Strane investicije desetljećima su jedno od najvažnijih pogonskih goriva hrvatskoga gospodarstva. U toj smo priči, kao i obično, malo kasnili, uz objektivne okolnosti koje valja uvažavati. Slika je danas ipak znatno bolja nego prije jednog desetljeća. Na investicijsku percepciju Hrvatske znatno je utjecao ulazak u eurozonu i Schengen, sutra će i skorašnji ulazak u OECD.
Ukupna inozemna ulaganja dosegnula su 57 milijardi eura. Dakle, nije sporno da ćemo se složiti oko toga da su nam strane investicije potrebne. Pitanje je samo – i to je tema ovog teksta – kakve su te investicije. Posljednjih tjedana javni je prostor zaokupila galama vezana uz projekt ukrajinskih investitora u Sisačko-moslavačkoj županiji.
Više farmi pilića, klaonica i razni pogoni za preradu piletine planiraju se izgraditi na području Sisačko-moslavačke županije. Investitor je Premium Chicken Company, tvrtka registrirana u Hrvatskoj, koja je već odavno kupila zemljišta u županiji. Vlasnički je povezana s tvrtkom Renaissance Capital, čiji je vlasnik ukrajinski poduzetnik Andrii Matiukha.
Ukupna vrijednost najavljene investicije je 608 milijuna eura, a za više projekata u tijeku je postupak procjene utjecaja na okoliš. Već do sada u projekt je uloženo više od 40 milijuna eura, tvrtka raspolaže s više od 350 hektara zemljišta, a na projektu trenutačno radi više od stotinu ljudi. No, u čemu je problem? Procjenjuje se da će ta farma godišnje proizvoditi desetke tisuća tona gnojiva bogatog dušikom i fosforom. Ako se ta gnojiva ne zbrinjavaju stručno i planski, dolazi do eutrofikacije podzemnih i površinskih voda. Sve to posebno je osjetljivo u Posavini, s obzirom na blizinu Save i visoku razinu podzemnih voda.
Stručnjaci posebno upiru prstom u amonijak jer on, kada se miješa s drugim onečišćivačima u zraku, stvara toksične čestice povezane s povećanom stopom smrtnosti i kroničnim respiratornim bolestima. Mještani koji žive u neposrednoj blizini planiranih postrojenja upozoravaju i na još jedan element, a koji se odnosi na kvalitetu života na tom prostoru. Industrijski peradarski kompleksi poznati su po specifičnom smradu koji se širi i nekoliko kilometara u smjeru vjetra.
A sad malo ekonomskog aspekta. Hrvatska je prošle godine ukupno proizvela manje od 50 milijuna peradi, a ovim projektima bi se kod nas proizvodilo dodatnih 270 milijuna pilića, dakle, čak pet puta više od trenutačne hrvatske godišnje proizvodnje. Takva hiperprodukcija pilećeg mesa ugrozila bi postojeću proizvodnju – i to ne samo u Hrvatskoj, već i u Europskoj uniji.
S druge strane, postavlja se i pitanje treba li svaku investiciju koja nije idealna unaprijed odbaciti, osobito u sredini koja godinama traži razvojni zamah i nikako da ga dočeka. Peradarska farma možda nije najpoželjnija moguća investicija, ali na demografski, ekonomski i infrastrukturno opustošenom području Banovine, ona bi ipak donijela kakav-takav ekonomski prosperitet.
Alternativnih investicijskih projekata baš i ne vidimo na obzorju. Iznad svega i prije svega – moramo riješiti svoje nagomilane izazove. Strani investitori nedavno su predstavili ovogodišnju Bijelu knjigu, koja donosi 46 konkretnih preporuka za stvaranje bolje investicijske klime za strane ulagače.
Nadajmo se da će je donositelji odluka doista i pročitati jer ona ove godine sadrži niz konkretnih prijedloga o tome kako poboljšati učinkovitost administracije i regulacije te kako poreznim poticajima privući nove strane investitore u sektorima i poduzećima koja stvaraju veću dodanu vrijednost. Još ako uspijemo bolje povezati obrazovni sustav i tržište rada, realno je očekivati da dolaze bolji dani (i) u kontekstu stranih investicija.
