Kako od premijerske plaće, koja doduše nije mala, ali ako je suditi po onom što se gotovo svakodnevno čuje u sudnici ni dostatna za život kakav su ga vodili Ivo Sanader i njegova obitelj, u pet do šest godina potrošiti između milijun i 1,5 milijuna kuna samo na avionske karte, pitanje je koje se neminovno nameće nakon iskaza Ivice Mišetića, bivšeg direktora Croatia Airlinesa u nastavku suđenja za aferu Fimi media, na zagrebačkom Županijskom sudu. Jer po iskazu tog svjedoka, upravo toliki iznos, potrošio je Sanader, od 2004., kada je prvi put postao premijer pa do 2010. na avionske karte za sebe i svoju obitelj.

Da stvar bude još i bolja, Mišetić je kao direktor javnog poduzeća u cijeloj toj priči služio i kao svojevrstan Sanaderov poštar jer mu je na šalteru osobno podizao avionske karte, zatim ih dostavljao Sanaderu, koji mu je spomenute karte uvijek plaćao – gotovinom. A kako je to u praksi izgledalo, Mišetić je i dodatno pojasnio.

– Nazvao bi me i tražio bi podatke o najpovoljnijim vezama i tarifi. Kada bi mu uzvratio informaciju, on bi napravio rezervaciju, a karte bi mu zatim predizao i dostavljao ja. U tih pet šest godina, takvih kupovina bila je pet do šest godišnje i to za 20 do 25 avioprijevoznika. Karte su uglavnom kupovane za Sanadera, njegovu suprugu i kćeri, a u dva navrata i za Alena Dojkića (bivšeg dečka jedne od Sanaderovih kćeri, op.a.) – ispričao je svjedok. A da nesrazmjer između Sanaderovog životnog stila i njegovih troškova nije promakao ni USKOK-u, moglo se zaključiti iz iskaza Vladimira Glavice, čovjeka koji je krajem 80-ih radio u tvrci KCBS, u kojoj je Sanader imao 30 posto udjela. Prema Glavici, ta se firma bavila grubim građevinskim radovima, a društvo iz firme već je tada za Sanadera pričalo da živi na visokoj nozi, u nesrazmjeru s prihodima.

– Kada se početkom 90-ih vratio u Hrvatsku, Sanader nije bio dobrog imovnog stanja. Tražio je da ga se isplati iz firme i da mu se da otpremnina, a tada se govorilo da je bio u dugovima, te da Hypo banci duguje oko dva milijuna šilinga kredita – kazao je Glavica, istinitosti čijeg iskaza je Sanader na koncu prigovorio. Živopisno svjedočenje imao je i Slaven Tintor, koji je sam sebe predstavio kao poduzetnika. Opći je dojam da se nije mogao dogovoriti sam sa sobom, pa je upadao u kontradikcije govoreći različite stvari u svega par minuta. Osim toga, iskaz koji je dao na raspravi u potpunoj je suprotnosti s onim što je iskazivao u USKOK-u. U iskazu iz istrage, tri je puta naveo da je dva milijuna kuna donacija za HDZ dao Ratku Mačeku, da bi u utorak ustvrdio kako je – tada pogriješio.

– Odlučio sam donirati HDZ i u nekoliko navrata u stranku sam donio dva milijuna kuna. Taj sam novac stavio na stol u jednoj prostoriji, a tamo su bili nazočni Maček, Ivan Jarnjak i Mladen Barišić. Kada sam ranije govorio o Mačeku, spominjao sam ga kao osobu kojoj sam se javio jer sam htio dati donaciju – kazao je Tintor. Ništa suvislije nije objasnio ni sastanak, koji je navodno sazvao Jarnjak, kako bi se raspravljalo o Tintorovoj donaciji. Jer dok je u istrazi rekao da se na tom sastanku spominjala nekakva donacija od dva milijuna eura, o kojoj on nije ništa znao, u utorak je tvrdio da je sastanak bio organiziran jer je Jarnjaka zanimalo koliko je on novaca donirao i kada. Kada ga je Željka Mostečak, zamjenica ravnatelja USKOK-a upozorila, da mu je iskaz nelogičan jer ispada da Jarnjak, Barišić i Maček, koji su kako je ranije kazivao Tintor nazočili njegovoj predaji novaca, sada sazivaju sastanak da bi, kako ispada kontrolirali sami sebe, pitajući Tintora kada i koliko je novca donirao, Tintor tu nelogičnost nije znao objasniti.