U Zagrebu je prošlog tjedna boravila Ines Rocha, regionalna direktorica za Europu Međunarodne financijske korporacije (IFC), koji je dio Grupacije Svjetske banke, u sklopu lansiranja programa za osnaživanje malih i srednjih poduzeća te na IFC Day konferenciji posvećenoj suradnji s domaćim poduzetnicima.
U velikom razgovoru za Poslovni vikend ističe da je Hrvatska posljednjih godina ostvarila značajan rast i konvergenciju prema prosjeku EU-a, no demografski trendovi, niska produktivnost i oslanjanje na turizam nameću nužnost novih iskoraka. “Zemlja je u dobroj poziciji, ali na prekretnici”, napominje Rocha.
Pokrenuli ste program za male i srednje poduzetnike, Skill Up SME? O čemu je riječ i što IFC može ponuditi hrvatskim poduzetnicima?
Pokrenuli smo program osposobljavanja i edukacije malih i srednjih poduzeća – Skill Up SME program. To je jedan od prvih projekata takve vrste u Europi, a provodimo ga u suradnji s hrvatskom Vladom, konkretnije, s Ministarstvom gospodarstva. Cilj je pomoći malim i srednjim tvrtkama da se pripreme za nove izazove, poput umjetne inteligencije i tehnoloških trendova, ali i da ojačaju svoje liderske vještine. Programom planiramo obuhvatiti oko 150 poduzeća iz različitih sektora, od proizvodnje i prehrambene industrije, do IT-a i turizma. Dio inicijative uključuje i akcelerator. Kao dio Grupacije Svjetske banke naš je zadatak pomoći poduzetnicima da rastu i postanu konkurentniji. Zahvalna sam Ministarstvu financija i Hrvatskoj udruzi poslodavaca na podršci i domaćinstvu.
Konkretno, što IFC može ponuditi domaćim tvrtkama?
Mi smo banka pa naravno da nudimo financiranje, no tu ne stajemo. Pružamo i savjetodavne usluge u područjima poput korporativnog upravljanja, razvoja tržišta kapitala, održivosti i zelenih tehnologija. Ukratko, možemo biti partner hrvatskim poduzećima ne samo u financiranju, nego i u transformaciji prema održivijem poslovanju. Naši stručnjaci raspravljaju o razvoju tržišta kapitala, gospodarenju otpadom i mogućnostima za zeleniju tranziciju. Želimo pokazati da IFC može biti dugoročni partner tvrtkama koje žele rasti, inovirati i istodobno voditi računa o okolišu i društvenoj odgovornosti.
Kakav je vaš dojam o hrvatskim tvrtkama i njihovoj spremnosti za takve inicijative?
Vidimo veliku otvorenost i ambiciju. Hrvatska poduzeća žele jačati konkurentnost i sve više razmišljaju o održivom rastu. Naša je želja izgraditi partnerstva i pomoći im da iskoriste prilike koje donosi nova regulativa, digitalizacija i zelena tranzicija.
AI je danas glavna tema, no mali i srednji poduzetnici, u Hrvatskoj i globalno, suočavaju se s brojnim drugim izazovima. Što biste izdvojili kao ključni čimbenik koji utječe na produktivnost?
Ako pogledamo Hrvatsku, riječ je zapravo o priči o uspjehu u kontekstu konvergencije unutar EU-a. Zemlja je značajno rasla i imala koristi od europske integracije. No, kao i mnoge druge države, suočava se s izazovima. Jedan od glavnih je demografija i nedostatak kvalificirane radne snage. Ne radi se samo o starenju stanovništva, što je trend u cijeloj Europi, nego i o strukturalnim pitanjima koja ograničavaju buduće pokretače rasta.
Konkretni podaci to potvrđuju. Primjerice, rast hrvatskoga gospodarstva dobrim je dijelom počivao na pristupu europskim fondovima i ulaganjima u održive projekte. Međutim, produktivnost rada po satu u Hrvatskoj iznosi tek 78 posto prosjeka EU-a, što je osjetno ispod razine većine članica. Upravo zato nastojimo kroz programe poput SkillUp SME inicijative pomoći malim i srednjim poduzećima da unaprijede svoju produktivnost.
