Prva Izvješća o održivosti od strane obveznika prema novoj ESG (Environmental, Social, Governance) EU i nacionalnoj regulativi očekuju se početkom 2026. godine, što znači da su u punom jeku, ili bi barem trebale biti, pripreme za prikupljanje i strukturiranje podataka, odabir i analizu materijalnih tema, definiranje relevantnih kriterija za praćenje i ostale aktivnosti potrebne za usklađivanje poslovanja.

Dakle, kako su se prvi obveznici izvještavanja o održivosti prilagodili novim zahtjevima i kako u praksi izgleda proces od inicijalnog koraka do prvog Izvješća o održivosti.

Izmjena zakonodavstva
Republika Hrvatska je 2024. godine transponirala Direktivu o korporativnom izvještavanju o održivosti (CSRD – Corporate Sustainability Reporting Directive) u nacionalno zakonodavstvo kroz izmjene Zakona o računovodstvu, Zakona o reviziji i, manjim dijelom, Zakona o tržištu kapitala.

Ove izmjene proširuju listu obveznika izvještavanja na velike poduzetnike i matična društva velikih grupa koja zadovoljavanju dva od tri kriterija (zapošljavaju više od 250 zaposlenih i/ili imaju ukupnu aktivu veću od 25 milijuna eura i/ili ukupni prihod veći od 50 milijuna eura). Krajem veljače ove godine Europska komisija predstavila je prijedlog novog zakonodavnog paketa s ciljem smanjenja administrativnog opterećenja i složenosti zahtjeva trenutnih propisa koji reguliraju područje održivosti te oslobođenja dodatnih investicijskih kapaciteta Europske unije za poticanje inovacija i konkurentnosti.

Spomenuti paket mjera, tzv. Omnibus, predlaže privremene odgode primjene zahtjeva za izvještavanje o korporativnoj održivosti i dužnoj pažnji kako bi se poduzećima dalo više vremena za pripremu te kako bi se regulatorno opterećenje smanjilo i ograničilo na najveća poduzeća i osigurala veća pravna sigurnost. Ipak, Omnibus i dalje čeka zeleno svjetlo – prijedlozi su tek u postupku razmatranja, a njihov konačni sadržaj i stupanje na snagu ovise o dogovoru Europskog parlamenta i Vijeća kao zakonodavaca.

Izazovi prvog Izvješća
Iskustvo iz prakse pokazuje da se organizacije koje pripremaju svoje prvo Izvješće o održivosti suočavaju s nizom izazova, od kojih je jedan od najvećih nedostatak stručnosti i resursa. Nerealno je očekivati da će organizacije novu regulativu dočekati s dediciranim, multidisciplinarnim timom koji ima strateška znanja o održivom poslovanju i obvezama izvještavanja. Na terenu je vidljivo da su mnoge organizacije proaktivno započele edukaciju zaposlenika na različitim razinama kako bi osigurale razumijevanje ESG izvještajnog okvira.

No, vidljiv je nedostatak multidisciplinarnosti i suradnje različitih odjela i područja stručnosti, pri čemu postaje jasno da organizacije, uz dnevne operativne aktivnosti, često nemaju dovoljno internih resursa za ovaj zahtjevan proces. Dodatno, za velike poduzetnike koji u vlasništvu imaju različita povezana poduzeća, posebna prepreka može biti ograničena dostupnost podataka zbog složenih organizacijskih struktura.

Certifikati

Ono što se događa “iza kulisa” interneta uskoro bi mogao postati vaš najveći IT problem

Zagrebački velesajam

Sajmovi opet igraju važnu ulogu u poslovnim odlukama, što stoji iza novog interesa?

Sljedeći izazov je kompleksnost novih zahtjeva za izvještavanje o održivosti. Proširenje opsega informacija, uključujući aspekte zaštite okoliša, društvena pitanja i korporativno upravljanje, zahtijeva promjenu pristupa izvještavanju i prilagodbu poslovnih modela. Primjerice, implementacija dvostruke materijalnosti, koja uzima u obzir financijske i nefinancijske učinke održivosti ili izrada analize i procjene rizika u cijelom lancu vrijednosti, izazov je za sve, a posebno za organizacije sa složenim lancima opskrbe.

