Prije ulaska u EU, pitanje sive ekonomije bilo je sastavni dio dnevnopolitičkih i javnih rasprava. Tom problematikom bavile su se intenzivno institucije i ekonomisti, analizirale su se redovito promjene u strukturi aktivnosti koje izmiču pažnji države i naplati obveznih poreza. Već neko vrijeme to nije u fokusu javnosti u tom intenzitetu.

Koliko je traga i kakvog u gospodarskim aktivnostima i njihovoj legalnosti ostavila pandemija koronavirusa, potres, rat u Ukrajini i rast cijena energije i inflacije, ali i tehnološke promjene i digitalizacija, rad putem digitalnim platformi, kakva je struktura današnje sive ekonomije i koliko se razlikuje od one prije deset godina? Na sva ta pitanja još nema i preciznih odgovora i izračuna. No, sasvim sigurno će se svi složiti da mjere i akcije koje se poduzimaju, makar davale i određene efekte, nisu ugasile izbjegavanje plaćanja poreza i doprinosa i rad u ilegali.

Ove godine obilježit će se deset godina od uvođenja fiskalnih blagajni. Uveo ih je još bivši ministar financija Slavko Linić, a taj model kao dobro rješenje svojedobno je Grcima preporučio i jedan od Linićevih nasljednika Boris Lalovac. No, i nakon toliko vremena još uvijek se u mnogim kafićima ne dobiva račun ili se ne može se platiti karticom.

Pomak se ipak primjećuje unatrag nekoliko godina, prvenstveno zbog promjene navika u korištenju financijskih usluga, jer raste broj korisnika kartica među domaćom populacijom, a napredak je – kad je riječ o prihvatu kartice u ugostiteljstvu – najvidljiviji, prema podacima financijskih ustanova, u hrvatskom priobalju.

Kapital bez jasnog porijekla

Različite su procjene udjela sive ekonomije u BDP-u, ovisno o metodologiji izračuna, pa se one kreću od najblažih 6 posto do 30 posto, koliko procjenjuje Svjetska banka. Upitali smo DZS o najsvježijim brojkama i promjenama. No, prema metodologiji koje se oni pridržavaju, ali i ostale članice EU, obračun BDP-a finalizira se dvije godine nakon isteka razdoblja.

Tako ni finalni podaci za 2021. još nisu dostupni, bit će tek na jesen ove godine. U posljednjoj godini za koju su dostupni podaci, u 2020. udio sive ekonomije iznosio je 6,01 posto, odnosno 3,03 milijarde eura. U pretpandemijskoj 2019. udjel je bio još manji, 5,67% ili 3,1 milijardu eura. Gleda li se prethodne dvije godine, odnos je bio i nepovoljniji.

U 2018. u sivoj zoni vrtjelo se 7,68% ili 3,99 milijardi, a godinu ranije 8,03% ili 3,98 milijardi eura. Dakle, službeni podaci govore da je na snazi ipak pozitivan pomak i smanjenje učešća sive ekonomije. Što se promjena u unutar njezine strukture tiče, u DZS napominju da oni ne ulaze u uzročno-posljedične učinke i analitiku podataka.

Uz činjenicu da je prisutno veliko učešće turizma i da se posljednjih godina hrvatsku ekonomiju uglavnom percipira kao rentijersku, ne čudi i još uvijek izražena negativna percepcija o velikoj prisutnosti neslužbenih aktivnosti u nacionalnoj ekonomiji. Ukazala je na to i godina uoči uvođenja eura.

Naglo je u 2022. buknulo tržište nekretnina, agencije su doslovce tvrdile da nema nekretnine koju se ne može prodati. Procjene su da je gotovo polovica nekretnina lani kupljena bez kredita, što, slažu se svi, upućuje da je taj sektor bio prostor ulasku kapitala bez jasnog porijekla i da je u njemu prisutan velik dio sive zone, koji nadzorna tijela trebaju analizirati.

”Držim da je teško precizno odrediti do koje su mjere potresi, pandemija i porast cijena energenata utjecali na obujam sive ekonomije, a s druge strane, još je prerano ocijeniti koliko na to utječe i uvođenje eura. No, mišljenja sam da podneblje i navike igraju važnu ulogu u određivanju obujma sive ekonomije.

Kako je plaćanje gotovinom nešto normalno u mediteranskoj Europi, logično je da su procjene obujma sive ekonomije veće u ovom dijelu Europe. Nadalje, kompleksnost poreznog sustava i razina poreznih stopa uz pretpostavku da kazne nisu dovoljno velika prepreka za sudjelovanje u izbjegavanju plaćanja poreza dodatan su faktor.

