Slučaj Hanfina privremenog, jednogodišnjeg oduzimanja dozvole za rad Quaestus Investu uz naputak da se za nekretninski fond Quaestus Nekretnine kojim upravlja pronađe drugo upravljačko društvo u ponedjeljak je prerastao u otvoreni rat. Objavio ga je Borislav Škegro, odnosno Uprava Quaestus Investa u kojoj je osim njega i Tomislav Matić, priopćenjem u kojemu su sasuli niz optužbi na Hanfu i njezinu Upravu na čelu s Antom Samodolom najavljujući uz to niz tužbi, prijava i podnesaka po raznim osnovama i raznim instancama.

Ukratko, staložen i (naizgled) pomirljiv ton priopćenja od petka, kad su rekli tek da “pažljivo proučavaju obrazloženje na koje će se očitovati, a u međuvremenu će, poštujući zakonski okvir, ispuniti sve obveze koje proizlaze iz rješenja” u tri je dana posve ispario. Cijeli je slučaj i u retorici i u argumentaciji, nažalost, podignut (ili spušten) isključivo na politički teren. Hanfino rješenje Škegro je nazvao “po sadržaju obrazloženja najobičnijim pamfletom, u suprotnosti s činjenicama, nezakonito, nepravedno, tendenciozno i zlonamjerno”. Optužio je prvog čovjeka Hanfe Antu Samodola tvrdeći da je rješenje “motivirano isključivo pokušajem osobnog obračuna i progona… pripremano već dulje vrijeme… oportunistički tempirano obzirom na skorašnje zastoje u punom djelovanju Hrvatskog sabora, Vlade i same Uprave Hanfe”. Tvrdnju o političkom progonu, odnosno naputku i poticaju Upravi Hanfe datirali su još prije 18 mjeseci, i to “od strane pojedinaca koji su se osjetili ugroženima gubeći svoje političke pozicije”, aludirajući zacijelo na bivšeg ministra financija Ivana Šukera.

U nizu pravnih radnji koje quaestusovci najavljuju poduzeti su tužbe Upravnom sudu; tužbe za naknadu štete dioničarima nekretninskog fonda te Upravi zbog narušavanja ugleda; zatim tužbe protiv pojedinaca u Hanfi za klevete, uvrede, prijetnje; prijave protiv vodstva Hanfe za protuzakonito postupanje s povlaštenim informacijama i pokušaj obmanjivanja dijela investitora fonda; sve do predstavke Saboru o zlouporabama položaja i ovlasti Uprave. “Sa zadovoljstvom ćemo prihvatiti svaku eventualnu pravnu akciju i proceduru; i sudsku i saborsku”, sve je što je o jučerašnjem priopćenju i bujici optužbi zasad odlučio reći Ante Samodol. Tek ovlaš je dometnuo da od posljednjeg sastanka Hanfe i Quaestusova vodstva nije prošlo 13 mjeseci već da su se u širokom sastavu našli 31. siječnja ove godine, nedugo nakon predzadnjeg rješenja sa zahtjevima za usklađenja fonda.

Cijeli ovaj slučaj definitivno nije lišen osobne dimenzije jer i Samodol i Škegro imaju naglašenu osobnost i taštinu. U više navrata obostrano se na toj relaciji mogla iščitati sukobljivost. Uz takve ‘fundamente’ jasno je da i tajming bilo kojeg poteza dobiva dimenziju više, pogotovo u predizborno vrijeme koje je i bez tako specifičnog odnosa dviju javnih i političkih osoba pogodno tlo za razvijanje raznih teorija. No, utoliko bi važnije bilo inzistirati na sadržaju i konkretnoj argumentaciji u kojoj normativni faktori dodatno dobivaju na važnosti. Bi li se baš isti ishod dogodio nekom drugom društvu uz hipotetski pretpostavljene iste upravljačke poteze, može se samo nagađati. Bi li možda u situaciji borbe za preživljavanje za mnoge aktere tržišta kapitala regulator trebao i mogao biti fleksibilniji? Ili, je li za sporne postupke koji su bili temelj rješenja za Quaestus Invest, od ulaganja u dužničke papire povezanih osoba (Metronet, Hospitalija trgovina) do nepridržavanja definiranih ulagačkih ciljeva i limita (ulaganja u udjele nekretninskih tvrtki te s tim povezani standardi financijskog izvještavanja) mogao/trebao ići na manje radikalno rješenje umjesto ‘dva žuta kartona plus novi prekršaj jednako crveni’? Slučaj se sigurno može promatrati i na taj način.

No, činjenica je i da takvom epilogu ne ide u prilog ignoriranje naloga regulatora, čak i kad se smatraju prerigidnima ili ‘zlonamjernima’. U Quaestusu su uvjereni da je njihovo poslovanje u cijelosti u skladu sa zakonom te da će to dokazati i pred sudom. Među akterima fondovskog i nekretninskog biznisa, pa čak i u redovima mirovinskih fondova koji su ujedno i dioničari fonda imaju zadrški prema ocjeni da je baš sve posve nesporno. Loša stvar kod Quaestusova rezolutnog priopćenja je, međutim, to što je pisano upravo s pozicija 100 posto čistih pozicija, kakve su u stvarnosti veoma rijetke.