Hrvatska je 2002. imala 4,3 milijuna stanovnika, dok je 2022. taj broj pao na 3,9 milijuna, zapravo bliže 3,8. Prognoze govore da bi do 2050. populacija mogla pasti na 3,3 milijuna, pri čemu će trećina stanovnika biti starija od 65 godina. To je realnost na koju se treba pripremati već danas.
Kako se pripremiti za budućnost u kojoj je za rast gospodarstva nužan i rast broja ljudi, a demografski trendovi idu u suprotnom smjeru? Što učiniti kada radne snage jednostavno nema dovoljno?
U IFC-u naglasak stavljamo na dva ključna područja – digitalnu i zelenu tranziciju. U sklopu spomenutog SkillUp programa krenuli smo sa 150 poduzeća, ali cilj nam je projekt proširiti i pomoći širem krugu poduzetnika. Fokus je na uvođenju digitalnih alata i umjetne inteligencije, ne samo radi promjene poslovnih procesa, nego i kako bi se poboljšao način na koji ljudi rade.
Na nedavnoj radionici imali smo stručnjaka za umjetnu inteligenciju koji je pokazao resurse dostupne već danas, a koji mogu promijeniti poslovanje poduzeća. IFC kao globalna institucija ima pristup velikom broju međunarodnih stručnjaka i to znanje možemo dovesti hrvatskim tvrtkama kako bi ga implementirale u praksu.
Drugi važan smjer je “greening” – prilagodba poslovanja klimatskim izazovima. Hrvatska je, poput drugih zemalja u regiji, sve više izložena poplavama, sušama i ekstremnim vremenskim uvjetima. Zato kroz ulaganja u kružno gospodarstvo i održive kreditne linije, koje smo već predstavili domaćim poduzetnicima, radimo ne samo na ublažavanju posljedica klimatskih promjena nego i na prilagodbi poslovnih modela. Upravo je suočavanje s okolišnim i klimatskim rizicima jednako važno za dugoročni gospodarski rast kao i rješavanje demografskih izazova.
Europa se nastoji prilagoditi klimatskim izazovima, ali čini se da se željeni ciljevi postupno snižavaju. Pada li zelena agenda na ljestvici prioriteta? Koliko su danas važni zeleni ciljevi i instrumenti koji su za njih stvoreni, s obzirom na regulatorne korake unatrag?
Za Hrvatsku smo pripremili Country Partnership Framework za razdoblje od 2025. do 2030., a jedno od ključnih područja upravo je izgradnja otpornosti na okolišne izazove. Naš je stav da otpornost na klimatske promjene ne treba gledati kao teret, nego kao poslovnu priliku. Ako poduzeća smanje potrošnju energije, ako pronađu rješenja za recikliranje i ponovnu uporabu resursa, to donosi ne samo korist okolišu, nego i uštede u poslovanju. Stoga diljem Europe snažno potičemo zelenu tranziciju, osobito u energetskom sektoru, kroz obnovljive izvore i smanjenje ovisnosti o fosilnim gorivima. Fosilna goriva ne nose samo rizik ovisnosti o vanjskim dobavljačima, nego i visoke troškove zagađenja, koji se kasnije reflektiraju na zdravlje stanovništva i dodatne javne izdatke.
Primjeri iz Hrvatske pokazuju da održivost može i mora imati poslovni smisao. Tako smo 2024. s Maistrom realizirali prvi plavi zajam u turizmu u vrijednosti od 200 milijuna eura. Tim sredstvima podržana je obnova hotela Marjan u Splitu te turističkog kampa u Istri, s ciljem razvoja održivog turizma i zaštite morskog ekosustava. Hrvatska, sa svojih gotovo 6000 kilometara obale, ima izravan interes u očuvanju okoliša jer od toga ovisi i njezin najvažniji gospodarski sektor, turizam. Drugi primjer je Zagrebački holding, za koji smo 2023. sudjelovali sa 72 milijuna eura u održivoj obveznici ukupne vrijednosti nešto iznad 300 milijuna eura.
