ZAGREB Nacionalni parlamenti zemalja članica EU trebaju prijeći još dugi put kako bi postali prava snaga pri donošenju europskih zakona, pišu europski mediji pozivajući se na nedavno objavljene podatke Europske komisije.Ti podaci pokazuju da bi nacionalni parlamenti trebali biti aktivniji ako žele iskoristiti ovlasti koje im daje novi reformski ugovor EU pri donošenju novih zakona. Ugovor dogovoren prošloga mjeseca, koji bi trebao stupiti na snagu 2009. uvodi proceduru “žute karte” po kojoj bi Komisija morala revidirati zakonodavni prijedlog ako najmanje jedna trećina nacionalnih parlamenata vjeruje da je prijedlog izvan kompetencija EU.Nacionalni parlamenti mogu izvaditi i “narančastu kartu” ako više od polovice parlamenata odbaci Komisijin prijedlog, što znači da Komisija od njega treba u potpunosti odustati, bez obzira jesu li ga već prihvatile vlade zemalja članica i zastupnici Europskog parlamenta. Međutim, bliži pogled na interes koji su u posljednjih godinu dana pokazali nacionalni parlamenti za europsku legislativu pokazuje da će “žutu” ili “narančastu kartu” biti teško dostići. Komisija je počela slati nacrte zakona izravno nacionalnim parlamentima u rujnu 2006. pozivajući zastupnike da reagiraju na prijedloge povjerenika.Od rujna 2006. Komisija je dobila ukupno 142 reakcije na svoje prijedloge. Samo dva prijedloga, o prekograničnom razvodu i liberalizaciji poštanskih usluga, izazvala su veći interes. Svaki od njih dobio je 16 reakcija, a one su uglavnom bile pozitivne. U slučaju razvoda, samo su nizozemski i češki parlament reagirali negativno, dok su francuski, belgijski, luksemburški i njemački parlamenti izrazili rezervu oko nekih odredbi liberalizacije poštanskih usluga. Dosad je većina mišljenja parlamenata došla iz francuskog Senata (36), britanskog Doma lordova (17), njemačkog Senata (16), švedskog parlamenta (13), portugalskog (13) i danskog (12). Neki, primjerice estonski parlament, nisu uopće Bruxellesu poslali nikakve reakcije. Jens-Peter Bonde, danski eurozastupnik rekao je da je “žalosno” da nacionalni zastupnici nisu angažiraniji. “Osobno sam smatrao velikom pobjedom kad je EK počela slati prijedloge izravno nacionalnim parlamentima, ali sada se čini da je to bila prazna pobjeda”, rekao je.
(H)