Svako širenje porezne baze i smanjenje poreznih stopa smanjuje motivaciju za djelovanjem u području sive ekonomije”, ističe glavni ekonomist Hrvatske gospodarske komore Goran Šaravanja. Slaže se, pak, da je na kolanje gotovog novca značajno utjecala pandemija, tijekom koje su građani sve više koristili bezgotovinske oblike plaćanja, te je i to dijelom smanjilo prostor za sivu zonu i poreznu evaziju.

”Mislim da su i ograničenja u plaćanju gotovinom koje su se uvele u borbi protiv financiranja terorizma i pranja novca nešto što je svakako smanjilo obujam sive ekonomije u Hrvatskoj. Tehnologija je po ovom pitanju također važan faktor, sjetimo se da je Porezna uprava krajem 2021. uputila javni poziv građanima da dobrovoljno prijave inozemna primanja kako bi izbjegli kazne jer ona u suradnji sa srodnim institucijama u svijetu zapravo ima puno bolji uvid u koliko Hrvati zarađuju vani, u odnosu na ranija razdoblja”, naglašava Šaravanja.

Puno toga izvan sustava

U javnom prostoru pojam sive ekonomije označava razne oblike izbjegavanja i zaobilaženja zakona kod zapošljavanja i isplata plaća. Već godinama se tako prijeti uvođenjem crnih i bijelih lista iz kojih će biti jasno tko radnike ne zapošljava ili ih plaća “na ruke”, no tih listi i dalje nema. Čak ni nakon što je prije četiri mjeseca donesen zakon o suzbijanju rada na crno, koji je na snazi od 1. siječnja.

Pravilnik kojim će se razraditi mehanizam razotkrivanja nepoćudnih poslodavaca i najnoviji pokušaj uvođenja malo više reda u toj sivoj zoni tako tek treba zaživjeti u praksi. Iako rad na crno nije i jedini oblik sive ekonomije, i laici mogu zaključiti kako puno toga još uvijek ostaje u izvan sustava već temeljem svakodnevnih jadikovki iznajmljivača apartmana, vlasnika restorana ili građevinara kako ne mogu do radnika i moraju ih platiti zlatom.

Konobari, kuhari i čistačice, ispada, bolje su plaćeni nego liječnici ili IT inženjeri. Razlika ima od slučaja do slučaja i od destinacije do destinacije, no u pravilu plaće koje nude kuharima u oglasima prelaze 2, pa i 2 i pol i 3 tisuće eura neto. Uz osiguranje smještaja i hrane, koji nisu obuhvaćeni poreznim škarama. Pomoćni kuhari i konobari nešto su manje plaćeni, od 1200 do 1500 eura, s tim da konobari zarade “manču”, a glavna boljka ove godine na Jadranu su čistačice.

Očekuje se rekordna sezona i iznajmljivači su spremni platiti i više od 2000 eura, nerijetko uključujući i smještaj. Napuhano ili ne, no zadnjih dana u medijima se vrte satnice od 15 do 20 eura za čišćenje apartmana. Manjak domaćih radnika već dugo se nadomješta “uvozom”, ali kada se usporede plaće koje u službenoj statistici Hrvatski zavod za zapošljavanje vodi kod evidentiranja zapošljavanja stranih radnika, brojke nisu tako visoke kako se čuje s terena.

Plaće kuhara najviše su i u službenoj statistici, no niti blizu onima kojima se barata u javnom prostoru. U prva tri mjeseca ove godine iznosile su 916 eura, i to bruto. Plaća konobara iznosi 872 eura, a čistača 739. Koliko izmakne pažnji, zbrajat će se nakon sezone, a sve ukazuje da će ona biti rekordna, bolja nego pretpandemijska 2019.

Siva ekonomija najčešće se vezuje uz male i mikro poduzetnike, čiji broj i dominira u strukturi gospodarskih subjekata. Za obrtnike ona je izrazito velik problem, na koji oni sami uporno i najviše i upozoravaju. “Hrvatska obrtnička komora kontinuirano apelira da se provode veće kontrole neregistrirane gospodarske djelatnosti, uključujući i kontrolu kupnje repromaterijala na veliko”, ističu iz HOK-a.

Kao konkretan primjer navode i kako su nedavno ministrici poljoprivrede Mariji Vučković skrenuli pozornost na nepovoljan položaj u kojem se nalaze obrtnici trgovci voćem i povrćem naspram OPG-ova, koji preprodaju voće i povrće koje nije njihov proizvod, te su zatražili ispitivanje legalnosti poslovanja OPG-ova.

”Koliki je udio neregistriranih gospodarskih djelatnosti i kakvi su trendovi može se samo procjenjivati i posredno zaključivati jer egzaktni podaci o sivom području ekonomije nisu dostupni. Krize uzrokovane pandemijom, potresima i globalnim poremećajima zasigurno imaju određeni učinak. Naime, u obrtništvu se povećanje opsega sive ekonomije osobito osjeća nakon što dio obrtnika zatvori obrt, ali dio nastavi s djelatnosti.