To je bila prva komunalna “sustainability-linked obveznica” u središnjoj i jugoistočnoj Europi, namijenjena unaprjeđenju gospodarenja otpadom i obnovljivim izvorima energije, čime se izbjegava više od 130 tisuća tona otpada na odlagalištima. Svi ti primjeri potvrđuju da ulaganja u okoliš nisu samo društveno odgovorna, nego i ekonomski opravdana. Za hrvatski turizam održivo upravljanje resursima, od čiste vode i otpada do iskorištavanja vjetra i sunca, izravno znači i dugoročnu konkurentnost. Upravo je to smjer na koji želimo usmjeriti poslovnu zajednicu.
Što biste izdvojili kao važnije – savjetodavne usluge za SME i druge kompanije ili financiranje? Često se čuje da danas kapital više nije problem, da je lako dostupan. Kakva su vaša iskustva?
Na kraju dana, mi smo ipak banka i financiranje je i dalje ključno. Trenutačno imamo portfelj vrijedan oko 640 milijuna dolara, što je značajan iznos. Posebno kod inovativnih instrumenata, poput održivih obveznica ili novih proizvoda na tržištu kapitala, naša financijska podrška pokazuje kako ti modeli funkcioniraju u praksi i privlači dodatne privatne investitore. No, jednako važna je i savjetodavna komponenta. Financiranje i savjetovanje idu ruku pod ruku, a kroz savjetodavne usluge pratimo tvrtke u njihovim strategijama rasta. To znači da ne nudimo samo kapital, nego i poticaj za inovacije: razmišljate li kako učiniti poslovanje održivijim, kako ga prilagoditi zelenoj tranziciji, gdje pronaći nove izvore konkurentnosti… Upravo ta kombinacija financiranja i savjetovanja, taj holistički pristup, čini našu najveću vrijednost za poduzeća. I da, već sada vidimo rezultate takvog modela jer poslovni smisao i održivost u konačnici idu zajedno.
Ako pitate makroekonomiste, upozorit će na određene strukturne slabosti rasta. Što vi vidite kao glavne izazove?
Naravno, postoje izazovi. O demografiji smo već govorili, a treba uzeti u obzir i da će se sredstva iz EU fondova postupno smanjivati prema 2029. godini. Hrvatska će morati pronaći nove izvore i načine za diversifikaciju rasta. Ipak, unatoč tim okolnostima i složenom okruženju u kojem se danas nalazi Europa, Hrvatska se pokazuje kao vrlo atraktivna destinacija za ulaganja.
Projekcije su da će stopa rasta, sada oko 3%, dugoročno pasti na oko 2%, nedovoljno za nastavak konvergencije prema prosjeku EU dohotka. Nije to ništa neobično, mnogi su se zaustavili na oko 80% prosjeka i teško prelaze taj prag. Što bi Hrvatska trebala učiniti da izbjegne taj scenarij?
Slažem se da je Hrvatska danas na prekretnici. Ostvarena je značajna konvergencija unutar EU-a, ali dobrim dijelom ona je bila potaknuta priljevom europskih fondova. Moramo razmišljati kako nastaviti kada tih sredstava više ne bude u toj mjeri dostupno.
Tu se ponovno vraćamo na izazove o kojima smo već govorili, demografiju i nisku produktivnost rada. Upravo zato i dalje snažno djelujemo u Hrvatskoj jer prepoznajemo da ti izazovi ostaju i da ih treba sustavno adresirati. U našoj strategiji za Hrvatsku definirali smo dvije ključne dimenzije: jačanje otpornosti na klimatske promjene te ulaganja u produktivan rast i otvaranje radnih mjesta. To su prioriteti na kojima ćemo raditi sljedećih pet godina – kroz partnerstva s tvrtkama želimo pomoći u rješavanju pitanja produktivnosti i konkurentnosti. Dakle, izazov postoji, ali uz usmjeravanje resursa i reforme, Hrvatska ima priliku nastaviti put konvergencije.
Što bi Vlada trebala učiniti na regulatornoj razini?
Naš Country Partnership Framework nastao je u suradnji s Vladom jer je Hrvatska dioničar Grupacije Svjetske banke. Dakle, identificirana područja reformi usklađena su i s Vladinom vizijom. Prva prioritetna točka je poboljšanje poslovne klime i digitalizacija. To znači stvaranje jednostavnijeg i učinkovitijeg okvira za poduzeća, s manje administrativnih prepreka i većom uporabom digitalnih rješenja.
