Rastuća potražnja za ekološki proizvedenom hranom na svjetskim tržištima otvara velike mogućnosti za hrvatsku ekološku poljoprivredu, no za njezin značajniji razvoj potrebno je ispuniti više ključnih preduvjeta, upozorava se u najnovijoj analizi Ekonomskog instituta u Zagrebu (EIZ).

Od 2021. usporavanje

Hrvatska se, usprkos izvrsnim agroklimatskim uvjetima i bogatoj tradiciji poljoprivrede, nalazi pri dnu ljestvice europskih zemalja po količini ekološki proizvedenog svježeg povrća – tek 0,2 kilograma po stanovniku, što je daleko manje nego u vodećim zemljama poput Nizozemske, Španjolske i Italije. Ovakvi podaci signaliziraju potrebu za strateškim promjenama u sektoru. Od 2013. do 2023. broj ekoloških poljoprivrednih subjekata u Hrvatskoj je rastao s 1608 na 6274, dok je broj prerađivača ekoloških proizvoda porastao s 181 na 421. Međutim, od 2021. bilježi se usporavanje rasta, a podaci za 2024. godinu čak pokazuju jedan posto smanjenja broja proizvođača. Posebno zabrinjava pad proizvodnje ekoloških oraničnih usjeva, koji je u razdoblju 2019. do 2024. smanjen za više od 30 posto, uz pad prinosa po hektaru. Sličan trend uočen je i kod trajnih nasada, unatoč povećanju uporabe površina pod njima. Autor analize, Goran Buturac, upozorava da su se neki proizvođači upustili u ekološku proizvodnju vođeni potporama, ali bez stvarnog fokusiranja na produktivnost i kvalitetu proizvodnje. Problem je dodatno kompliciran time što Hrvatska više hrane troši nego što proizvede, s godišnjim deficitom hrane od 2,1 milijardu eura, što je posljedica višegodišnjeg zanemarivanja domaće poljoprivrede. Hrvatska je daleko iza vodećih agrarnih zemalja Europe po izvozu hrane po stanovniku, što dodatno slabi njezin položaj na tržištu.

Za značajniji rast domaće ekološke proizvodnje hrane nužno je povećati ulaganja u proizvodne kapacitete i ljudske resurse, osigurati zaštitu domaćih proizvođača od uvoza hrane upitne kakvoće po niskim cijenama te usvojiti najbolje svjetske prakse u ekološkoj poljoprivredi. Ekološka proizvodnja hrane nije samo odgovor na rastuću potražnju, već i dio šire strategije održivog razvoja s pozitivnim utjecajem na okoliš i zdravlje potrošača. Hrvatska, za sada, zaostaje u iskorištavanju tih potencijala pa je važan usredotočen i koordiniran pristup koji će omogućiti sektorima ekološke poljoprivrede da dosegnu puni kapacitet.

Dugoročna strategija

U konačnici, rastuća potražnja na globalnoj razini pruža šansu za razvoj domaće ekološke proizvodnje, ali bez sustavnih reformi, investicija i poticaja, Hrvatska će i dalje ostati na začelju europskih zemalja u ovom sektoru, propuštajući priliku za razvoj održive i konkurentne poljoprivredne ekonomije.

Ova analiza poziva donositelje političkih odluka na jasno formuliranje dugoročne strategije za ekološku proizvodnju, usklađene s europskim i svjetskim trendovima, kao i na učinkovito provođenje poticajnih mjera koje će poduprijeti razvitak domaće proizvodnje i povećati samodostatnost Hrvatske u prehrani.