Kriza je mnogima zamrznula planove o poslovnom skoku, no ne i Branku Rogliću, vlasniku Orbico grupe, jednog od vodećih distributera u Hrvatskoj i regiji. On nesmetano ‘pliva’, a u čemu je njegova tajna, taj inače samozatajni poduzetnik otkriva Poslovnom dnevniku.

Ostajete li pri lošim prognozama za izlaz iz krize?
Da. Tek ćemo sada osjetiti probleme. Mnoga poduzeća ostaju bez posla. Brodogradnja je doživjela to što je doživjela, a dok sam još bio predsjednik HUP-a inzistirao sam da ju se proda za kunu. U to je doba bilo odličnih kupaca koji bi nastavili djelatnost. Sada nisam siguran da će osim Uljanika ijedan škver preživjeti.

Što kažete na situaciju s Jadranskim ulaganjima? Je li održivo da jedan poduzetnik preuzme tri škvera?
Neka bilo tko preuzme, samo da se novcem poreznih obveznika ne plaća ljude koji slabo rade. Država je s toliko novca financirala brodogradnju da smo mogli imati još jednu autocestu Zagreb-Split. EU razumijem, ona neće imati tvrtke koje moraju godišnje dobiti 2 milijarde kuna da bi postojale. Ako nešto ne može opstati, mora se ugasiti. Ili restrukturirati. Pamtim pet restrukturiranja brodogradnje, nijedno nije uspjelo. U škverovima je problem i izvlačenja novca. Zanimljivo da radnici nikad nisu zbog toga prosvjedovali.

Je li u kriznoj, predizbornoj godini realno provođenje te prodaje i restrukturiranja?
Izbjegava će učiniti ključne stvari u restrukturiranju, jer ono bi trebalo krenuti od same države. Ovo gospodarstvo ne može hraniti 22 županije, 570 općina i ovakve državne tvrtke. Treba zaorati zemlju, broj županija svesti na šest, općina na 120, restrukturirati javne tvrtke tako da se uvede profesionalni menadžment, i to međunarodnim natječajima pa da direktor HEP-a može biti Nijemac. Sivu ekonomiju treba smanjiti, plaćanje ograničiti na maksimalno 30 dana, a privatizirati sve što se može privatizirati. Kada problem prebacite privatniku, proračun ostaje čitav, a privatnik neće dopustiti rasipanje. Nisam pesimist, no poslije pada brodogradnje i sloma građevinarstva kako se realno može ostvariti rast? Turizam ne može toliko povući.

Među rijetkima zazivate dolazak MMF-a. Zar nemamo sami odlučnosti za promjene?
Nije problem samo neodlučnost. Nema dobrih projekata. Kad imate dobar projekt odlučni ste, a kad ga nema, nemate oko čega biti odlučni. Ono gdje pod svaku cijenu mora biti odlučnosti je štednja. Ljudi su ulagali u skupe jahte i aute, a ne u tehnologije. I u javnoj potrošnji je tako. Zato nama treba MMF jer se samo udaljavamo od boljitka. Da smo odavno pozvali MMF, već bismo proveli potrebne rezove, izbalansirali javnu potrošnju i real ekonomiju.

Kako ocjenjujete investicijske projekte koje je Vlada najavila kao kotač razvoja?
Ti potezi idu u dobrom pravcu. Da smo to učinili još prije i pozvali MMF, postigli bismo bolji rejting i smanjili kamate. Nije mi jasno zašto bježimo od toga.

Ne smeta vas da akcije pokreće Vlada, a ne mjerodavne službe, pa se odluke se odgađaju dok ih vrh vlasti ne odobri?
To je alibi onima koji imaju masla na glavi. Moramo na vlast dovesti poštene ljude. Nepoštenima je mjesto u zatvoru, a poštenim na poslu. Ne može netko za koga se zna da krade biti gradonačelnik, ministar ili zastupnik. Oni moraju biti moralni i odgovorni. Zato dajem Vladi potporu.

Znači i dalje stoje vaše dobre ocjene za Vladu J. Kosor?
Da. Protiv sam prijevremenih izbora. Izbori su ionako blizu, a onda će stranke na tržište.

promo

Hrvatska digitalizirala sustav prijevoza opasnih tvari

PRIMOPREDAJA

Dostava kakvu poznajemo ubrzano se mijenja: DHL je već krenuo

Spadate li u one koji zamjeraju Vladi prevelik fokus na EU?
U EU što prije to bolje.

