Finska ovoga vikenda završava svoje šestomjesečno predsjedanje Europskom unijom koje su najviše obilježili energetski odnosi s Rusijom te neriješeni problem Cipra zbog kojeg je došlo do djelomične suspenzije pristupnih pregovora s Turskom. Odluka da se ruskog predsjednika Vladimira Putina pozove na sastanak vođa EU u listopadu tada se činila kao dobar potez, međutim, Putin je svejedno odbio potpisati energetsku povelju koja bi Uniji omogućila bolji pristup ruskoj nafti i plinu. Odbijajući sve optužbe da njegovom zemljom vlada kriminal, osobito nakon ubojstva novinarke Ane Politkovskaje, koja je bila jedna od njegovih kritičarki, Putin je također rekao kako je kolijevka svjetske mafije zapravo Italija a ne Rusija potkopavajući tako napore Finske da se uspostavi ozbiljan dijalog između dviju strana.

Golem trud
Michael Emerson, stručnjak za Rusiju iz Centra za europske političke studije, think-tanka bliskog Europskoj komisiji, smatra kako poziv Putinu nije bio dobra ideja jer nije polučio nikakve rezultate. Osim toga, upozorio je kako najveća zemlja svijeta i pravac kojim je krenula predstavljaju “ozbiljan problem” za Europsku uniju. Nakon tog summita odnosi na relaciji EU – Rusija još su se više pogoršali, osobito nakon što je Poljska uložila veto na početak pregovora Europske unije i Rusije o strateškom partnerstvu, a Rusija zaprijetila da će zabraniti cjelokupan izvoz mesa iz EU nakon što u članstvo 1. siječnja uđu Rumunjska i Bugarska. “Finci očito nisu mogli predvidjeti što će se dogoditi”, kazao je jedan neimenovani europski diplomat. Ostali diplomati slažu se da Finci očito nisu znali kako se postaviti u toj situaciji, osobito kada su na sastanku Vijeća dopustili Poljacima da napuste sobu za sastanke kako bi telefonirali u Varšavu bez nadzora, nakon čega su se vratili s još većim zahtjevima. Stvar je pokušao spasiti finski premijer Matti Vanhanen koji je čak osobno odletio u Varšavu kako bi direktno pregovarao sa Poljacima, međutim, doživio je još jedan fijasko kada se vratio praznih ruku. Osim odnosa s Rusijom, pitanje Cipra pokazalo se također teškim za Fince. Oni su uspjeli postignuti da taj problem ne postane glavno pitanje za raspravu na summitu vođa Unije održanom 15. i 16. prosinca, kada je dogovoreno da se djelomično suspendiraju pregovori s Turskom zbog njena odbijanja da normalizira odnose s Ciprom. Ipak, Finskoj se mora priznati da je uložila znatan trud kako bi privoljela glavne aktere na rješenje problema. Pri tom je europski povjerenik za proširenje Olli Rehn čak koristio tzv. sauna-diplomaciju, no sve je bilo uzalud.

Priprema terena
“Odnosi s Rusijom te ciparsko pitanje teški su problemi koji neće nestati ni za vrijeme njemačkog predsjedanja”, kazao je jedan europski diplomat. Finci također nisu uspjeli olakšati i ubrzati proces donošenja odluka u području pravosuđa i sigurnosti, gdje države članice još uvijek imaju pravo stavljanja veta. Također, nije donesena niti direktiva o duljini radnog vremena, no Helsinki ovdje nije ništa više kriv nego ostali koji su, jednostavno, čekali da vruć krumpir padne u ruke budućim predsjedništvima. Međutim, Finska je za svojih šest mjeseci postigla i dva važna uspjeha. Prvi se odnosi na usvajanje važne zakonske regulative o opasnim kemikalijama, a druga je bila direktiva o otvaranju unutrašnjeg tržišta usluga. Finci su također zaslužni i za veću transparentnost pri donošenju odluka jer su omogućili građanima da po prvi put prate sjednice Vijeća putem Interneta. Također je uveden i automatski link na sve dokumente o kojima se raspravljalo na sastancima. Ipak, donekle ostaje dojam da su Finci samo pripremali teren prije nego što predsjedništvo preuzme veća i važnija zemlja, Njemačka, koja je najavila da će se ozbiljnije pozabaviti jednim od najvećih problema s kojima se Unija suočava, a to je pitanje europskog ustava. Analitičari se slažu kako je pola godine ipak prekratak rok da bi se riješila neka ključna pitanja, a uloga medija samo je povećavala pritisak i očekivanja od jedne zemlje.

(Igor Medić/EUobserver)

Finski ministar vanjskih poslova Erkki Tuomioja – tihi diplomat stare škole
Šezdesetogodišnji finski šef diplomacije na prvi pogled djeluje smireno, gotovo neupadljivo. No dojam vara.Otkako je počekom srpnja Finska preuzela predsjedanje Europskom unijom, ministar vanjskih poslova Erkki Tuomioja mnogo je radio. On je pozvao europske ministre i šefove država na mnoge sjednice, održao primanja i davao intervjue novinarima. U procjeni učinka finskog ministra vanjskih poslova finski diplomati ukazuju da je njihov šef u proteklih šest mjeseci uvelike bio aktivan iza kulisa i na taj način velikim dijelom napravio dobru pripremu za njemačko predsjedanje koje slijedi u siječnju. Tuomioja i njegovi suradnici – tako kažu – rade bez velike pompe poput diplomata stare škole. I sam se ministar prošlog ljeta u osobnom komentaru kao gost finskog lista Hufvudstadbladet požalio da Europska unija premalo radi i djeluje tiho te da je upravo takva strategija odgovorna što je Europska unija postigla tako malo. Rad bez mnogo pompe odgovara ministru Tuomioji. Već je s 24 godine, a bilo je to 1970. godine, prvi put bio izabran za socijaldemokrate u finski parlament i tamo dobio izravno mjesto u vanjskopolitičkom odboru, a 30 godina poslije postaje ministar vanjskih poslova. Politički angažman obiteljska je tradicija jer već je i Erkkijev otac Sakari Tuomioja u pedsetim godinama prošloga stoljeća bio predsjednik finske vlade. Za mladog političara Erkkija 70-ih godina na dnevnom redu bile su klasične ljevičarske teme poput trećeg svijeta, sprječavanje sukoba, građanska prava i međunarodni pokret solidarnosti. Sve su to teme koje ga još i danas zaokupljaju. Tako se i danas – bez ustručavanja – zalaže za organizaciju “Attac” koja je vrlo kritična prema globalizaciji.
(DW)