Izazova ima još. Jedan od njih je prilagodba postojećih sustava i poslovnih procesa. Uspostava procesa za prikupljanje, konsolidaciju i analizu ESG podataka zahtijeva razvoj ili prilagodbu sustava za pohranu podataka koji zadovoljavaju najnovije standarde u izvještavanju. Implementacija sustava koji osiguravaju točnost i transparentnost podataka ključna je za izgradnju povjerenja među dionicima i usklađivanje s regulatornim zahtjevima. Važno je uključiti sve relevantne interesne skupine u proces izvještavanja, čime se osigurava da su materijalne teme pravilno obrađene u izvještajima.

Ne smiju se zanemariti niti visoki troškovi usklađivanja s ESG zahtjevima, koji su osobito izazovni za mala i srednja poduzeća (SME). Ključni troškovi mogu uključivati modernizaciju postojeće infrastrukture ili uvođenje novih tehnologija, implementaciju novih sustava za prikupljanje podataka, praćenje i izvještavanje, troškove obuke zaposlenika te angažman vanjskih stručnjaka za savjetovanje oko usklađivanja s regulatornim zahtjevima. No, dugoročne koristi od pravilne implementacije održivih praksi su značajne – uključujući veće povjerenje, bolje upravljanje rizicima i veću konkurentnost.

U konačnici, uzalud je sve ako upravljački kadar ne shvati ozbiljno potrebu za promjenom i donese odluke koje će voditi prema novim poslovnim modelima. Novi poslovni modeli moraju ugraditi održivost u srž svih poslovnih procesa i aktivnosti, od svakodnevnog odlučivanja do strateškog planiranja. Ključ uspjeha leži u promjeni razmišljanja na upravljačkoj razini jer je upravo ta promjena temelj za stvaranje budućnosti koja integrira održivost u sve aspekte poslovanja.

Ključni aspekti ESG regulative
A što sve ključni aspekti izvještavanja uključuju? Usklađivanje sa EU Taksonomijom i Europskim standardima za izvještavanje o održivosti (ESRS); primjenu načela dvostruke materijalnosti (utjecaj poslovanja na okoliš i društvo te utjecaj vanjskih čimbenika na poslovanje); obveznu reviziju podataka od strane ovlaštenih revizora; usklađivanje s EU Taksonomijom.

EU Taksonomija je regulatorni okvir koji definira koje ekonomske djelatnosti mogu biti smatrane ekološki održivima. Ova Uredba klasificira aktivnosti prema tome kako doprinošenje određenim okolišnim ciljevima pomaže u postizanju EU ciljeva održivosti, uključujući smanjenje emisija stakleničkih plinova, ublažavanje klimatskih promjena, očuvanje vode i resursa, prijelaz na kružno gospodarstvo te zaštitu i obnovu bioraznolikosti.

Da bi se ekonomska djelatnost smatrala održivom prema EU Taksonomiji, ona mora značajno doprinositi barem jednom od ovih ciljeva, a pritom ne smije nanijeti bitnu štetu drugim ciljevima (princip DNSH). Svaka ekonomska djelatnost koja se procjenjuje prema EU Taksonomiji mora biti analizirana u odnosu na specifične uvjete i smjernice koje se odnose na njezinu usklađenost s okolišnim ciljevima.

Procjena dvostruke materijalnosti predstavlja ključni alat u procesu odabira ESG kriterija jer omogućava organizacijama da identificiraju aspekte održivosti koji imaju najveći utjecaj na njihovo dugoročno poslovanje. Ova metoda temelji se na razmatranju dva glavna faktora: financijskog utjecaja te društvenog i okolišnog utjecaja.

