Može li se na temelju uloga od svega nekoliko desetaka tisuća eura u propali nekretninski projekt sudskim putem doći do odštete teške čak 12,24 milijuna eura? Slučaj tvrtke Zadar projekt d.o.o. u stečaju, koji nakon punih dvadeset godina od pokretanja ideje i gotovo osam godina suđenja zbog visine odštete, izaziva golem interes javnosti u Sloveniji.

Riječ je o slučaju propaloga građevinskog projekta “Stambeno naselje Murvička” u Zadru, čija se ukupna vrijednost nekad procjenjivala na iznos između 50 i 60 milijuna eura.

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u ožujku 2026. potvrdio je presudu Trgovačkog suda u Zagrebu kojom je tvrtki ARPLANE d.o.o. slovenskog poduzetnika Andreja Rautnera, pravomoćno dosuđeno 12.24 milijuna eura odštete protiv bivše banke Nova kreditna banka Maribor (NKBM), čija je pravna sljednica slovenska OTP banka. Pribroje li se tom iznosu zakonske zatezne kamate koje teku od 1. siječnja 2021. godine, ukupna novčana obveza prema dosuđenom iznosu penje se na oko 16 milijuna eura. Prema neslužbenim informacijama, protiv odluke se priprema revizija pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske, a paralelno s tim vode se i dva odvojena procesa u Sloveniji. U jednom postupku riječ je o obustavi prisilne naplate odštete, a drugim se traži nepriznavanje hrvatske presude na teritoriju Slovenije.

Kako su ranije detaljno istraživali slovenski portali Svet24.si i Necenzurirano.si, počeci ove priče datiraju iz 2006. godine. Tad su mariborska građevinska tvrtka MTB i tadašnja državna banka NKBM sklopile Pismo namjere i preuzele tvrtku Zadar projekt s ambicioznim planom gradnje kompleksa koji je u početnim fazama predviđao oko 380 stanova. Banka je za projekt odobrila inicijalni kredit, no projekt je s godinama, pa i zbog financijske krize, zapao u probleme, a kasnije je tvrtka Zadar projekt završila u stečaju. Prema navodima neslužbenih izvora, Zadar projekt d.o.o bi odmah postao insolventan, odnosno nesposoban za plaćanje da banka nije produžila kredit.

Upravo u tom trenutku, kad je projekt već bio klinički mrtav, kako pišu slovenski mediji, na scenu stupa Andrej Rautner. Njegova tvrtka ARPLANE je 2013. godine kupila 19 posto udjela u Zadar projektu iz stečajne mase propalog MTB-a, a mediji navode iznos od 12.000 eura. Prema dostupnim medijskim izvještajima, stečajna upraviteljica prethodno je taj udio bezuspješno pokušavala prodati za oko 107.000 eura. Na ponovljenoj dražbi spuštena je cijena i ARPLANE preuzima udio kao najbolji ponuđač.

Slovenski istraživački novinari portala Necenzurirano.si u svojim su tekstovima izričito navodili kako “Rautner nikad nije bio suvlasnik tvrtke Zadar projekt dok je ona još radila, odnosno dok je postojala barem teoretska mogućnost gradnje na zemljištu”, dodajući kako bilance tvrtke ARPLANE “ne pokazuju da je ona uopće mogla to financirati”. Novinar Primož Cirman opisuje Rautnera kao “poslovnog čovjeka starije generacije s izvrsnim vezama u građevinskim, političkim i obavještajnim krugovima” koji preferira “ispod radara ulaziti u spekulativne poslove”.

Prema neslužbenim informacijama i navodima izvora dobro upoznatih sa slučajem, nakon početnih 19 posto kupljenih na dražbi, ARPLANE je uspio otkupiti i preostali paket, odnosno 31 posto, koji su bili u vlasništvu likvidiranih i propalih tvrtki izvornoga graditelja Blaža Mlinariča i njegove tvrtke MTB, i to za iznos, kako navode izvori, od oko 25.000 eura.

U lipnju 2018. godine Rautnerov ARPLANE podnosi tužbu kojom od Nove KBM traži isplatu milijunske odštete kao vlasnik 50 posto brisanog društva Zadar projekt d.o.o. Neslužbeni izvori dobro upućeni u slučaj navode kako je banka prvo dobila spor u prvom stupnju, ali je drugostupanjski sud vratio predmet isključivo radi dopune obrazloženja presude. Ističu kako je unatoč tome, Rautner uspio ishoditi potpuno novo suđenje.

Velika promjena

Računovodstvo kakvo poznajemo odlazi u prošlost: Brojke više nisu dovoljne za uspješno poslovanje

Usklađenost

Klik, narudžba, dostava – a što se zapravo događa iza kulisa?

Zahtijevao je naknadu štete za izmaklu dobit koju je “osnovano očekivao”, s obzirom na to da je postavljena dobit za gradnju i prodaju 540 stanova u stambenom naselju Murvička. Prema nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za građevinarstvo, na koji se poziva Visoki trgovački sud, troškovi izvedbe projekta, uključujući tržišnu vrijednost zemljišta, troškovnu vrijednost građenja, vodni i komunalni doprinos, izradu projektne dokumentacije, trošak izdavanja dozvola i nadzor – ukupno bi iznosili 67,85 milijuna eura s PDV-om. Procijenjena tržišna vrijednost projekta iznosila bi 80,10 milijuna eura, pa je razlika između troškova potrebnih za dovršetak projekta i njegove procijenjene tržišne vrijednosti iznosila 12,247 milijuna eura. Visoki trgovački sud navodi da je upravo na temelju tog izračuna sud utvrdio visinu štete i potvrdio odluku kojom je taj iznos dosuđen društvu ARPLANE.

