Iako je nadležno Ministarstvo zaštite okoliša i energetike (MZOIE) još na proljeće predstavilo analizu prema kojoj razdjelnici topline nisu bitnije doprinijeli energetskoj učinkovitosti i smanjenju računa za građane, nije napravljen novi model uštede energije. 

Na to je upozoreno i u srijedu na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta gdje je raspravljano o stanju energetske unije u 2017. , uzimajući u obzir prateće dokumente i analizu trećeg izvješća o napretku energetske unije i pojedinih država članica EU-a. 

Loša provedba
Hrvatska je među osam država članica koje su ispod očekivanih ciljeva energetske učinkovitosti te spada među rijetke države u kojima je potrošnja energije porasla, i to čak za 5,5 posto. Zastupnik i član Odbora za industriju, istraživanje i energiju Europskog parlamenta Davor Škrlec smatra kako je uzrok tome loša provedba i pogrešna pretpostavka kako će razdjelnici toplinske energije donijeti uštedu.

"Ističem važnost izvješća o stanju provedbe mjera energetske učinkovitosti u državama članicama. Tu je dokazano kako mjere energetske učinkovitosti doprinose porastu BDP-a, zapošljavanja, da imaju dobar makroekonomski utjecaj na sve države članice te smanjuju uvoz fosilnih goriva što doprinosi dekarbonizaciji društva. Međutim, u tom izvješću spomenuto je da je osam država članica, među kojima i Hrvatska, zakazalo u proteklom razdoblju i nije dostiglo očekivane ciljeve. Stoga apeliram i pozivam hrvatsku Vladu i ministra energetike da ukinu provedbu obvezne ugradnje razdjelnika toplinske energije jer oni nisu mjera energetske učinkovitosti, ne doprinose kvaliteti života naših građana i ne smanjuju njihove račune za toplinsku energiju, već samo povećavaju energetsko siromaštvo", kazao je Škrlec. 

Još u 200.000 stanova
Procjenjuje se da su u obvezi ugradnje razdjelnika, zakonski još uvijek, 200 tisuća vlasnika stanova u Hrvatskoj koji su spojeni na gradske toplane.

Analiza koju je za MZOIE napravio Ekonomski institut Zagreb na uzorku od 22.475 stanova u 276 zgrada kroz razdoblje od zadnjih šest sezona grijanja pokazala je da su uštede bile 21 do 36 posto, a što, kažu, ne opravdava investiciju u razdjelnike. Najveće uštede su ostvarene u gradovima poput Rijeke i Velike Gorice koji imaju visoku cijenu grijanja. Zaključak je da uštede zbog razdjelnika u Zagrebu, Osijeku i Sisku, a što čini 80 posto toplinarskog tržišta Hrvatske, ne mogu u 10 godina povratiti investiciju u njih te da su ti uređaji – besmisleni.