Hrvatski savez udruga proizvođača mlijeka (HSUPM) ne odustaje od zahtjeva za povećanjem osnovne cijene mlijeka u otkupu za 30 posto (danas 1,798 kn) budući da su ulazni troškovi u proizvodnji mlijeka unatrag godinu dana rasli iznad 100 posto, a evidentan je trend daljnjih poskupljenja. Nakon nekoliko što odvojenih, što skupnih sastanaka farmera i predstavnika mljekarske industrije s ministrom Petrom Čobankovićem završenih bez dogovora imenovano je povjerenstvo sa zadaćom da utvrdi model prihvatljiv svima. Međutim, dogovor nije postignut ni u tom uskom krugu pregovarača. Predstavnici farmera nezadovoljni ponudom velikih mljekara u petak su napustili skup (zatvoren za javnost) uz najavu da će, ne dobiju li veću cijenu, u znak prosvjeda 6. studenoga prolijevati mlijeko. U HSUPM-u smatraju da mljekarska industrija u pregovorima nastupa s ‘figom u džepu’. Razlog takvom stavu, iznosi predsjednik udruge Stjepan Bistrović, ponuda je industrije mlijeka. Pripravni su otkupnu cijenu povećati samo pet posto ili devet lipa. Farmeri imaju saznanja da mljekare pregovaraju o uvozu mlijeka iz susjedstva gdje nije ustrojen sustav praćenja kakvoće svježeg sirovog mlijeka. Navodno je riječ o Srbiji, Rumunjskoj i BiH.“Dok će mlijeko dvojbenog porijekla i kakvoće završavati na hrvatskim policama, naše mlijeko se prerađuje u vrhunske proizvode dodane vrijednosti i izvozi na tržište članica EU”, upozorava Bistrović. Iznosi da su mljekare, pravdajući se mogućom nestašicom, počele forsirati ukidanje carina na uvoz mlijeka. Upravo zbog tog zahtjeva prekinut je posljednji krug razgovora na razini povjerenstva o promjeni otkupne cijene koja je na snazi još od 2002. U HSUPM-u prozivaju resorno ministarstvo i zbog odluke da sa 57 milijuna kuna potpora iz državnog proračuna, koje će dobiti 20 stočara, sufinancira uvoz teladi dok istodobno nema sluha za proizvođače mlijeka. Umjesto da stane uz farmere i podupre proizvodnju mlijeka, koja je unatrag tri godine narasla oko 25 posto, Ministarstvo ih je gurnulo u samovolju mljekarske industrije. Dizanje osnovne cijene novi je trošak u poslovanju mljekara, poskupljuje ukupan otkup jer uključuje sve kategorije mlijeka i time ruši dosadašnji visok profit mljekara, iznosi ključni razlog nepostizanja dogovora Elvira Sterle, predsjednica udruge Mliko koja godišnje tržištu sa 13 farmi isporuči više od 50 milijuna litara mlijeka. Sterle smatra da autoritaran nastup nije dobar ni od jedne strane, no mljekarska je industrija u prednosti.

Farmere sve jače stišću troškovi stočne hrane, kukuruz je tako u kratkom odmaku sa 86 lipa skočio na dvije kune, ističe i dodaje kako se danas nitko ne usudi procijeniti moguće cijene žitarica u proljeće. “Povećanje osnovne cijene mlijeka dugoročno zadovoljava i male i velike farmere, dok premije koje nude mljekare imaju tek kratkoročan efekt. Nema jamstva, mogu ih jednostrano ukinuti”, upozorava Sterle. “Strah me da netko od farmera nije od mljekarske industrije podmićen s visokom premijom”, ovako je jučer za Poslovni dnevnik višetjedno nepostizanje dogovora o otkupnoj cijeni mlijeka prokomentirao Antun Laslo, predsjednik Zajednice udruga seljaka Slavonije i Baranje. Laslo dvoji da je netko od farmera “pokleknuo” pred primamljivom ponudom koja bi se i toj osobi, ali nažalost i svim ostalim seljacima uskoro mogla obiti o glavu. “Odugovlačenje ide u prilog isključivo mljekarama, seljaci opet gube. No prolijevanje mlijeka nije način na koji se iskazuje revolt”, upozorava Laslo. Ističe da je dogovor morao biti postignut još prije dva mjeseca, trebalo je samo preslikati rješenja koja su već prihvatile zemlje EU s kojima se ionako moramo uskladiti u svim rješenjima. U resornom ministarstvu i dalje ustrajavaju u odluci da se farmeri i mljekare moraju usuglasiti. Kažu, što se oni dogovore, ministar će “blagosloviti”. Novi krug pregovora, moguće je tek neslužbeno čuti, trebao bi se dogoditi ovoga tjedna. Dizanje osnovne cijene mlijeka, nesporno je, mora se preslikati i na cijenu mlijeka u maloprodaji. To u vrijeme dok se zahuktava predizborna kampanja najmanje odgovara stranci na vlasti. Rasteže li se možda nemogućnost dogovora (ciljano) za postizborne dane?