Pravosudno-politički megaslučaj “Peratović”, koji je ipak u kratkom roku otvorio i zatvorio pitanje odgovornosti, podsjeća da je moguće prebacivanje krivnje s MUP-a na DORH i obrnuto kad god to mjerodavnima odgovora, sve dok ne postoji sustav tužiteljske istrage. Preuzimanje istrage u ruke tužitelja znači svođenje odgovornosti za (ne)učinjeno samo na jednu adresu, a to više neće biti ni resorni ministar Kirin ni ravnatelj policije Marijan Benko, nego isključivo DORH, tj. glavni državni odvjetnik Mladen Bajić i ostali iz hijerarhijske ljestvice.

Simboli moći
Tužiteljska je istraga velik korak naprijed, no čini se da predstavlja goruće pitanje zbog kojeg se lome koplja na terenu između DORH-a i MUP-a u raznim krim-obradama koje imaju znatnu težinu, a gdje je DORH ostavljen po strani, pa je latentno nezadovoljan. Iako je odlukom Vlade donesenom ove godine konačno prelomljeno pitanje da će MUP biti servis DORH-a, pa se s reformom kaznenog progona treba krenuti 2008., mnogo toga upućuje na MUP-ov otpor koji pak, gledaju li se brojni simboli moći s kojima raspolaže (rotirajuća svijetla, značke), daje im osjećaj znatno veće moći u odnosu na tužitelje, a pritom ne dijele odgovornost za ishod procesa. U stručnim krugovima koji podržavaju odluku Vlade o uvođenju tužiteljske istrage komentiraju kako slučaj “Peratović” pokazuje koliko je granica između istrage i krim-obrade postavljena umjetno. Policija nije dovoljno vidovita u smislu ciljeva koje pred očima ima DORH, a faza u kojem se daje istražnom sucu neko pitanje na obradu da bi MUP dobio na formalnoj važnosti, svjedoči i o potencijalnoj nezainteresiranosti istražnog suca za ishod postupka jer on o tome u konačnici ne odlučuje. Neki stručnjaci stoga na tom slučaju analiziraju je li MUP-ova akcija namjerno bila pretjerana kako bi se kontriralo DORH-u zbog nekih slučajeva gdje ih Bajićevi ljudi prozivaju i pritišću. Kalkulacija o osvetničkom gardu MUP-a, a za koji je mogao biti iskorišten benigni Peratović, u podlozi može imati rivalitet, pogotovo sukob koji, čini se, tinja između MUP-a i DORH-a kad su u pitanju njihove buduće kompetencije vezane uz istragu. Zbog uključenosti DORH-a te postojanja naloga istražnog suca Županijskog suda u Zagrebu može izgledati da je MUP imao pokriće za postupanje prema Peratoviću, no moguće je da je takvim postupanjem demonstrirao otpor DORH-u, a i tužiteljskoj istrazi, tvrde naši sugovornici.

Čista glupost
Polazište za kriminalističku obradu Peratovića u kojoj je MUP stisnuo gas do daske, da bi se nakon 27 sati zadržavanja u pritvoru rad policije do te mjere izjalovio, pa se onda i ispostavilo da je novinar uhićen zbog čiste gluposti. Tako se u DORH-u zapravo ocjenjuje policijski rad u konkretnom slučaju. Pritom od velike političke dimenzije koju je slučaj u startu dobio glede potencijalnog kompromitiranja Vlade, tj. HDZ-a na početku izborne kampanje, jer je MUP, za razliku od DORH-a, pod ingerencijom izvršne vlasti, slučaj preko noći naglo splašnjava samo zato što svi mogu “oprati ruke”. Apsurdnost sustava se demonstrira i time što je DORH bio uključen, policija ima opravdanje za postupanje time što je obavijestila DORH, a istražni sudac je dao nalog, no nitko nije odgovoran za neuspjeh, odnosno promašenu akciju. U mikrofazi postupka to znači da je svatko postupio u skladu sa zakonom, pa je tako formalna korektnost zadovoljena na mini razini, no kad se sve uveže u lanac, na općoj razini slučaja polučen je potpun neuspjeh. Tako će i biti sve dok ne bude na snazi ono što je jedino pošteno i logično, a to je da državni odvjetnik koji odgovora za uspjeh svakog spisa ima kontrolu nad njima od samog početka.