Javnost je nemalo iznenadila vijest o ponudi koja je stigla Vladi za preuzimanje većinskog paketa dionica u aktivnoj tvrtki pulskog škvera Uljanik Brodogradnja 1856, za koju je interes iskazao Jaroslav Strnad, jedan od dva partnera u tvrtki DD Acquisition, koja je preuzela slavonskobrodski Đuro Đaković.

Više sugovornika iz tog procesa tvrde da je na ostatke pulskog škvera Strnad oko bacio još prije godinu i pol, kada je sve počelo i u Đuri Đakoviću, nakon što je nenadano s partnerom Reneom Materom otkupio dionice od Nenada Bakića.

Fokus je u međuvremenu ostao na slučaju Đure Đakovića, u kojem su Strnad i njegov partner bili strpljivi i ustrajni u kompliciranim i dugotrajnim postupcima usuglašavanja i dobivanja odobrenja za program restrukturiranja uz potporu države. No, niti slučaj Uljanika neće biti puno jednostavniji. Zašto?

Strnad je obvezujuću ponudu o kojoj je izvijestio i premijera, te ministre gospodarstva i financija, dostavio stečajnom upravitelju Uljanik Brodogradilišta za čiji udjel od 54,77% u tzv. novom Uljaniku je spreman dati 155 milijuna kuna. Međutim, uvjet je da se prodaja realizira izravnom pogodbom, dakle, bez standardnog i obveznog postupka dražbe, koji se u ovakvim postupcima ne može zaobići.

Udjel koji u novom Uljaniku ima Uljanik Brodogradilište u stečaju, kojeg želi kupiti Strnad, prema procjeni iz srpnja vrijedan je 208 milijuna kuna. To je trebala biti i početna cijena za prodaju oko koje se još ljetos usuglasila Skupština vjerovnika, a konačnu odluku o uvjetima prodaje trebala je potvrditi prošli mjesec.

No, stečajni upravitelj Loris Rak tražio je odgodu zbog, kako je naveo u pojašnjenju, novih okolnosti. Međutim, bez obzira na atraktivnost ponude za većinski paket u tvrtki koja se manjim poslovima drži na životu, u stečajnim postupcima imovina se prodaje dražbenim postupcima.

Potpredsjednik Vlade Oleg Butković potvrđuje kako je ponuda pristigla stečajnom upravitelju i ministru gospodarstva/J. Regović/PIXSELL

No, osim stečajnom upravitelju, ponuda Strnada stigla je i CERP-u, koji u Uljanik Brodogradnji 1856 ima 42,10 posto udjela, a za koji je, slučajno ili ne, baš potkraj prošlog mjeseca zaključen ugovor s Hita-Vrijednosnicama o izradi procjene vrijednosti tog paketa, što je inače standardan postupak koji prethodi objavi natječaja.

No, i za prodaju tog udjela zakonski jedina predviđena opcija jest prodaja putem javnog natječaja, najprije po cijeni koja ne može biti niža od nominalne vrijednosti (a to je 102 milijuna kuna), te u slučaju da ne rezultira uspjehom, snižavanjem cijena u idućim krugovima prodaje.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Treći moment zbog kojega ova prodaja neće teći glatko jest postojanje drugog zainteresiranog kupca za Uljanikov škver. Stečajni upravitelj u svibnju je naveo kako je o prodaji većinskog udjela vodio razgovore s talijanskim Ferrettijem, brodograditelju specijaliziranim za gradnju luksuznih motornih jahti.

To znači da bi u slučaju licitacije Strnad mogao imati konkurenciju. On, pak, očito želi gotovo 100-postotno vlasništvo (preostalh 3 posto udjela imaju UTP Uljanik i Metal Marine), a zasad nema informacija kolika je ponuda stigla za dionice CERP-a.

Potpredsjednik Vlade za gospodarstvo Oleg Butković potvrđuje kako je ponuda pristigla stečajnom upravitelju i ministru gospodarstva, koji će ponudu sada “pogledati”. Potvrdio je da je tomu prethodio sastanak s predstavnikom tvrtke, koji je ocijenio ozbiljnom.

Model kopno – poluotok
Iz vladinih krugova neslužbeno se čuje da je o temi mogućeg preuzimanja Uljanika s predstavnicima CE Industries održano više sastanaka, a na činjenicu da u njegovom fokusu do sada nije bilo brodogradnje čuje se kako su u slučaju Uljanika razmišljanja da na “kopnenom” dijelu škvera bude proizvodnja čeličnih konstrukcija, dok bi na poluotoku s navozima ostala gradnja brodova u angažmanu za talijanske partnere, navodno Fincantieri.

U samoj ponudi, kako je procurilo u medije, investitor najavljuje kako bi nastavio brodogradnju, ali i “dopunio proizvodni program sa segmentima u kojima posjeduje specifični know-how”. Ozbiljnost planova potvrđuje i dodatnom dokapitalizacijom škvera, kako bi stvorio uvjete za povećanje proizvodnih kapaciteta. No, više detalja o tome zasad nema.

Strnad je, inače, vrlo samozatajan poslovnjak, rijetko javno nastupa i daje intervjue, no za njegovim poslovima nema repova. Poznat je kao “sakupljač” propalih industrijskih poduzeća, a posljednja u nizu bilo je rujansko preuzimanje češke inženjerske tvrtke MICo specijalizirane za nuklearnu energiju, koja je proljetos završila u stečaju.

Svoj poslovni put Strnad je započeo u vojnoj industriji, bio je osnivač i vlasnik vrlo uspješne Czechoslovak Group (CSG) koja se bavi proizvodnjom streljiva i opreme, a koju je prepustio sinu i potom 2017. osnovao CE Industries, koja sada nudi ponudu za Uljanik.

Samozatajan biznismen
Uglavnom kupuje tvrtke koje se bave industrijskom proizvodnjom, koje su u bankrotu ili u dugogodišnjim krizama, kakav slučaj je bio i Đuro Đaković. Partner mu je Rene Matera, koji je vlasnik Promet grupe koja se bavi proizvodnjom konstrukcija za metaluršku proizvodnju, s kojim je vlasnik u Tatra kamionima, s tim da Strnad ima većinski udjel, kao i u tvrtki DD Acquisition koja je preuzela Đuru Đakovića.

CE Industries industrijski je holding s dvadesetak tvrtki posluje na europskim tržištima s proizvodnjom za željeznički promet, u recikliranju sirovina i energetici. Zapošljava oko dvije i pol tisuće radnika, a godišnji prihod prelazi 2,5 milijardi kuna.

U Đuri Đaković do sada se pokazao kao ozbiljan ulagač, ispunio je svoje najave i obveze, osigurao poslove i prije nego je dovršeno preuzimanje i zasad nema greški u koracima. Želi li se “pozabaviti” i pulskim škverom, državi će, nema sumnje, biti drago riješiti taj teret, no, kao i u slučaju Đure Đakovića, morat će se držati procedura.