Zahvaljujući pravovremenim mjerama Vlade početkom nastupa pandemije COVID 19, u koje su intervencijom HOK-a bili uključeni i sami obrtnici, trend intenzivnog zatvaranja obrta zbog krize nije zabilježen. Nakon prvotnog šoka, ali i novih kriza koje su uslijedile, pa sve do danas trend broja obrta je pozitivan, što znači da se više obrta otvara nego ih se zatvara”, kažu u HOK-u. Dodaju i kako je siva ekonomija konstantan problem koji se teško smanjuje, jer nove tehnologije i načini poslovanja napreduju brže od zakonske regulative i otvaraju se veće mogućnosti za neregistrirano obavljanje djelatnosti i izbjegavanje plaćanja poreza.

Na taj problem ukazuju i iz turističkog sektora, jer procjene su da oko 20 posto iznajmljivača apartmana nema registriranu djelatnost, čak ni unatoč činjenica da propisana davanja nisu velika. Na to, što je zanimljivo, ne apeliraju niti lokalne vlasti koje bi imale interes i zbog naknada i zbog plaća iz kojih bi ubirali prihod u svoje proračune.

Promjene ipak stižu, i to s uvođenjem direktive EU kojom se digitalnim platformama, a najvažnija i najkorištenija je Booking.com, nalaže povezivanje s poreznim tijelima u zemljama članicama, pa se oglašavanje i poslovanje preko tog sustava više neće odvijati bez potvrda o registraciji i podjele informacija s poreznicima. Podatke će morati upisivati ne samo fizičke, nego i pravne osobe.

Ozbiljnost države

Kolektivni ugovori također su jedna od poluga u smanjenju sive ekonomije, a u Hrvatskoj je jedan od sektora u kojemu je velika zastupljenost rada u sivoj zoni, građevinski, jako aktivan na tom području. Predsjednik Izvršnog odbora HUP-Udruge poslodavaca graditeljstva Mirko Habijanec, nakon proširenja granskog kolektivnog ugovora prošle jeseni, vlasti šalje apele da se kroz zakon o javnoj nabavi kao obvezan uvjet uključi u natječaje i dokaz o isplati plaća po kolektivnom ugovoru. Takav uvjet dokazivanja sposobnosti natjecatelja, kaže, nezaobilazan je u Njemačkoj.

”Kod nas je to zasad fakultativno, no na taj način će i država pokazati ozbiljnost u suzbijanju sive ekonomije”, ističe Habijanec. Napominje da je kolektivnim ugovorom omogućeno izbjegavanje isplate plaća na ruke, uključujući i strane radnike kojih je sve više na gradilištima. Ono što je daljnja presudna karika u uvođenju više reda i poštivanju propisa jest problem plaća u državnom i javnom sektoru.

”Plaće inspektora rada i poreznih inspektora su niske i njihovo povećanje bi zasigurno dalo efekta, jer kada bi se poštovale samo zakonske i odredbe iz kolektivnog ugovora, prihodi proračuna bili bi znatno povećani”, kaže Habijanec. Plaće u tom sektoru rasle su, kaže, između 17 i 30 posto u godinu dana, no još toliko bi kada bi se pridržavali odredbi i bez “prisile” plaće isplaćivale po radnim mjestima, jer nelogično je da projektant ili voditelj gradilišta ima jednaku minimalnu plaću. Veće plaće ne bi rezultirali, kako se tvrdi, dramatičnim rastom cijena u građevinarstvu, jer je njihov udjel oko 20%, ističe Habijanec.

I obrtnici ukazuju kako inspektorima treba omogućiti bolje uvjete, ali i veće ovlasti u nadzoru, kako bi njihov posao bio učinkovit. Umjesto na registrirane obrte, smatraju, treba više pozornosti usmjeriti onima koji rade izvan sustava i u uvjetima kada im se pruža prilika za veću zaradu bez prijetnje sankcijama. A najbolja bi kombinacija bila uz kazne, poticati njihovu registraciju i poslovanje po propisima. Efekt toga bio je vidljiv tijekom korone, kada je potporama za očuvanje radnih mjesta, spriječena eksplozija sive ekonomije.

Ono što je novi izazov jest neregistrirano obavljanje putem interneta i društvenim mrežama. HOK ukazuje kako regulativa takve modele prepoznaje i postupno svodi u okvire, ali je potrebna brža reakcija, jer od njihove pojave do regulacije postoji vremenski prozor u kojem nastaje nelojalna konkurencija zbog koje su svi na gubitku, i poduzetnici i država.