Imate tvrtke i u nekim od članica EU. Koje su razlike?
Imam tvrtke u Sloveniji i Bugarskoj, a spremam i otvaranje tvrtke u Rumunjskoj. Razlike su velike i između tih zemalja. Slovenija je zemlja ‘par excellence’, dok je Bugarska u kojoj imam tvrtku s 1000 radnika i 300 milijuna eura prometa možda prerano ušla u EU. Korupcija dosta razvijena, pa se i tamo bore protiv nje.

Jedan ste od prvih u Hrvatskoj prijavili korupciju. Jeste li se s korupcijom sreli drugdje?
Nikad me u drugim zemljama nitko nije tražio novac da bi napravio ono što mu je posao i od čega živi.

Je li se nakon tog slučaja odnos u Hrvatskoj prema vama promijenio?
Nisam imao probleme. Doduše, nisam nikad imao intenciju kupovati nešto od države. A tu je, da nastavim povlačiti paralele s EU, velika razlika, jer su kalkulacije u projektima potpuno različite. U ostalome nema puno razlike, a ona najveća koju je marža, koja je upola manja, a konkurencija 10 puta veća. U ozbiljnom poslovanju zato ne možete imati čovjeka viška, jer gubite profitabilnost i potporu banaka. Tu i lekciju o racionalnosti sam naučio u rodnoj kući i Sloveniji, pa sam rijetki poduzetnik u RH koji sa 67 godina i 800 milijuna eura prometa nema osobnog vozača. Supruga i ja nikad nismo bili na jahti, a imamo ih 31. One nam služe za biznis.

Djelujete na više područja vezanih uz osobnu potrošnju. Kako se kriza odrazila na vaše poslovanje?
Nemam administracije između mojih tvrtki, nemam holding. Sve se događa unutar pojedinačnog poduzeća, pa su i prilagodbe na promjene lakše i brže. Nekad je tih promjena bilo manje, jednom u 10 godina, a sada je svaki dan na tržištu nešto novo, moraš biti fleksibilan. Krizno poslovanje zahtijeva pojačanu kontrolu troškova, što smo primijenili.

Što vam je obilježilo 2010.?
Kupio sam Medicofarmaciju u Sloveniji, a spremam se kupiti i farmaceutsko poduzeće u Srbiji. Ne mogu još reći koje, no razvijamo farmaceutski kanal. Imamo svoj brand – Hygijeu za intimnu njegu i to namjeravamo razvijati. Kritiziraju me da sam pretežiti uvoznik, što jesam, ali ulažem u proizvodnju, okrećem se turizmu, imam 2 hotela i 14 vila, jahte, ulažem u maslinarstvo i vinarstvo. U dijelu turizma lani i godinu prije imali smo rast po 30 posto. Profite iz drugih zemalja najviše ulažem u Dalmaciju, jer vjerujem da će naša obala za Europu biti ono što je Kalifornija u Americi.

Sve su vam tvrtke u plusu?
Jesu. I nikom ništa ne dugujem. Svi moji krediti se uredno servisiraju i unatoč krizi u roku plaćamo dobavljače.

Gdje osjećate pad potrošnje?
Na luksuznim proizvodima u kozmetici. No, indeks nam je 102 u Sloveniji, u Hrvatskoj i Bugarskoj 95, u BiH 98, što je prihvatljivo. Želimo zaokružiti regiju; nedostaje nam Rumunjska, na čemu sada radimo. Tamo spremam velik pothvat, akviziciju doista velikog poduzeća u sektoru široke potrošnje, u čemu sam i dosad bio najjači. Ali, dopustite da prvo skočim, pa kažem ‘hop’.

Jeste li završili investiciju u Bugarskoj?
Da. Tamo sad ostvarujemo skoro 40% prometa. I tvrtka u Moldaviji ima dobar rezultat. U tim državama će se moći ostvariti rast.

Regija vam je prioritet. Hoćete li izlaziti izvan tog područja?
Imam namjeru. Mogu reći samo da je riječ o Njemačkoj i Austriji.

Miloševićev dolazak u vladu je sjajan potez

Kako vidite ulazak Domagoja Miloševića kao čovjeka iz privatnog sektora u Vladu?
To je bio odličan potez. Znači da je premijerka Jadranka Kosor shvatila u čemu je problem, jer kako će čovjek kojem to nije blisko znati pomoći u rješavanju onoga što koči gospodarstvo? Govorim o birokraciji, korupciji, skupom kapitalu, neplaćanju i tome da vas svaki činovnik u startu upozorava da to što vi želite napraviti nije dobro.

Mnogima je čudno što je ostavio svoj biznis i upustio se u težak posao?
Ja sam to doživio pozitivno. On će poboljšati poduzetničku atmosferu i intervenirati gdje administracija zapne. Ako bude radio dobro, sigurno će patiti njegovo poduzeće. To je njegova žrtva.