uspješno provodi već desetljećima i daje rezultate, a izvan toga ne treba ići i izmišljati toplu vodu, ističe Popijač napominjući kako je na tom tragu model kojeg predlaže Vlada. Sindikati, pak, tvrde suprotno, da je ESOP nešto drugo od onoga što su vladini eksperti opisali u prijedlogu zakona o privatizaciji. Otvoreno pitanje, uz navedena, ostaje i model menadžerskog dioničarstva, koji unatoč najavama nije ugrađen u prijedlog novog zakona. Kada se krenulo u izmjene Zakona o privatizaciji, naime, iz Vlade su govorili da žele dokinuti dosadašnju praksu da se pod kišobranom ESOP-a zapravo najčešće provodi preuzimanje tvrtke od strane menadžera. U Vladinu prijedlogu predviđa se tek kombinacija ta dva modela, odnosno zajednički nastup uprave i radnika, no u ukupnom paketu do 25 posto vlasničkog udjela. Očigledno je da će radna skupina za izradu ovog zakona imati težak posao do jeseni uskladiti toliko različita očekivanja i utvrditi čije je poimanje radničkog dioničarstva ispravnije.

Sever: Žele li radnici uopće dionice?

Zanimljivo je u cijeloj priči oko pripreme novog Zakona o privatizaciji da se u njegovu izradu krenulo, a da pri tom nitko ne zna koliki je zapravo interes radnika za radničko dioničarstvo. Sever ističe da bi bilo korisno provesti takvu analizu, no to, dodaje, i nije presudno. “Radnicima treba stvoriti uvjete da preuzmu tvrtke, a hoće li oni to i iskoristiti”, smatra Sever, manje je važno!

Autor: Marija Brnić
07. kolovoz 2006. u 06:30
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close