Kriza i pad potražnje udruženi s rezervacijama smještaja preko interneta, pritiskom agencija i korporativnih klijenata srušila je cijene u zagrebačkim hotelima za oko 30 posto u odnosu na one iz “zlatnog doba” 2003. godine. Prosječna cijena sobe u hotelu od pet zvjezdica pala je sa 150 na 100 eura. Po tome se zagrebački hoteli ne razlikuju od drugih gradova u regiji, no neki hotelijeri upozoravaju da na tržištu vlada kaos koji izaziva probleme u poslovanju i dodatno ruši cijene.

Paradoks na tržištu
Neki hoteli s pet zvjezdica jeftiniji su od hotela s četiri, hoteli na periferiji skuplji su od onih u središtu grada, a hoteli s tri zvjezdice u ozbiljnim su problemima u poslovanju jer su cjenovno potpuno neatraktivni. Hotelijeri smatraju da će se s porastom potražnje početi vraćati i cijene, no analitičari upozoravaju da su cjenovni razredi prošlost koja se neće vratiti. Tranzicija u koju je ušao sektor uvjetovana je tržištem i cijene će se ubuduće morati formirati prema popunjenosti, odnosno potražnji, kažu naši sugovornici koji misle da je tranzicija u politici cijena dobra jer će destinacija postati konkurentnija. Hotel Regent Esplanade među prvima je u krizi napravio zaokret u poslovanju te politici cijena.

“Početkom 2009. suočili smo se s dilemom hoćemo li držati cijenu i vjerovati da će kvaliteta ponude održati razinu poslovanja, ili ćemo snagu naše ponude dodatno iskoristiti da se probijemo na neke nove tržišne sektore. Stara politika u početku krize hotel je stajala gubitka tržišnog udjela. Nije baš sve bilo crno jer smo imali dobre rezultate s poslovnim grupama, no znali smo da je pitanje vremena kada će se to u krizi srozati. Brinuo nas je pad individualnih gostiju od čak 40%, i kad sam u travnju stupio na mjesto direktora, naš je tim odlučio napraviti zaokret”, pojašnjava Philip Mahoney, direktor Esplanade. Kaže da je Regent Esplanade ponudio cijene koje su uzele u obzir da svaka vlada i tvrtka moraju rezati troškove kako bi se približile cijenama konkurencije u drugim gradovima. “Kada naši glavni konkurenti iza kojih su još jači brendovi imaju upola niže cijene od nas, nije teško pretpostaviti da ćemo izgubiti tržište”, kaže Mahoney koji tvrdi da je rezultat nove politike cijena bila bolja popunjenost, a prihod od individualaca u drugoj polovici 2009. dosegnuo je razinu uspješne 2008. godine. Kao najveća hotelska grupacija u Zagrebu s najvećim brojem hotela visoke kategorije HUP Zagreb jedan je od “igrača” koji diktira cijene ostatku sektora.

Tko je pokrenuo lavinu?
Konkurencija za HUP Zagreb kaže da je srozao cijene, uprava te grupacije ne slaže se s tim. “Pad potražnje na tržištu uvjetovao je pad u prosječnim cijenama. Hoteli u našoj grupaciji su nastojali ublažiti efekte nominalnog pada cijena na tržištu. Tako smo kroz kreiranje i distribuciju paketa usluga s dodanom vrijednošću potrošačima priskrbili potpuniju uslugu po konkurentnim uvjetima. Cijene hotelskih usluga jesu doživjele pad, ali kod nas ne u onom omjeru u kojem je pala potražnja. Naša grupacija preživjela je sličnu sudbinu, ali smo ipak uspjeli zadržati, a u slučaju nekih naših hotela čak i povećati svoj tržišni udjel”, pojašnjava Mario Šušak, zamjenik direktora hotela Westin, koji očekuje da bi cijene opet mogle početi rasti s povećanjem potražnje koja se već osjeća. Suzana Marić, direktorica hotela Dubrovnik, upozorava da je prazna soba najgore što se može dogoditi hotelu. “No još je lošije u očaju rušiti cijenu koja je formirana na temelju fiksnih troškova, popunjenosti, kategorije itd. To je loše za cijelo tržište. Hotel Dubrovnik nije znatno spuštao cijene niti planiramo jer dižemo razinu kvalitete ulaganjem u obnovu soba, apartmana, recepcije i novu kongresnu dvoranu”, kaže Suzana Marić.