Sve osim pobjede Zorana Milanovića u prvom krugu na SDP-ovoj izbornoj konvenciji u subotu bilo bi veliko iznenađenje. Potvrđivanje Milanovićeva mandata na čelu stranke za SDP će značiti daljnju “deračanizaciju” stranke, kako u programskom i kadrovskom smislu tako i u shvaćanju i stilu politike. U nedavnom je intervjuu Milanović ustvrdio kako je SDP “u vrijednosnom smislu, u smislu politika stranka kontinuiteta, a izborni program koji je nastajao pod Račanovom palicom i danas je jednako aktualan”. U formalnom smislu, na papiru, ta je konstatacija istinita jer SDP stoji iza svojih 20 politika kreiranih još potkraj 2006. godine. No u praksi i stvarnom SDP-ovu životu stvari stoje bitno drukčije, što je jednog od Milanovićevih izazivača u predsjedničkoj utrci Dragana Kovačević nagnalo da na konferenciji za novinare zapita “gdje je nestao tim, gdje je nestao SDP-ov gospodarski program i vodeći stručnjaci koji su ga napravili?”.

Stari stranački program
U stranci je na snazi gospodarski program koji je pripremio tim nekada glavnog SDP-ova ekonomskog stratega Ljube Jurčića, iz kojega se u kampanji posebno izdvojio porez na kapitalnu dobit i famozna 4×4 regionalna industrijalizacija. Stranka za tim programom poseže rijetko i sramežljivo, ali još ga nije škartirala za razliku od njegova autora. Tako je prije nešto više od dva mjeseca u raspravi o ovogodišnjem proračunu reanimirala porez na kapitalnu dobit tražeći amandmanom njegovo uvođenje kako bi se zaposleni mogli osloboditi od četiri milijarde kuna zdravstvenih doprinosa. Jurčića pak stranka iz “naftalina” ipak ne izvlači iako se više od pola godine dičila njime kao vrhunskim kandidatom za premijera. Njegov ponovni jaki angažman u stranci može se očekivati tek u slučaju Kovačevićeve pobjede, što je pak bez temelja u realnosti. Kovačević je bio jedan od onih koji su snažno nagovarali Jurčića da se upusti u predsjednički boj protiv Milanovića, no kako u konačnici nije popustio, Kovačević se odlučio sam kandidirati, dodatno potaknut omalovažavajućim komentarom Milanovića na činjenicu da ga je podružnica iz Jelse kandidirala za potpredsjednika stranke. Kovačević zagovara što manje neplodnih, ideoloških rasprava i umjesto njih okretanje pitanjima koji dotiču obične građane kako bi se čitava država podignula na višu gospodarsku razinu, a u tome bi mu Jurčić, kaže, bio najbliži suradnik.

Nema napuštanja stranke
Upravo zbog toga u javnosti se povezuje njihova stranačka sudbina i nagađa se o izlasku obojice iz SDP-a ne uspiju li na stranačkim izborima. No formalno napuštanje stranke vjerojatno nije opcija (uostalom Jurčić je kandidat za člana Glavnog odbora), prije će biti riječ o daljnjem pasiviziranju. Čitav proces pripreme izborne konvencije usmjeren je na to da stranku na svim razinama preuzmu “neki novi klinci” kako bi predstojeća Milanovićeva četverogodišnja vladavina bila neupitna – od opstrukcije njegovih protukandidata koja kreće iz središnjice stranke do čistog gerrymanderinga, odnosno manipuliranja brojem i sastavom delegata kako bi brojno nadmoćniji bili oni skloni šefu stranke i njegovim ljudima, koje ni najmanje ne zabrinjava činjenica da SDP ima ozbiljnih problema s identitetom i sadržajnošću politike. Za razliku od Milanovića, čak i oni skloni mu očekuju potop za godinu dana i reprizu aktualnog unutarstranačkog mrcvarenja.