Danas bi se trebala održati sjednica Gospodarsko-socijalnog vijeća na kojoj će se otvoriti razgovor o uvođenju subvencija za skraćeni radni tjedan.

Kolike će subvencije biti i tko bi za njih mogao konkurirati, još se ne zna. Budući da smo u izbornom razdoblju to se neće moći riješiti donošenjem zakona u hitnoj proceduri, moguće da Vlada intervenira putem uredbe ili će se kraći rad omogućiti odlukom Zavoda za zapošljavanje slično kao potpore.

Oštriji uvjeti za pomoć

Prema riječima ministra Josipa Aladrovića kraći radni tjedan bio bi namijenjen tvrtkama u proizvodnji. Nešto slično već smo imali od 2014., a mjera je bila poznatija kao neradni petak kada su radnici ostajali kući jedan dan u tjednu i tu im je dnevnicu pokrila država. Tad interes nije bio velik.

Postoji strah da će tek sada početi masovna otpuštanja nakon što se u lipnju isplati treća potpora po starim uvjetima. Zahtjevi za svibanjsku potporu primaju se do 7. lipnja. Od lipnja se uvjeti zaoštravaju pa pravo na potporu zadržavaju tvrtke iz turizma, prijevoza, pojedine usluge vezane za turizam i razne manifestacije uz pad prihoda veći od 50%. Aladrović smatra da će nove uvjete zadovoljiti stotinjak tisuća zaposlenih.

Sve te mjere Hrvatska zasad financira samostalno, no tijekom ovog tjedna trebali bi se znati detalji dogovorenog kredita Europske komisije od 100 milijardi eura za čuvanje radnih mjesta, iz kojega bi Hrvatska trebala dobiti 400 milijuna ili oko tri milijarde kn. Hrvatska je dosad za dvomjesečno čuvanje radnih mjesta isplatila više od 3,5 milijarde kuna.

Danijel Nestić, stručnjak za tržište rada, ističe da je sufinanciranje plaće ili njenog dijela zbog skraćivanja radnog vremena jedna od obećavajućih mjera, no upozorava da je kod nje ‘vrag u detaljima’, o kojima ovisi hoće li pomoći i uz koju cijenu.

“Ovu mjeru ne treba gledati samo i jedino kao mjeru za očuvanje radnih mjesta, jer to nije njezina izvorna ideja. U krizi se zaposlenost uvijek smanjuje, to je normalan i uravnotežujući mehanizam koji je nemoguće izbjeći, kao visoku temperaturu kod mnogih bolesti, ali se poduzimaju mjere da ne dođe do ekstremno visokog rasta nezaposlenosti te da gospodarstvo u tome ne izgubi sposobnost brzog oporavka”, kaže Nestić.

Poseban cilj

Upravo je zadržavanje sposobnosti brzog oporavka ključna za primjenu ove mjeru, kako ističe ovaj stručnjak. “Njezin je poseban cilj zadržati onu zaposlenost kod koje postoje specifična znanja i vještine vezane za određeno radno mjesto.

Ako takvi radnici odu, onda je mogućnost oporavka poduzeća kad se situacija popravi znatno ugrožena. Poduzeće ne može na slobodnom tržištu pronaći radnike koji će nadomjestiti izgubljene i zato ih treba nastojati zadržati i kad znatno padne proizvodnja. Takva su radna mjesta češća u proizvodnji i industriji nego u uslugama”, ističe Nestić.