Zamislite da gotovo svakodnevno doživljavate da ljudi izbjegavaju svaki fizički kontakt s vama, da vam odbijaju dati posao zato što neki vidljivi dijelovi vaše kože izgledaju "drukčije", da pati vaš obiteljski i spolni život. Upravo tako izgleda svakodnevni život osoba oboljelih od psorijaze, posebice onih s težim oblicima bolesti.

"Psorijaza je kronična, nezarazna bolest kože koja se očituje u prvom redu pojavom ljusaka i prateće upale, a tipična mjesta na kojima se javlja su laktovi, koljena, vlasište, donji dio leđa i nokti. Te se promjene mogu javiti u bilo kojoj životnoj dobi, međutim, češće se javljaju oko osamnaeste te između pedesetpete i šezdesete godine", objašnjava prof. dr. sc. Andrija Stanimirović, dermatovenerolog i dopredsjednik Društva psorijatičara Hrvatske. Dodaje da bolest nije direktno nasljedna pa se ne može reći da će dijete, ako jedan ili oba roditelja imaju psorijazu, obavezno oboljeti. No, sigurno je da je šansa za razvijanje bolesti tijekom života u djece čiji jedan ili oba roditelja imaju psorijazu puno veća, no uz tu vjerojatnost, objašnjava, potreban je neki okidač da bi se bolest i klinički ispoljila. Okidač može biti psihički stres, neka druga bolest poput  gripe, bakterijska upala grla i slično.

Psorijaza može u određenim fazama života buknuti pa se onda povući i neko vrijeme mirovati, a onda se opet može javiti. To nije predvidljivo, no može se reći da do ponovnog izbijanja često dolazi uslijed psihičkih stresova ili nekih drugih bolesti. Iako se obično smatra da je psorijaza u prvom redu bolest kože, dr. Stanimirović objašnjava da je riječ o sistemskoj bolesti koja zahvaća i druge organske sustave, ali ugrožava i psihičko zdravlje oboljelog što na koncu dovodi i do narušavanja kvalitete života. Kad se sve to zbroji, dodaje, životni vijek pacijenata sa psorijazom skraćen je za tri do pet godina. Liječenje može biti jednostavno samo kod određenog broja lakših pacijenata, ali kod onih koji imaju teži oblik potrebno je kompleksno liječenje.

"Nažalost, danas ne postoji terapija koja bi se uzimala određeno vrijeme pa da se nakon toga sigurno zna da se bolest više nikada neće vratiti. Nema konačnog izlječenja, ali postoji cijeli niz terapija koje jako dobro djeluju i kojima se bolest može svesti na manju mjeru te omogućiti oboljelom da normalno funkcionira i u privatnom i poslovnom životu", objašnjava dr. Stanimirović dodajući da se postojeće terapije mogu podijeliti na topičku (lokalnu), sistemsku (sustavnu) terapiju, fototerapiju, naftalansku i klimatoterapiju "Kod dvije trećine pacijenata sa psorijazom može se primijeniti lokalna terapija, eventualno u kombinaciji s fototerapijom, i to je dovoljno kod blažih oblika kad je zahvaćeno manje od 10 posto površine tijela te kad kvaliteta života nije jako ugrožena. No, kod trećine pacijenata to nije dovoljno, nego treba uvesti sistemsku terapiju koja je kontinuirana i pod nadzorom specijalista te se prati čestim kontrolama kliničke slike i krvnih nalaza.

U sistemsku terapiju spadaju i biološki lijekovi koji su u primjeni posljednjih desetak godina i pokazali su se izuzetno učinkovitim, no rezervirani su samo za najužu skupinu pacijenata koji ispunjavaju kriterij da imaju težak oblik psorijaze, da im je zahvaćeno više od 10 posto površine tijela te da im je kvaliteta života jako smanjena", kaže dr. Stanimirović dodajući da ti pacijenti moraju ispuniti još i kriterij da su liječeni s najmanje dvije vrste klasične sustavne terapije koje nisu dale učinak u posljednje dvije godine.  "Tek kad se svi ti uvjeti ispune, ide se na biološku terapiju koja je zasad na teret HZZO-a samo za pacijente sa zglobnim promjenama, ali ne i za one koji imaju samo promjene na koži, a među njima ima jako teških slučajeva, pa se stoga kao Društvo borimo da se i njima to omogući", zaključuje dr. Stanimirović.