Varaždinsko zelje i Slavonski kulen/Slavonski kulin nova su dva zaštićena hrvatska proizvoda u EU, od ukupno 17, najnovija je jednoglasna “presuda” EK.

No poznavatelji prilika znaju da se sve to moglo odigrati i brže i sretnije za hrvatske proizvođače i institucije koje godinama rade na njihovoj zaštiti da se u igru mačke i miša, kao i s teranom, istarskim pršutom, prošekom… nisu upleli Slovenci. Zadovoljni, ali… – Bilo je prigovora na naše zahtjeve za zaštitu naziva ovih proizvoda, no argumentiranim pristupom izborili smo se za svoja uvjerenja. Još jednom čestitam proizvođačima i želim im puno uspjeha u promociji tih proizvoda kako na domaćem tako i na ostalim tržištima – priopćio je ministar Tomislav Tolušić.

No je li moglo i bolje? Dok su isticali kako kranjska kobasa pripada Kranju, Slovencima slavonski kulen, čini se, uopće nije dvojben. Slavonski kulen tako ćemo prema odluci EK s njima dijeliti još pet godina, a kranjsku 15. Slavonski kulen bit će upisan kao naš u registar zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla EU, ali se slovenskim Celjskim mesninama u idućih pet godina od datuma stupanja uredbe na snagu dopušta da proizvod koji nije u skladu s hrvatskom specifikacijom (ZOZP) i dalje zovu slavonskim imenom. U slučaju kranjske je pak obrnuto. I Slovencima odlično Pretka varaždinskog zelja – varaždinski kupus – još 1994. upisali smo pak na službeni popis starih čuvanih sorti RH, a od našeg ulaska u EU 2013. i na sortnu listu Unije. No i Slovenci su tvrdili da je njihova lokalna sorta odlična za kiseljenje i skladištenje, pa su ga oni u travnju 2012. upisali na svoju sortnu listu kao Varaždinsko 2 i Varaždinsko 3.

Zadnja je presuda EK tako da smo mi “vlasnici” varaždinskog zelja i smijemo ga upisati u registar zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla EU, dok se za sjemenje i proizvode od kupusa izvan definiranog zemljopisnog područja, na oznakama, bez vremenskog ograničenja, dopušta korištenje naziva sorata Varaždinsko 2 i Varaždinsko 3, uz jasno isticanje zemlje podrijetla, bez ikakva upućivanja na Hrvatsku. Istarski pršut smo “bratski” podijelili iako ni danas nije jasno rade li Slovenci svoj, a morali bi po specifikaciji – od hrvatskih svinja. I teran nam je prisjeo, a sudeći prema dosadašnjoj tradiciji, Slovencima bi na tapetu uskoro mogao biti i slavonski med, lička janjetina, a možda i zagorski mlinci.

Dobrosusjedski odnosi dobri su, čini se, samo po pitanju istarskog meda, koji bismo zajedno zaštitili, no već kod istarskog ekstradjevičanskog maslinova ulja opet lete koplja.