Nakon godinu i pol dana pregovaranja jučer su organizatori koncerata okupljeni pri Hrvatskoj gospodarskoj komori sklopili sporazum s Hrvatskim društvom skladatelja – Zaštita autorskih muzičkih prava (ZAMP), kojim se rješava pitanje naknada koje se za autorska prava mora plaćati po koncertu. ZAMP je, naime, odredio prilično visoke naknade koje se autorima moraju plaćati, u visini od 10 posto prihoda od prodaje ulaznica, što je najviša naknada koja se u europskim zemljama plaća autorima. Koncertni promotori koji su poslije okupljeni u HGK-ovu grupaciju organizatora koncerata tražili su da ta osnova bude 3 posto od prihoda od ulaznica, što bi po njima bila razumna cijena, zna li se da je primjerice u Njemačkoj ta osnovica 3,9 posto, u Britaniji 3 posto, a u SAD-u tek 0,3 do 0,15 posto, ovisno o broju posjetitelja. “Postigli smo kompromisno rješenje koje nije baš istovjetno razini koja je u Europi, ali je u ovom trenutku daleko najbolje u regiji”, ustvrdio je jučer predsjednik HGK-ove grupacije organizatora koncerata Zoran Marić, pojasnivši kako je kao osnovica zadržano ZAMP-ovih 10 posto od prihoda od ulaznica, ali će se na nju organizatorima koncerata odobravati popusti od 10 do 50 posto. Popusti će, dodaje Marić, biti vezani uz cijenu ulaznice, broj održanih koncerata, urednost korisnika, pa i uz eventualno udruživanje korisnika koje bi omogućilo uvođenje većeg broja obveznika u sustav. Polazište za sporazum između ZAMP-a i organizatora koncerata, kako ističu obje strane, bile su preporuke WIPO-a – Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo i međunarodnu praksu iznosa naknada za koncerte, s tim da je ono modificirano kroz navedene popuste. Obje strane zadovoljne su postignutim rješenjem do kojeg su došli međusobnim razumijevanjem. Zanimljivo je da je sporazumom regulirano pitanje naknade za takozvane besplatne koncerte. Naime, u slučaju kada prihoda od ulaznica nema, naknada se utvrđuje u visini 10 posto troškova koncerta, s tim da je minimalna naknada utvrđena u rasponu od 150 do 2000 kuna, ovisno o broju osoba prisutnih na koncertu. Marić ističe kako je to pitanje važno i kako bi se razbile iluzije o besplatnim koncertima jer, iako publika na plaća ulaznice, organizatorima koncerata i dalje ostaje podmiriti niz troškova. Takav je slučaj, primjerice, s koncertima koji su održavani u predizbornim kampanjama, za koje su političke stranke dužne platiti sve troškove, uključujući i autorska prava. Potpisani sporazum zaključen je na četiri godine, s tim da se kao početak primjene uzima siječanj 2006., pa će sporazum vrijediti do konca 2010. godine. Iz razgovora s Marićem može se zaključiti kako su skladatelji i organizatori koncerata kroz spoznali koliko su važni jedni drugima, a sporazum bi, kako kaže, trebao u konačnici rezultirati i većim brojem koncerata.