Upravljanje imovinom države nije samo privatizacija, no upravo se tom segmentu posvetilo najviše pozornosti u javnoj raspravi o nacrtu prijedloga prve hrvatske strategije upravljanja državnom imovinom. Na jučerašnjoj tribini koju je o toj Strategiji organizirao Državni ured za upravljanje državnom imovinom u HAZU-u, stručnjaci su se složili kako sam dokument nije još zadovoljio da ga se nazove strategijom, te da bi proces privatizacije i upravljanja imovinom svakako trebalo odvojiti od upravljanja javnim dugom. 

Nedostaje definicija
Strategiji je, prema ocjeni Gordana Družića s Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, morala prethoditi strategija razvoja zemlje. Zbog toga u ovom dokumentu nedostaje definicija što je to strateški interes, kaže Družić, koji nije usamljen u takvom stajalištu, kao ni u zagovaranju da se zaustavi privatizacijske procese sve dok se ne utvrdi što su strateški ciljevi države i dok Vlada ne donese odredbu da prihodi od privatizacije ne budu namijenjeni pokrivanju deficita, već isključivo za strateške investicije.  I Ljubo Jurčić s Ekonomskog fakulteta Zagreb otvoreno se protivi privatizaciji CO-a i HPB-a. Drži da je to financijska infrastuktura važna za razvoj. "HPB je prva ukinula deviznu klauzulu i vratila dignitet kuni. Ako doista težimo povećanju nacionalnog kapitala, zašto onda CO ne kupi Triglav, koji je usput u vlasništvu slovenske države", kazao je Jurčić.Istodobno on zagovara privatizaciju najvećeg dijela portfelja, točnije 400-njak od 500-njak tvrtki, no pri tom misli na tvrtke u kojima država ima neznatne, manjinske udjele i koje nisu strateški važne.

No, da bi se moglo utvrditi koje su tvrtke strateški važne, Jurčić napominje kako su nužne najprije sektorske strategije, kojih Hrvatska još nema. Primjerice, po Jurčiću bi imalo logike da država zadrži dionice Petrokemije i Podravke samo ako je poljoprivredno-prehrambena proizvodnja strateška grana za Hrvatsku.Anto Bajo s Instituta za javne financije ovu bi strategiju dopunio i strategijom upravljanja javnim dugom za dvogodišnje razdoblje, kakve donose i zemlje EU, a Željku Lovrinčeviću s Ekonomskog instituta ključno je bilo najprije izraditi registar imovine, ali i obveza, a potom strategijom utvrditi konkretne ciljeve upravljanja i uloge institucija. Razdvojiti bi trebalo upravljanje i vlasništvo, a najveću slabost u upravljanju imovinom po njemu je manjak kvalitetnih kadrova. "Nemojmo se zavaravati, ljude za to nemamo. Administracija može raditi monitoring, no za upravljanje trebamo stručne ljude", kaže Lovrinčević, zalažući se i za usvajanje Strategije dvotrećinskom većinom u Saboru, kako bi se osiguralo provedbu neovisno o političkim promjenama.  

Pejnović:

Teorija je jedno, praksa drugo

"Imovinom ne pokrivati dugove države? To je u principu u redu, no u praksi je od toga teško pobjeći", odgovorio je ekonomistima Mladen Pejnović, šef DUUDI-ja. Podsjeća da državi na naplatu stižu deseci milijardi kuna, no stoga se i slaže da je nužno strateški osmisliti i upravljanje javnim dugom. Ključnim u gospodarenju vidi povećanje učinkovitosti imovine, a prije privatizacije kaže tvrtke treba restrukturirati i dokapitalizirati.