Prije mjesec dana osnovana je samostalna Hrvatska komora inženjera građevinarstva koja okuplja oko 4500 članova. Od 18. lipnja Komora organizira Dane ovlaštenih inženjera, na kojima će posebna sjednica biti posvećena kako graditeljstvo može pomoći u prevladavanju krize. Tim povodom, kao i o tome što će izdvajanje Komore iz Hrvatske komore arhitekata i inženjera građevinarstva (HKAIG) donijeti sektoru, koji su uvjeti pod kojim se može lakše izaći iz krize, pritiscima na inženjere od privatnih investitora i učincima novih zakona razgovarali smo s predsjednikom Zvonimirom Severom. Sever je dosad bio na čelu razreda inženjera građevinarstva, inženjer je s dugogodišnjim iskustvom u sektoru hidrotehnike i hidroenergetike. Među ostalim je projektant nove brane Lešće, obnavljao je Peruču i projektirao čitav niz drugih hidroelektrana u Hrvatskoj.

Što će nakon izdvajanja iz HKAIG-a novoga donijeti Hrvatska komora inženjera građevinarstva s obzirom na postojanje Hrvatskog saveza građevnih inženjera, a građevinari su jako zastupljeni i kroz udruge u HUP-u i HGK?
Komora je jedina institucija s javnim ovlastima, dok su ostali interesna udruženja. Kada je osnovan HKAIG, ideja je bila da se oko jednoga građevnog projekta okupe svi koji sudjeluju u njegovoj izradi. HKAIG je, međutim, bio konstituiran tako da su se odluke donosile sporo zbog divergentnih interesa, a neke se uopće nisu mogle donijeti. Arhitekti su prvi tražili izlazak iz Komore, a novi zakon je naredio da se struke odvoje. Sada ćemo imati veću slobodu u radu, lakše artikulirati interese članova i efikasnije djelovati. Mana je što ćemo se o onome što je u jedinstvenoj komori bilo riješeno sada morati posebno dogovarati među komorama. To se prije svega odnosi za na cjenik, etički kodeks i pitanje stegovnih postupaka. Vjerujemo da ćemo te probleme brzo riješiti .

Najavili ste borbu i protiv projektiranja i nadzora mimo ovlaštenja. Događaju li se i danas često takvi slučajevi, kako se manifestiraju i što planirate poduzeti?
Već od osnivanja HKAIG-a 1998. projektiranje mimo ovlaštenja se svelo na minimum. Vrlo je važna i uloga državnih organa koji moraju znati prepoznati tko je ovlašten i jesu li, primjerice, u postupku izdavanja dozvola za građenje dobili dokument bez žiga ovlaštene osobe. Naši članovi moraju biti kvalificirani, držati se strukovne etike i zakonskih propisa. Dužnost državne uprave je kontrola.

Kako je među ciljevima Komore suprotstavljanje “nedodirljivosti privatnih investitora”, znači li to postojanje pritiska investitora i kako se oni izražavaju?
Inženjeri su stalno pod pritiskom da naprave nešto mimo zakona ili struke kako bi investitor prošao što jeftinije. Zakoni tržišta su okrutni i jedan dio investitora želi smanjiti troškove građenja tako da projektant zanemari pravila struke i smanji propisane faktore sigurnosti projektirajući neku građevinu. Ne smijemo takve stvari dopuštati i moramo zaštiti naše članove. Ovlašteni inženjer mora se uvijek držati tehničkih propisa, struke i zakona jer u suprotnome posljedice u slučaju potresa, požara ili bilo kakvih drugih nesreća mogu biti strašne.

Koliko se ipak popušta pritiscima pogotovo u kriznim vremenima kada je važno zadržati posao i osigurati novi u budućnosti?
Naravno da se događaju ucjenjivanja s neplaćanjem ako se ne udovolji željama. Ako nam se pritisak prijavi, imamo načine djelovanja. Komora je za svoje članove osigurala besplatnu pravnu pomoć u vidu pravnih savjeta, a u slučaju spora popuste kod odvjetnika. Iako su pritisci stalni, ipak ih se još vrlo malo prijavljuje. Investitori sve češće ipak popuste kada se zaprijeti Komorom i kada se shvati da će završiti u medijima i imati Državno odvjetništvo za vratom. Inženjeri također shvaćaju da popuštanje pritisku znači kaznenu odgovornost jer je u ovom poslu ona individualizirana. Sve u svemu, kroz rad Komore i zakonske propise kvaliteta građenja se stalno podiže.

Zašto ste protiv toga da za poslove projektiranja ili izrade urbanističkih planova presudna bude cijena nakon provedenoga javnog natječaja?
Svijet je davno to riješio i ne znam zašto se u našim zakonima želi biti svetiji od Pape. Treba samo uzeti kriterije Svjetske banke u kojima cijena nije presudna za najpovoljniju ponudu. Oni valoriziraju referencije, stručnost, pristup projektu, rokove, uvjete plaćanja i cijenu. Svi kriteriji se boduju i dobiva najpovljnija ponuda koja ne mora biti najjeftinija. Nitko ne ide doktoru koji je najjeftiniji, nego onome koji je najbolji. Tražit ćemo da se u našoj regulativi uvedu kriteriji kakvi su uobičajni u svijetu.