Izvori upućeni u slučaj pritom upozoravaju na okolnost koju smatraju zanimljivom: cjelokupan iznos od 12,247 milijuna eura dosuđen je društvu ARPLANE, iako je ono u društvu Zadar projekt imalo 50-postotni poslovni udio.

U tužbi tvrtka ARPLANE navodi da je banka u tvrtki Zadar projekt provodila samo vlastite interese, poticala je na sklapanje štetnih aneksa ugovora o kreditu, obeshrabrivala druge financijere, blokirala gradnju i gurala tvrtku u stečaj kako bi se sama naplatila izravnom prodajom zemljišta. Sve je to, prema tužbenim navodima, nanijelo veliku štetu Rautneru kao suvlasniku.

Banka je izričito tvrdila da dodaci ugovoru o kreditu nisu bili nikakvo “nametanje” ili “iskorištavanje utjecaja”, već autonomna volja obiju ugovornih strana u svrhu rješavanja redefiniranja kreditnog odnosa uslijed novonastalih tržišnih okolnosti. Također da su svi aneksi potpisani sporazumno i da je investitor Zadar projekt d.o.o. u svakom trenutku bio svjestan uvjeta na koje pristaje.

Obrana banke tvrdila je da je obustava daljnjeg financiranja bila ekonomski opravdani potez uzrokovan nastupanjem globalne financijske krize i neispunjavanjem ugovornih obveza samog investitora. U odgovoru na tužbu navodi se i kako krivnja za odustajanje od projekta leži isključivo na tvrtki MTB koja je “još puno prije tuženikova ulaska u vlasničku strukturu zajedničkog društva upala u financijske probleme i nad kojim je 2011. pokrenut stečajni postupak, a koji je u postupku poslovne udjele prodao tužitelju”. Prigovorili su i da društvo ne bi ostvarilo dobit u tolikoj visini.

Tražili smo očitovanje OTP banke, koja navodi kako su tijekom cijeloga postupka postupali zakonito, odgovorno i u dobroj vjeri.

– Banka je uvjerena da u ovom predmetu i dalje ostaju važna otvorena pravna i procesna pitanja koja donesena odluka nije na odgovarajući način riješila. Stoga će OTP banka iskoristiti sva raspoloživa pravna sredstva za zaštitu svojih prava i zakonitih interesa. S obzirom na to da postupci još nisu pravomoćno završeni i da su na raspolaganju daljnji pravni mehanizmi, banka u ovoj fazi ne može detaljnije komentirati pojedine pravne aspekte slučaja, kao ni daljnje procesne korake. OTP banka će i dalje postupati odgovorno, u skladu s važećim zakonodavstvom i uz puno poštovanje nadležnih institucija, dok će istovremeno odlučno braniti svoje interese – odgovorili su iz OTP banke.

Naglasili su kako navedeni spor nema utjecaja na redovito poslovanje OTP banke. Banka ostaje kapitalski snažna i financijski stabilna institucija, usmjerena na podršku svojim klijentima i poslovnim partnerima te daljnji razvoj poslovanja, zaključili su.

Slučaj Zadar projekta u slovenskoj javnosti postavlja pitanje: je li riječ o izoliranom poslovnom pothvatu ili o već uigranome modelu koji se godinama provodi na prostorima bivše Jugoslavije. Naime, slovenski istraživački mediji, analizirajući Rautnerovu poslovnu prošlost, već su ranije uočavali slične obrasce u kojima se prepliću spekulativne kupnje, stečajni postupci i političko-poslovne veze.

Prva poveznica vodi na Kosovo, gdje je Rautner godinama razvijao poslovne operacije. Kako je pisao portal Necenzurirano.si, upravo se na tamošnjim projektima, poput kontroverzne svinjogojske farme, kao ključni Rautnerov suradnik i direktor profilirao Marjan Dikaučič, čovjek koji će godinama kasnije postati slovenski ministar pravosuđa u trećoj vladi Janeza Janše. Mediji su otvoreno propitivali je li upravo to kosovsko partnerstvo stvorilo mrežu povjerenja koja je kasnije olakšala prolazak “ispod radara” u drugim kompliciranim pravosudnim i stečajnim manevrima.

Drugi primjer koji slovenski istraživački novinari izdvajaju jest afera oko građevinskih zemljišta u Izoli. Tvrtka pod vodstvom slovenskog poduzetnika Rautnera blokirala je proračun Općine Izola radi naplate gotovo dva milijuna eura odštete. Prema pisanjima slovenskih medija, u fokusu su atraktivne nekretnine na obali, komplicirani stečajevi lokalnih građevinskih tvrtki, isprepletene mreže domaćih i stranih poduzeća te preuzimanja potraživanja pod nerazjašnjenim okolnostima. U slovenskoj javnosti Izola se i danas spominje kao ogledni primjer kako se kroz institucionalne labirinte i stečajne mase dolazi do višemilijunske imovine za višestruko manji ulog. O samom slučaju, ali i navodima iz slovenskih medija tražili smo očitovanje tvrtke ARPLANE i vlasnika Andreja Rautnera, ali do zaključenja broja odgovor nismo dobili.