Mada je dužnicima s kreditima vezanim uz švicarski franak pored fiksirane kamatne stope još punih osam mjeseci fiksiran i tečaj franka, Vlada očito ne bi rado dočekala predizbornu kampanju bez trajnog rješenja.

Naravno, to podrazumijeva da bi njime dužnici bili mnogo zadovoljniji nego revizijskim pravorijekom Vrhovnog suda koji ih upućuje na opciju individualnih parnica veoma neizvjesna ishoda. Nakon te presude više razloga za žurbu negoli banke očito imaju i u Vladi. Stoga je i očekivano što je prvo javno očitovanje o nastavku razgovora o dugoročnom rješenju nakon presude VS-a stiglo iz Vlade. Ministar Boris Lalovac rekao je kako od banaka očekuju prijedlog rješenja već u roku dva tjedna, tj. s početkom lipnja. U suprotnom će, kaže, u dogovoru s premijerom predložiti poseban zakon o stambenom kreditiranju "kojim bi se riješili problemi nastali zbog rasta rata kredita u francima".

Tim bi se zakonom jasnije reguliralo odobravanje kredita, kao i pitanja vezana uz napuštanje ili vraćanje stana. Iako su mu poruke bile na tragu "mrkve i štapa", priznao je ministar kako se takav zakon i neovisno o slučaju CHF kredita treba donijeti. To je, naime, dio poslova u sklopu usklađivanja s europskim direktivama. Zoran Bohaček, direktor HUB-a, podsjeća da je riječ o Direktivi o ugovorima o potrošačkom kreditiranju koji se odnose na stambene nekretnine. Ona je usvojena 4. veljače 2014. i u roku dvije godine države članice trebale bi je ugraditi u svoje zakonodavstvo. Što se tiče sadržaja, njezino preslikavanje bankama bi i odgovaralo jer su postojeće odredbe Zakona o potrošačkom kreditiranju i rigidnije i pravno upitne.

Među ostalim, ta direktiva u smislu promjenjivosti kamata predviđa izbor više parametara. A formula s više jasno određenih tržišnih, provjerljivih varijabli je ono što zagovarale banke, ali im nije prošlo. No, ako novim zakonom u Vladi mašu kao prijetnjom, možda ipak imaju u vidu i neka "originalna rješenja". Zasad ih ne otkrivaju. Banke, pak, ne vide razloga za ekspresnu isporuku  prijedloga. Razgovara se, kažu, ali nema pritiska rokova i bitnije je da se na kraju nađe kvalitetno rješenje. Otprije je poznato da za njih to znači dobrovoljno, uz uvažavanje socijalnih kriterija te pravedno u smislu podjele troška.