Već početkom svibnja Vlada bi, prema neslužbenim najavama, trebala usvojiti i u hitnu saborsku proceduru pustiti prijedlog zakona o sanaciji i restrukturiranju brodogradilišta. Izradu dokumenta iniciralo je Ministarstvo financija s namjerom da olakša realizaciju kompleksnih privatizacijskih i sanacijskih postupaka u domaćim navozima i prizna golem iznos njihovih kreditnih i drugih obveza u javni dug.

U samoj pripremi zakona intenzivno sudjeluju i stručnjaci ministarstava gospodarstva te pravosuđa, a kako doznaje Poslovni dnevnik, još nije sigurno hoće li zakon biti precizan u smislu navođenja konkretnijih iznosa o obvezama koje će se preuzeti procesom restrukturiranja škverova ili će biti “otvorenijeg” tipa, odnosno da će se zbog brzine njegova donošenja konkretnije stavke za pojedina brodogradilišta naknadno definirati. Formalno još nije poznat ni točan iznos obveza koje bi ovim procesom od brodogradilišta u Splitu, Trogiru, Kraljevici i Rijeci trebala preuzeti država. Spominje se brojka od gotovo 13 milijardi kuna iz vremena kada se krenulo u postupak privatizacije i restrukturiranja, no u međuvremenu, tvrde upućeni izvori u Vladi, obveze su dodatno porasle. Brodogradilišta su, tvrde naši izvori, potpore i subvencije koje su im prestale “kapati” od države zamijenila drugim, manje eksplicitnim potporama poput neplaćanja obveza, od poreza i doprinosa za plaće do drugih davanja državi. Službeno to u nadležnim ministarstvima, naravno, ne žele potvrditi, ali navodno je riječ o prilično visokim iznosima, ukupno čak i do milijarde kuna. No iz svih uključenih državnih razina jednoglasno se čuje da će i taj iznos novih obveza ući u državne potpore koje će se na kraju otpisati brodogradilištima i pasti na teret državnih financija. “Ne mogu potvrditi da je intenzivirano neplaćanje obveza državi u slučaju Brodosplita, čak mi se čini da je njihova disciplina i poboljšana od kada traje natječaj”, kaže Darko Pappo, predsjednik Uprave samoborskog DIV-a, čiji je program restrukturiranja za splitski škver dobio zeleno svjetlo Bruxellesa i koji pregovara o sklapanju ugovora.

Informaciju o zakonu o restrukturiranju škverova Pappo pozdravlja, smatrajući da će se tako uvelike ubrzati procese rješavanja sudbine škverova. Napominje i da zakon ne treba kupcima škverova koliko je potreban prodavatelju, državi, koja će na sebe preuzeti obveze. Pappo pojašnjava kako je zapravo sam ugovor o prijenosu škverova na nove vlasnike jednostavan posao, no njemu prethode velike predradnje koje država mora organizirati i pripremiti, a za koje nerijetko u postojećim zakonskim okvirima i nema puno osnova. Jedna od takvih osjetljivih točki o kojoj se još raspravlja u okviru pripreme zakona jest kako provesti restrukturiranje, a da njegovi efekti ne uzrokuju nove probleme škverovima, odnosno da otpis potpora knjigovodstveno ne prouzroči stvarne financijske obveze kupcima. Procjenjuje se, naime, da bi “rasterećenje” škverova računovodstveno donijelo izvanredne prihode za koje bi vlasnici bili u obvezi platiti državi između 500 i 600 milijuna kuna poreza na dobit, a potom bi još morali izdvojiti i jedan posto dobiti u koncesijsku naknadu. Problem koji se želi otkloniti zakonom jest uređivanje svih koraka i jačanje povjerenja kreditora kako bi se otklonilo mogućnost da banke aktiviraju naplatu jer osim domaćih velik je i udio obveza škverova ugovorenih kod inozemnih banaka. Premda se zakon priprema u samom finišu procesa privatizacije i restrukturiranja škverova, ali i uoči ocjena Bruxellesa vezanih uz zatvaranje poglavlja o tržišnom natjecanju, iz vladinih krugova se čuju uvjeravanja da to neće negativno utjecati na pregovarački proces.