Podaci o rastu plaća jedan su od aduta kojima je Vlada počela mahati mnogo prije službene najave početka predizborne kampanje, posebice otkako njihov nominalni rast brzinom nadvisuje inflaciju.

Do izbora će te brojke zasigurno ponoviti još mnogo puta. Tako je premijer Andrej Plenković za uvodni dio jučerašnje sjednice Vlade iznio i “najfriškije” ažuriranu širu sliku povećanja plaća za mandata njegove Vlade, u koju su uključeni i netom prije jučerašnje sjednice objavljeni podaci državnih statističara o prosječnim plaćama za siječanj.

Prema DZS-u, naime, prošli mjesec pravne osobe u Hrvatskoj, koje zapošljavaju ukupno oko 1,4 milijuna ljudi, za siječanj su u prosjeku za isplatile 1239 eura neto. To je u odnosu prosječno 1191 euro mjesec prije za četiri posto više. U godišnjoj usporedbi prosječna neto plaća za prvi mjesec viša je za 145 eura ili 13,3 posto, što u realnim terminima znači porast za 8,8 posto.

“Počet ćemo s važnom objavom DZS-a, a radi se o novim podacima o prosječnoj plaći za siječanj”, rekao je premijer ističući kako računajući i najnovije brojke proizlazi da je od listopada 2016. tj. od početka prvog od dva mandata prosječna plaća narasla za 65 posto ili gotovo 500 eura.

Medijalna plaća je, kaže, narasla za 400 eura. “Kad sve to sagledamo, realan rast plaća je 30 posto. A to je i najbolji odgovor onima koji tvrde da je inflacija pojela rast plaća”, poručio je. Usput je podsjetio i na rast zaposlenosti i pad nezaposlenosti, rekavši kako se očekuje i daljnji rast plaća.

Prema DZS-u, medijalna neto plaća za siječanj iznosila je 1059 eura ili 54 eura više nego mjesec prije te 130 eura više nego godinu dana prije. U postocima je medijalna plaća porasla nešto više nego prosječna. To je dijelom posljedica rasta minimalne plaće koja je s početkom ove godine povećana za 20 posto (sa 700 na 840 eura bruto).

No, valja reći da, primjerice, 20 posto najslabije plaćenih zaposlenih i dalje ima neto plaću manju od 800 eura. Isto tako, za deset posto onih s najnižim plaćama neto je na početku ove godine prosječno iznosio 728 eura, što jest stotinu eura više nego prije godinu dana, ali daleko od dovoljnog za podmirenja osnovnih troškova.

Uz opće stanje na tržištu rada realno je očekivati i daljnje pritiske na dodatni rast primanja zaposlenika u privatnom sektoru/E. Elveđi/PIXSELL

DIZAJN BUDUĆNOSTI

Od ideje do utjecaja: Kako obrazovanje u dizajnu stvara generaciju vizualnih inovatora

E-mobilnost bez prepreka

Revolucija u punjenju električnih vozila: Charge Pro donosi pametnu kontrolu i uštedu za tvrtke

Kad je riječ o prosječnim plaćama, u bruto iskazu one su za siječanj iznosile 1695 eura, a u usporedbama i na mjesečnoj i godišnjoj razini njihov je rast, kao i tijekom cijele prošle godine nešto veći nego kod neto plaća.

To sugerira prosječno veće porezno opterećenje plaća, što se vjerojatno može pripisati ulasku u škare poreza na dohodak dijela zaposlenika kojima su plaće rasle a ranije nisu bili u poreznim škarama.

Usto, u manjoj mjeri to bi moglo odražavati i činjenicu da je dio zaposlenih s najvećim plaćama (jače) zakoračio i u viši porezni razred.Uz razmjerno snažan mjesečni rast plaća ostaje primijetiti da je u isplatama za siječanj prosječan broj plaćenih sati bio gotovo deset posto (9,6%) veći nego u prosincu. U prosjeku su u prvom mjesecu bila 182 plaćena sata, a u prosincu 166.

Umjereniji tempo
Uslijed toga je prosječna satnica u siječnju zapravo pala, i to za 4 posto, na 6,68 eura, dok je u usporedbi s istim mjesecom prošle godine to za 8,8 posto veća satnica. U DZS-u s tim u vezi podcrtavaju tek kako je “pad satnice uzrokovan većim brojem plaćenih sati rada u pravnim osobama”.

Kako bilo, plaće i ukupna primanja zaposlenih nakon ubrzanja rasta u posljednjem kvartalu prošle, nastavljaju sa snažnim rastom i u ovoj godini, a sve upućuje i na pozitivan predznak zaposlenosti, premda umjerenijim tempom. Osim rasta minimalca za 20 posto, nastavku rasta prosječnih plaća ponovno će jače pridonijeti povećanja u javnom sektoru koja se procjenjuju na čak 15 posto.

Uz opće stanje na tržištu rada realno je očekivati i daljnje pritiske na dodatni rast primanja zaposlenika u privatnom sektoru, a nakon što je već prošle godine u Hrvatskoj dinamika plaća rezultirala znatno većim rastom jediničnog troška rada u odnosu na prosjek EU, ali i nešto više nego u Srednjoj i istočnoj Europi, očito će slično vrijediti i za ovu godinu. To, dakako, brine poslodavce koji upozoravaju na nepovoljan utjecaj na konkurentnost.

Druga strana medalje
Prosječna neto plaća, naime, lani je rasla 13,9 posto nominalno, čime je uz istodobno usporavanje inflacije i njihov realni rast u zadnjem kvartalu ubrzao na devet posto. Uz manjak radne snage koji je posebno izražen u deficitarnim uslužnim sektorima, spomenutom rastu plaća znatno je pridonijelo nekoliko uzastopnih “izrazito velikodušnih poboljšanja kolektivnih ugovora u javnom sektoru”. Reći će u Hrvatskoj udruzi poslodavaca.

Nominalni rast plaća u Hrvatskoj lani je, ističu, bio gotovo tri puta viši u odnosu na prosjek euro područja od 5 posto, a i realni rast plaća (6,2 posto) značajno nadmašuje realnu stagnaciju plaća u euro području u prošloj godini.

“Druga strana medalje je da je hrvatska ekonomija na horizontu od godine dana ostvarila gotovo dvostruko snažniji rast jediničnog troška rada od 11,6 posto u odnosu na prosjek EU (6,6 posto) te malo ispod prosjeka CEE regiji (12,2), ističu u HUP-u. Kada jedinični trošak rada raste brže u odnosu na vanjskotrgovinske partnere pogoni se inflacija te gubi cjenovna konkurentnost u međunarodnoj razmjeni, poručuju.