Skup u Opatiji organizirate o tome da je graditeljstvo bitan čimbenik u prevladavanju ekonomske krize. Što je dosad učinjeno u sektoru i što još treba učiniti?
Hrvatsko graditeljstvo nije dio problema, nego je dio rješenja izlaska iz krize. Prema svim najavama, investicije u Hrvatskoj će se smanjiti. Mi samo postavljamo pitanje koje to projekte imamo gotove do razine lokacijske dozvole kako bismo ih mogli ponuditi i privući strane investitore? Naša ideja je da iz oblasti prometne infrastrukture, energetike, poljoprivrede, zaštite okoliša, turizma i energetske učinkovitosti predložimo Vladi jedan katalog projekata za koje smatramo da su isplativi i u koje treba ulagati. Bez pripremljenih projekata nema ozbiljnih investicija. Bez projekata se ne mogu dobiti ni sredstva Europske unije. Potrebna nam je strategija u kojoj će država odrediti što može sama financirati, što kroz partnerstvo s investitorima, a što prepustiti samo privatnim investitorima. Kroz takav okvir, s pripremljenim projektima, možemo dobiti kapital izvana, i to kroz investiranje, a ne kao kredit. Zainteresiranih za investiranje uvijek ima, ali morate imati što ponuditi.

U kojoj je fazi taj katalog i što će konkretno sadržavati?
Sada radimo pripreme i do kraja godine će se isprofilirati konkretni prioritetni projekti. Angažirali smo i određene ekonomiste poput Mladena Vedriša. Naša ideja je ukazati Vladi da se preko javnih poduzeća i proračuna u vrijeme krize mora investirati u dokumentaciju koja mora biti spremna kada se investicije pokrenu. Među njima će biti višenamjenski objekti za proizvodnju energije, opskrbu pitkom vodom, zaštitu od poplava i navodnjavanje, željezničke pruge, luke, preostale autoceste i slično. U energetici se puno više prioriteta mora dati obnovljim izvorima koji su u strateškom planu razvoja energetike, ali ne kao primarni. Treba gradit hidroenergetske objekte jer su oni 85 posto hrvatski proizvod za razliku od termoelektrane ili nuklearne elektrane za koje se sva oprema mora uvesti.

PUNA STIPENDIJA

Kako privući kupce, postaviti cijenu i razviti posao? 32 poduzetnika to mogu naučiti besplatno

Najuspješnije trgovačko društvo

KTC je dobitnik Zlatne kune u kategoriji najuspješnijih velikih tvrtki Koprivničko-križevačke županije

Novi zakon nalaže izdavanje dozvola za gradnju u 45 dana. Koliko će to pomoći u prevladavanju krize?
Želim da ideja ministarstva uspije, ali nije mi jasno kako će se dozvole realizirati u 45 dana zbog brojnih administrativnih zapreka. Uzmimo za primjer da je čak 47 posto teritorija Hrvatske obuhvaćeno ekološkom mrežom, dok je to u Njemačkoj 12 posto, a u Europskoj uniji prosječno oko 15 posto. Zbog toga čim počnete kopati građevnu jamu, imate veliku mogućnost naći puža ili neku drugu vrstu koja je prema ekološkoj mreži zaštićena ili ugrožena. Tada morate raditi posebne studije, elaborate, kreću pregovori. Ne vjerujem da će se dozvole izdavati u tim rokovima.

U građevinarstvu ipak nije došlo do otpuštanja. Kakav razvoj situacije očekujete?
Građevinske tvrtke mogu funkcionirati i preživjeti kada im se obujam posla smanji 10, 20 ili 30 posto. Ali ako im se ne plaća izvedeni posao, onda propadaju. Postoje golemi dugovi prema građevinskim tvrtkama i projektantima koji se moraju riješiti. Vlada što prije mora razbiti krug neplaćanja ili će nastati kolaps.

Bez dovoljno inspektora zakon samo mrtvo slovo na papiru

Donesen je i novi zakon o gradnji i prostornom planiranju koji je u početku također naišao na brojne prepreke u provedbi. Smatrate li da je ukidanje građevne dozvole, kao i nove procedure izdavanja, donijelo više dobroga ili lošega?
Dobar je bio potez po kojem ne treba dozvola za objekte do 400 četvornih metara. Zakon nije loš i dosta toga je poboljšano. Provedba na lokalnoj razini je zapinjala, ali proces prilagodbi je dugotrajan. Trebalo bi popraviti dio u vezi s inspekcijskim službama. Propisuju se uvjeti građenja, investitor mora izraditi glavni projekt, imati ga na gradilištu i na osnovi njega graditi, ali malo je inspektora. Zbog toga u nekim sredinama dolazi do toga da se gradi bez glavnog projekta. Ključno je da se ti objekti moraju napraviti prema tehničkim propisima kako bi zadovoljavali sigurnost. Bez dovoljno inspektorata izbjegava se unatoč regulativi.

U Ministarstvu se žale da im se nitko ne javlja na natječaj za inspektore.
To nije jednostavan posao i ne bih im htio biti u koži. Na primjer, na gradilištu se susrećete s brojnim prijetnjama ako ga želite zatvoriti. Ne čudi da je interes mali.