Prvi faktor, financijski utjecaj, fokusira se na to kako određena ESG tema može utjecati na financijske rezultate organizacije, tj. hoće li potencijalno uzrokovati financijski rizik ili priliku. Na primjer, regulacije koje zahtijevaju smanjenje emisija CO2 mogu donijeti dodatne troškove za prilagodbu poslovanja, ali istovremeno mogu stvoriti prilike za razvoj novih, održivih tehnologija i širenje tržišta.

Drugi faktor, društveni i okolišni utjecaj, usmjeren je na analizu kako određena tema može utjecati na društvo, okoliš i lokalnu zajednicu. Primjerice, negativan utjecaj proizvodnih procesa na lokalnu zajednicu ili okoliš može imati dugoročne posljedice na reputaciju organizacije.

Analiza materijalnosti ne obuhvaća samo internu analizu i aktivnosti, kao što su radionice s menadžmentom i zaposlenicima, već i konzultacije s vanjskim dionicima, uključujući primjerice investitore, dobavljače, kupce i sl. Cijeli proces, iako intenzivan, omogućuje organizacijama da razviju sveobuhvatan pogled na materijalne ESG teme koje zahtijevaju posebnu pažnju, praćenje i izvještavanje o učincima.

Kroz ovu analizu, organizacije mogu bolje razumjeti koji ESG faktori najviše utječu na njihov poslovni model i dugoročne ciljeve te osigurati da njihovo izvještavanje o održivosti bude relevantno, usklađeno i usmjereno prema ključnim temama koje imaju stvaran utjecaj na njihove aktivnosti i širu zajednicu.

Identifikacija i uključivanje
Uključivanje relevantnih ključnih dionika omogućava organizacijama da bolje razumiju stvarne izazove i prilike u području održivosti. Uključivanje dionika obuhvaća različite pristupe, uključujući interno savjetovanje, savjetovanje s vanjskim dionicima te savjetovanje sa stručnjacima.

Interno savjetovanje, koje uključuje provođenje anketa i intervjua s menadžmentom i zaposlenicima, predstavlja temeljni korak u procesu jer pomaže organizacijama da steknu uvid u ESG izazove i prilike koji su najvažniji za njihovu specifičnu djelatnost. Taj pristup omogućava identifikaciju ključnih čimbenika u okviru održivosti, temeljeći odluke na internim saznanjima i iskustvima iz prakse.

S druge strane, savjetovanje s vanjskim dionicima (npr. investitori, dobavljači, kupci, lokalna zajednica, civilno društvo) postaje sve važniji element u odabiru ESG čimbenika, budući da, primjerice, financijski sektor sve više zahtijeva transparentne i relevantne ESG informacije. Redoviti dijalozi s vanjskim dionicima omogućuju organizacijama da bolje razumiju njihove specifične zahtjeve u pogledu ESG izvještavanja, čime osiguravaju pravovremen i usklađen odabir kriterija koji će zadovoljiti potrebe tržišta. Praćenjem regulatornih zahtjeva, koji se stalno mijenjaju, i savjetovanje sa stručnjacima mogu pomoći u tumačenju novih ESG regulativa.

Uz pomoć ključnih dionika, organizacije ne samo da identificiraju ključne ESG čimbenike, već i bolje razumiju dugoročne poslovne rizike i prilike. Povratne informacije koje prikupljaju mogu im pomoći da ESG podatke koriste i kao alat za donošenje strateških odluka. Na primjer, dobavljači mogu ukazivati na nove zahtjeve za održivost u opskrbnom lancu, a investitori prepoznati koji ESG čimbenici utječu na pristup financiranju. Integracija ovih saznanja u poslovnu strategiju omogućava organizacijama da se proaktivno prilagode promjenama na tržištu i izgrade otporniji poslovni model.

Ovakvo aktivno uključivanje dionika pomaže organizacijama da ESG kriterije sagledaju šire, ne samo kao regulatornu obvezu ili administrativni zahtjev, već kao alat za usklađivanje internih prioriteta s vanjskim očekivanjima i tržišnim trendovima. Umjesto da ESG postane samo odjeljak u Izvješću, dionici pomažu da se ovi kriteriji uklope u svakodnevne poslovne odluke, strateške ciljeve i operativne aktivnosti.