To je tema o kojoj se govori već 15 godina, a promjene su uglavnom inkrementalne. Što bi, vrlo konkretno, trebala napraviti hrvatska Vlada u idućih godinu ili dvije?
Razumijem i slažem se da se o tim temama govori dugo, ali one ostaju ključne. Zato je važno stalno inzistirati na njima. Dakle, nekoliko je područja na kojima bismo voljeli vidjeti pomake.
Prvo, nastavak modernizacije javne uprave i uklanjanje birokratskih prepreka. Digitalizirane i pouzdanije javne usluge donose izravnu korist poduzećima, a nove tehnologije poput umjetne inteligencije mogu se testirati i u područjima kao što su pravosuđe ili zemljišne evidencije. Drugo, razvoj tržišta kapitala. IFC je aktivan investitor i želimo proširiti zelene i plave financijske instrumente u suradnji s burzom i regulatorima. To uključuje snažniju zaštitu ulagača i uvođenje jasnijih okolišnih standarda, što otvara prostor i za mobilizaciju privatnog kapitala. Treće, modernizacija i bolja organizacija javnog sektora, s naglaskom na reformu državnih poduzeća. Već surađujemo s Vladom na jačanju korporativnog upravljanja, profesionalizaciji uprava i povećanju transparentnosti financijskog izvještavanja. Uključivanje privatnog sektora kroz javno-privatna partnerstva također može značajno doprinijeti učinkovitosti.
Znam da su to teme o kojima se govori dugo, no vjerujem da je upravo sada trenutak kada Hrvatska može napraviti iskorak. Reformama se ne smije stati jer su one nužan preduvjet za daljnji rast i konkurentnost.
Budimo realni, čini se da je veliki reformski zamah nestao nakon ulaska Hrvatske u EU i eurozonu. Preostao je još samo cilj OECD-a, a on vuče reformu državnih poduzeća. U praksi, ta su poduzeća i dalje pod snažnim političkim utjecajem, afere gotovo svakodnevne. Na papiru su ciljevi jedno, a u stvarnosti milijarde eura nestaju kroz klijentelizam i loše upravljanje.
Razumijem vaš skepticizam. No, mislim da je važno staviti stvari u perspektivu. Hrvatska je prošla kroz cijeli politički ciklus i trenutačno uživa relativnu stabilnost, što nije slučaj u mnogim drugim europskim državama gdje se vlade mijenjaju znatno češće, pa je provođenje reformi time i teže. S naše strane, fokus je primarno na privatnom sektoru. Naša je uloga osigurati financiranje u strateškim područjima: održivost, konkurentnost i nova radna mjesta. Upravo kroz podršku privatnim kompanijama želimo potaknuti jačanje gospodarstva i indirektno stvoriti pritisak na bolje upravljanje i u javnom sektoru.
Hrvatska je u posljednjih godina ostvarila značajan rast i konvergenciju prema prosjeku EU-a te je danas u dobroj poziciji. To je prilika koju treba iskoristiti kako bi se krenulo dalje, unatoč izazovima koje spominjete.
Rast plaća, osobito u javnom sektoru, povlači i privatni sektor. To potiče osobnu potrošnju, koja diže BDP, ali istodobno i inflaciju. Na papiru, brojke izgledaju izvrsno – BDP, deficit, javni dug. No čim se zagrebe ispod površine, situacija izgleda drukčije.
Razumijem tu zabrinutost i slažem se da treba gledati dublje od samih makroekonomskih pokazatelja. Ali, važno je naglasiti da u mnogim zemljama u kojima radim ni ti osnovni brojevi ne izgledaju dobro. Upravo zato smatram da je Hrvatska u relativno dobroj startnoj poziciji. Ima stabilne pokazatelje, što stvara temelj na kojem se može graditi daljnja otpornost i rješavati strukturne izazove koje ste spomenuli.
Ističete da Hrvatska ima znanje, kapacitete i stabilnost za privlačenje investicija. No, strateška lokacija i duga obala nose rizik pretjerane oslonjenosti na turizam. Koči li to razvoj drugih sektora?
Turizam je nesumnjivo važan i prirodno je da ga Hrvatska koristi kao prednost. No, slažem se da preveliko oslanjanje na jedan sektor nosi rizike. Vidim to i kroz osobno iskustvo – dolazim iz Portugala, zemlje koja također ima snažnu izloženost turizmu. U takvom okruženju ljudi ponekad gube poticaj za obrazovanje i inovacije jer im je lakše osloniti se na prihod od turizma.
