Gradske toplane još su monopolisti i o njima ovise 154.000 kućanstava. No, tržištu se moraju prilagođavati građani koje zakon primorava da ugrade mjerač potrošnje energije ili razdjelnike koji bi trebali na pravedniji način raspodijeliti troškove grijanja. Ta investicija nije mala, a nezadovoljnih i sumnjičavih građana sve je više.

Ni svakodnevnim provjerama ne može se shvatiti logika razdjelnika. Milivoj Ristić izračunao je da u zimskim mjesecima impuls stoji 50 lipa, a u proljeće dvije kune – računi su viši nego prije, a nije se ni ugrijao.

Razdjelnik je jeftinija zamjena za precizniji kalorimetar, ali je ugradnja kompliciranija. Stoga se većina odlučuje za razdjelnik, na zadovoljstvo specijaliziranih tvrtki koje ih ugrađuju i očitavaju, piše HRT.

Krajnji cilj je ušteda energije, ali kad se ona i postigne, to ne znači i niže iznose na računima.