Proces iz prve ruke
Suradnja s vanjskim ESG savjetnicima omogućava organizacijama sveobuhvatan pristup i temeljitu pripremu za buduće usklađivanje s ESG zahtjevima. Cilj je unaprijediti društvene i okolišne aspekte poslovanja te uspostaviti čvrste upravljačke strukture te osigurati usklađenost s relevantnom regulativom uz istovremenu optimizaciju internih resursa. U svrhu konkretnog prikaza otkrit ćemo “karte” i ukratko pojasniti kako to Apsolon radi…

Prvi korak je analiza postojećeg ESG stanja, gdje se provodi revizija postojećih okolišnih, društvenih i upravljačkih čimbenika u društvu s ciljem boljeg razumijevanja trenutnog stanja organizacije obveznika izvještavanja. Cilj je izraditi analizu podatkovnog jaza (“gap analysis”), u odnosu na regulatorne prakse i trendove, koja podrazumijeva usporednu analizu postojeće ESG prakse društva u odnosu na relevantnu ESG regulativu – procjena trenutnog poslovanja u odnosu na kriterije prema ESRS standardima.

Nakon početne analize, po iskustveno razrađenoj metodologiji, slijedi određivanje materijalnih tema sukladno metodologiji “dvostruke materijalnosti” i relevantnih kriterija za njihovo praćenje i izvještavanje. Osim toga, metodologija suradnje podrazumijeva i utvrđivanje strukture i razradu materijala za definiranje odnosa s dobavljačima u procesu nabave.

Pri samom kraju, odnosno prije građenja strukture prikupljenih ESG podataka, sukladno ESRS standardima potrebnih za izradu Izvješća o održivosti, važno je provesti internu radionicu s ključnim zaposlenicima, s ciljem usklađivanja prilagodbe budućih poslovnih procesa kako bi se definirao način praćenja prethodno definiranih ESG kriterija.

Nakon toga slijedi izrada Izvješća o održivosti koje uključuje prikupljene podatke, postavljene ciljeve i način mjerenja istih. Posljednja faza uključuje prezentaciju izvješća dionicima, internu prezentaciju za zaposlenike i javnu objavu. S ciljem potpune usklađenosti s nacionalnom i EU regulativom, metodologija predviđa i izradu Tranzicijskog plana s konkretnim mjerama, vremenskim okvirima i aktivnostima potrebnim za ostvarivanje definiranih klimatskih ciljeva.

I sada, vaše prvo Izvješće o održivosti je tu. Što dalje?

Integracija u poslovanje
Jednom kada je Izvješće o održivosti gotovo, sljedeći korak je prilagodba poslovanja kako bi ESG kriteriji postali dio strategije i operativnih procesa. ESG pritom nadilazi puko zadovoljavanje forme nametnute regulatornim okvirom (i očekivanjima investitora, potrošača i poslovnih partnera) postajući ključni element sveobuhvatnog pristupa poslovanju.

Takav pristup donosi izazove, ali i otvara prostor za inovacije i poboljšanje poslovnih modela. Organizacije koje uspješno implementiraju ESG kriterije postaju agilnije na tržišne promjene, spremnije su odgovoriti na potrošačke trendove koji sve više favoriziraju održivost, a kroz povećanu transparentnost i odgovorno poslovanje grade snažnu reputaciju, što im donosi fleksibilnost u stalnoj prilagodbi kako bi se osigurala dugoročna konkurentnost na tržištu.

Iako se usvajanjem Omnibusa predviđa ublažavanje kriterija izvještavanja i produljenje roka za prve izvještaje obveznika, potrebno je naglasiti da nije siguran termin usvajanja, niti je sigurno da će prijedlog biti usvojen u potpunosti. Stoga je još nužno istaknuti važnost pripreme integracije ESG kriterija u poslovanje, neovisno o Omnibusu, kako bi se maksimizirao potencijal iskorištavanja prilika koje proizlaze iz održivosti i bilo u niskom startu za ispunjavanje potencijalne obveze izvještavanja.