Najava prijema Hrvatske u Europsku uniju 2009. godine vrlo je optimistična varijanta. Dobra varijanta bila bi 2010., a realna je 2011. godina. Pa ipak, Hido Bišćević, državni tajnik u Ministarstvu vanjskih poslova i europskih integracija, odlučio se baš za najoptimističniji scenarij. U nedavnom intervjuu Jutarnjem listu istaknuo je upravo 2009. godinu kao “datum prijema Hrvatske u EU”, premda je to godina koju Europski parlament u izvještaju o napretku Hrvatske spominje tek kao priželjkivani termin do kojeg bi naša zemlja mogla završiti pregovore. Od tada do ulaska dijelit će nas najmanje godina i pol. Bišćević to dobro zna, ali ipak je u javnost plasirao tezu kako je to datum ulaska u EU.

Izbori i reforme
I dok neki politički krugovi tu Bišćevićevu najavu nazivaju “odrađivanjem posla za Vladu”, Neven Mimica, predsjednik saborskog Odbora za europske integracije, nešto je blaži i govori o “priličnom nesporazumu”. “Europski parlament, odnosno Hannes Swoboda kao izvjestitelj za Hrvatsku, izrazio je nadu da će njegov aktualni saziv do kraja mandata, do lipnja 2009. godine, dočekati priliku da prvi ratificira sporazum o priključenju Hrvatske. No, nakon toga sporazum mora ratificirati 27 nacionalnih parlamenata, a to neće trajati kraće od godine i pol”, objasnio je Mimica. On se, međutim, slaže s procjenom Hide Bišćevića da su ova i iduća godina ključne za okončanje pregovora s EU i dovršenje unutarnjih reformi. “Ove dvije godine bit će ključne ne toliko za pregovarački proces, koliko za reforme, jer nije bitno samo usvajati zakone, nego ih i provoditi, ali također i osmisliti razvojne mjere”, naglašava Mimica, optimistično najavivši kako će Hrvatska do ljeta 2009. godine dovršiti pregovore i očekivati poziv za punopravno članstvo. Svejedno, nije mogao izbjeći i primjetnu dozu pesimizma. Hrvatska do okončanja pregovora mora usvojiti ukupno 400 europskih zakona, a u proteklih šest godina usvojila ih je manje od 200. Ove godine u proceduri ih se našlo pedesetak, a situaciju pogoršava činjenica da će ovaj saziv Sabora raditi do rujna, kad će započeti predizborna kampanja i nastati višemjesečni zastoj u parlamentarnoj proceduri. Mimica još uvijek vjeruje da bi se mogla ponoviti 2003. godina kad je bivša koalicijska vlast uspjela usvojiti osamdeset europskih zakona, ali svejedno se pribojava da neki osjetljivi zakoni još dugo neće doći na dnevni red. Naročito prije izbora.

Ustavna kriza
U svakom slučaju, Hrvatskoj će se u njezinim planovima za brzo priključenje ispriječiti tri stvari: golema količina posla u pregovorima, teško otvaranje poglavlja o kojima se pregovara te nedostatak konsenzusa unutar EU u vezi s proširenjem. Hrvatska vjeruje da će naići na podršku europskih država, no neki negativni signali već stižu. Njemačka kancelarka Angela Merkel otvoreno upozorava da bez Ustava Hrvatska neće biti primljena u punopravno članstvo, a usvajanje ustava već je zapelo na dva referenduma. Pored toga, u Velikoj Britaniji euroskeptični Gordon Brown zamijenit će Tonyja Blaira, kandidat za francuskog predsjednika Nicolas Sarkozy također se zalaže za usvajanje Ustava EU, a realno je očekivati da će neke susjedne zemlje trgovati s Hrvatskom u zamjenu za njihovu podršku, poput Italije i Slovenije. Iz Europske unije čuju se glasovi da se proširenje na 28 članica može izvesti i bez Ustava, no to svejedno nije službeni stav EU. Nakon određenog zatišja, čini se da je licitiranje datumima ulaska u Europsku uniju ponovno postalo glavni politički adut, naročito u predizbornoj godini. Najava Hide Bišćevića da će 2009. godina biti upisana u rezoluciju Europskog parlamenta kao “datum ulaska Hrvatske u EU” očito je prvi korak u tom smjeru. S druge strane, protivljenje takvim najavama može biti dvosjekli mač, jer se može protumačiti kao euroskepticizam ili čak i sabotiranje napredovanja Hrvatske prema EU.