Probijen je i drugi rok koji je predsjednik Vlade Ivo Sanader postavio kao krajnji za definiranje nove institucije koja će umjesto Hrvatskog fonda za privatizaciju upravljati državnim porfeljem u budućnosti. Još se, naime, nijednom nije sastala Radna skupina za pripremu prijedloga rješenja, kojoj je polovicom lipnja određen rok za upućivanje usuglašenog rješenja na Vladu i u saborsku proceduru 15. srpnja, a potom ga je premijer produljio na konac kolovoza.

Dvoumljenje Vlade
Radnu skupinu čine odabrani predstavnici Ureda predsjednika Stjepana Mesića, predstavnik Vlade i Ministarstva unutarnjih poslova, Državnog odvjetništva, Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, Ureda za sprječavanje pranja novca, Državne revizije, Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga, Sigurnosno-obavještajne agencije, te Ekonomskog instituta i zagrebačkog Pravnog fakulteta. Naknadno se Radnoj skupini trebao priključiti i predstavnik sindikata, što su sindikalne središnjice dogovorile s premijerom Sanaderom na sastanku u srpnju. Iz vladinih su krugova posljednje vrijeme na novinarske upite stizali izgovori za kašnjenje iz kojih se moglo nazrijeti da se u samoj Vladi dvoume treba li ukinuti instituciju koja već petnaest godina upravalja državnom imovinom i njezinom prodajom privatnim vlasnicima. Argumenti podsjećaju na one koji su uslijedili i nakon dolaska aktualne vlasti. Tadašnji je potpredsjednik Vlade i predsjednik Upravnog odbora HFP-a Andrija Hebrang nagovijestio gašenje Fonda, a isti je zahtjev aktualiziran i za afere “Liburnija” prije dvije godine, a oba puta pravdalo se kompliciranim procesom preknjižbe sve imovine i velikog broja sudskih sporova koje se vodi protiv Fonda. Iz Vladinih je krugova puštena informacija da je potpredsjednik Vlade Damir Polančec “više puta raspravljao s članovima Radne skupine i stručnjacima o toj temi”, ali da nitko nije dao jasnu viziju nove institucije koja bi trebala zamijeniti Fond.

Radikalni zaokret
Vladinom je odlukom od 20. lipnja Radnoj skupini izrijekom naloženo da pripremi rješenja za ukidanje HFP-a, a na samoj sjednici Vlade na kojoj se o tome razgovaralo rečeno je kako već postoji osnova za takav proces u projektu koji je vodio Ekonomski institut Zagreb. To rješenje predviđalo je upravo gašenje Fonda i osnivanje potpuno nove institucije za upravljanje državnom imovinom, koju bi činio mali tim profesionalnih menadžera, a koji bi djelovali posve neovisno o politici. Takav radikalan zaokret u filozofiji upravljanja državnom imovinom politici nije očigledno “sjeo”, pa se pokušva pribjeći drugim, manje “potresnim” rješenjima. Budući da se približava jesenska sjednica Hrvatskog sabora, ali i predizborno vrijeme, sve je izglednije da će novi koncept Fonda i privatizacije biti zadatak za iduću političku vlast. U međuvremenu pojedini stručnjaci/političari poput Damira Novotnyja upozoravaju na opasnost donošenja niza odluka “ispod žita”, kao što je zamalo bio slučaj prodaje karlovačke mljekare KIM.

U pripremi niz novih natječaja

Privatizacija se neovisno o tomu što se ključna pitanja nisu riješila nastavlja. Od lipnja je HFP oglasio desetak novih natječaja, donio po mnogima dvojbenu odluku o naknadnom upisu pod starim uvjetima dionica Đuro Đaković Holdinga zaposlenicima koji su 1993. godine bili na ratištu, a neslužbeno se čuje da je u pripremi i čitav niz novih natječaja vrijednih tvrtki iz portfelja, koji bi trebali biti zaključeni do kraja mandata aktualne vlasti. Postoji i niz tvrtki u kojima je zaustavljen proces privatizacije i koji bi mogli eskalirati poput primjerice hotelskog poduzeća Jadran.