Ovogodišnja drvno-tehnološka konferencija, održana prošli tjedan u Opatiji, samo je potvrdila da ovaj sektor i nadalje ostaje suočen s nizom nerješenih problema koji će, nakon ulaska Hrvatske na zajedničko tržište Europske unije, mnogim proizvođačima itekako otežati poslovanje, a nekima će vjerojatno ugroziti opstanak, ocjenjuje predsjednik nacionalne Udruge proizvođača namještaja Renato Radić.

Ključni problem je, smatra Radić, nedovoljna konkurentnost većeg broja hrvatskih tvrtki za tržišnu utrku s kojom će se suočiti odmah nakon brisanja granica, što nas čeka za manje od mjesec dana. Iako hrvatska drvno-prerađivačka industrija ima snažan razvojni potencijal s obzirom na raspoložive gotovo neograničene zalihe drvne mase i vrhunsku kakvoću te sirove u strategijama koje je kreirala državna administracija ona, nažalost, još uvijek nije prepoznata kao mogući generator razvoja i nije stavljena na poziciju koju nedvojbeno zaslužuje, upozorava Radić. Podsjeća kako su upravo tvrtke iz drvne industrije disperzirane u ruralnim prostorima pa mogu biti izvrstan kotač zamašnjak koji će pokrenuti veću zaposlenost, donijeti znatniji rast prihoda te time automatizmom poboljšati i ukupni standard na tim područjima koja se suočavaju sa sve poraznijom depopulacijom. Međutim, i nedavni pokušaj da se lokalnim proizvođačima u čijim se pogonima proizvodi drvni asortiman s visokim stupnjem dodane vrijednosti, a ne radi se isključivo o proizvođačima namještaja nego i ostalim tvrtkama, zajamči prioritet u opskrbi kvalitetnom sirovinom zaustavljen je na pola puta.

Radi se o inicijativi za usvajanje zakonskog okvira kojim bi se 70 posto na godišnjoj razini raspoložive sirovinske drvne mase namijenilo hrvatskim prerađivačima stopirana je od pojedinih lobija unatoč činjenici da Europska komisija svakoj članici dopušta neku iznimku od pravila tržišnog zajedništva, dopušta da zaštiti jednu djelatnost za koju ocijeni da joj je od posebnog interesa. Drvna industrija u ukupnom hrvatskom izvozu sudjeluje sa visokim udjelom od osam posto, no podatak da od sirovine vrijedne 1,6 milijardi kuna u kalendarskoj godini ostvari višestruko veći prihod, odnosno čak 7,6 milijardi kuna trebala bi na mjerodavnim adresama biti uteg koji će prevagnuti u korist modela kojim će se konačno zaštititi veliki razvojni potencijal domaćeg drvno-prerađivačkog sektora ukoliko mu se osiguraju dovoljne količine kvalitetne sirovine, zaključuje Radić.