Zato stalno naglašavamo potrebu za dodatnim obrazovanjem i prekvalifikacijama, a upravo kroz savjetodavne programe IFC-a nastojimo to poticati. Prepoznajemo rizik od prevelike ovisnosti o turizmu i zato ulažemo i u druge sektore – industriju, proizvodnju, energetiku. Dakle, turizam treba ostati važan, ali jednako je ključno graditi širu i raznolikiju ekonomiju koja neće biti ranjiva na sezonalnost i vanjske šokove.
Spomenuli ste tržište kapitala, vječno je pitanje kako ga produbiti. Što je važnije – više investitora ili više kompanija koje bi se odlučile na izlazak na burzu?
Iskreno, mislim da je potrebno oboje. S jedne strane, potrebno je da kompanije izdaju obveznice ili dionice, a s druge, da postoji dovoljno ulagatelja spremnih za kupnju. IFC u tom smislu često ima ulogu “anchor” investitora na tržištu kapitala. Kada mi sudjelujemo u izdanju obveznice, šalje se signal povjerenja tržištu i potiče dolazak dodatnih investitora. Upravo ta mobilizacija drugih ulagatelja jedan je od naših glavnih ciljeva.
Kako onda, konkretno, produbiti tržište?
Iz iskustva mogu reći da je ključno pokrenuti više izdanja koja imaju efekt demonstracije. Ako, primjerice, jedna od vodećih banaka izda obveznicu – bilo zelenu, plavu ili održivu – to daje signal tržištu i potiče druge da slijede taj primjer. U pravilu, prva izdanja najčešće dolaze iz financijskog sektora jer je on reguliran i bolje upoznat s tržištima. Tek poslije slijede korporativna izdanja. Što više uspješnih izdanja imamo, to će se više kompanija ohrabriti na isti potez. Demonstracijski učinak ključan je za širenje i produbljivanje tržišta kapitala.
Osim toga?
Drugi jednako važan element je sekundarno tržište. Nije dovoljno imati samo primarna izdanja – potrebno je osigurati likvidnost jer mnogi investitori ulaze tek kada vide da mogu i izaći iz investicije. Zato je nužna bliska suradnja s burzom i stvaranje uvjeta za aktivno sekundarno trgovanje. Treći faktor je regulacija. U suradnji s regulatorima moguće je oblikovati okvir koji olakšava izdavanje i trgovanje obveznicama. Tu IFC može pomoći kroz savjetovanje i potporu kompanijama koje žele izdati obveznice. Kad jedna banka ili poduzeće uspješno izda obveznicu, to djeluje kao signal drugima da i oni razmotre tu opciju.
Kompanijama savjetujemo da diversificiraju izvore financiranja. Osim klasičnih komercijalnih kredita, trebale bi razmotriti i obveznice. One donose brojne prednosti, od pristupa novoj skupini investitora, referentne vrijednosti na tržištu do mogućnosti optimizacije troška kapitala. Uz to, izdanje obveznice povećava prepoznatljivost i otvara prostor za sekundarnu likvidnost. Naša uloga je biti “sidro”, privući druge i potaknuti razvoj cijelog tržišta.
Hrvatska predvodi povezivanje regionalnih tržišta kapitala. Je li to dobar smjer?
Da, regionalna integracija vrlo je važna i korisna. Ponajprije zato što donosi kritičnu masu koja je nužna za razvoj tržišta. No, ona ima i drugu dimenziju – prijenos znanja između različitih tržišta. IFC posluje u više od 100 zemalja i možemo prenijeti iskustva iz različitih dijelova svijeta. Primjerice, u Poljskoj, gdje sam bila prije dva tjedna, tržište kapitala je razvijenije pa se dobre prakse mogu prenijeti i na druge zemlje. Isto tako, primjeri iz Latinske Amerike ili Azije mogu biti inspiracija i poticaj kako osmisliti nove instrumente, bilo da je riječ o specifičnim vrstama obveznica ili osiguranja. Integracija regije donosi veću masu i povezanost, a jednako je važan i prijenos znanja i iskustava koji dolazi s međunarodnim povezivanjem.
