U pet do dvanaest, odnosno u posljednjim mjesecima prije kolapsa kompanije država je privatizirala Petrokemiju kroz treći ciklus dokapitalizacije kutinske industrije u pet godina. Iako više nije formalno državna tvrtka, državne kompanije imaju i dalje veliki utjecaj u Petrokemiji, a njezino će spašavanje koštati porezne obveznike jer će platiti sve stare dugove. Ipak ovo je posljednji put da se novac od poreza ulijeva u tvrtku koja, osim za poljoprivredu, ima ključnu ulogu i za čitavu Kutinu i njezinu okolicu jer EU pravila brane državi da idućih deset godina pomaže Petrokemiju.

Država će pokriti dugove

U Petrokemiju je pet kompanija uložilo 450 milijuna kuna. Naime, Ina i Prvo plinarsko društvo uložili su po 150 milijuna kuna, Janaf oko 50 milijuna kuna, Plinacro 30 milijuna kuna te Fond NEK oko 70 milijuna kuna. Uspješna dokapitalizacija kompanije koja je Vladinim odlukama očišćena od većine dubioza podigla je cijenu dionice kompanije za nekoliko puta, što pokazuje povjerenje ulagača u svjetliju budućnost tvrtke. Naime u četvrtak se dionicom kompanije trgovalo po cijeni od 55 kuna do je uoči dokapitalizacije kompanija na tržištu vrijedila tek 11 kuna po dionici. Rast vrijednosti za čak pet puta poslovanje kompanije ne opravdava, ali sugerira da tržište kapitala očekuje bolja vremena za Petrokemiju. Novi vlasnici već su prvog dana postavili novu Upravu koju će predvoditi bivši gradonačelnik Kutine, HSLS-ov Davor Žmegač. U njegovoj je biografiji naglašena politička karijera s obzirom na to da je 13 godina vodio grad Kutinu, ali je Žmegač magistrirao na prometnim i ekonomskim znanostima.

Proces dokapitalizacije, ali i samu kompaniju pripremio je Đuro Popijač, koji je uložio velike napore u pregovore s državom, regulatorima i potencijalnim investitorima kako bi osigurao preživljavanje kompanije i zadržavanje radnih mjesta. Naime, cijela privatizacija pripremala se dugo, a vrlo intenzivno od 2017. godine. U svibnju je model bio dogovoren, ali se dugo čekalo na odobrenje modela privatizacije. Ključ za uspjeh bili su potezi države, odnosno preuzimanje dugova. Država je podsjetimo na sebe preuzela 450 milijuna kuna kredita Petrokemije, obvezu sanacije odlagališta fosfogipsa, reprogram duga HEP-u do iznosa od 330 milijuna kuna. Ulagači su osigurali svoj plasman od rizika od kazni tako da su u ugovoru definirali da mogu vratiti udjele u Petrokemiji državi i naplatiti 300 milijuna kuna odštete, ako se u roku od dvadeset godina utvrdi da su bilo koji koraci dokapitalizacije ili pak pretvaranje potraživanja u ulog ili jamstva dana 2016. i 2017. godine protivni pravilima EU o državnim potporama. Država je osigurala budućnost kompanije jer su se Ina i PPD obvezali da će usvojiti plan ulaganja od najmanje 600 milijuna kuna u idućih deset godina odnosno do 2028. godine. Novi dioničari uvjereni su da Petrokemija ima šansu na tržištu pa su stoga pred upravu postavili zahtjev da u kratkom roku vrate poslovanje u pozitivu kako bi mogli pokrenuti novi investicijski ciklus.

Sam proces dokapitalizacije kompanije proveden je u dva dijela. Naime, država je na sebe preuzela obvezu plaćanja 450 milijuna kuna dugova Petrokemije i taj iznos pretvorila u vlasništvo. Tim su se novcem pokrili gubici iz poslovanja pa je kapital iznosio 100 milijuna kuna. Nakon novih ulaganja kapital se povećao na 550 milijuna kuna podijeljenih na 55 milijuna kuna dionica. Ina i PPD bi trebali držati oko 54 posto kompanije, država koja u Petrokemiji dakle i dalje ima 100 milijuna kuna što je 18 posto, a državne tvrtke i fondovi Janaf, Plinacro i Fond NEK oko 25 posto kompanije. Ostatak imaju mali dioničari među kojima su i mirovinski fondovi.

Ovisnost cijelog grada

Ulagači u Petrokemiju su i njezini najveći vjerovnici. PPD i Ina potraživali su stotine milijuna kuna od Petrokemije za neplaćeni plin, a sama se Petrokemija često žalila da ju je previsoka cijena plina otjerala u još veće dugove. Petrokemija je najveći potrošač plina u Hrvatskoj, a time je i jedan od najvećih klijenata Plinacra koji na svakom kubiku plina, odnosno njegovom transportu od Petrokemije zarađuje. Upravo zato su čelnici kutinske industrije često upozoravali da Plinacro skuplja milijune na računima, a da njih uništava sedam puta skupljim naknadama transporta plina od onih koje plaća njihova europska konkurencija.

Sada im je Plinacro vratio dio novca. Kutina, moslavački grad s više od 20 tisuća stanovnika, potpuno ovisi o Petrokemiji u kojoj je zaposleno oko 1600 zaposlenika. Bez ovog industrijskog giganta Kutine nema. U Kutini radi još 370 poduzetnika, koji zapošljavaju ukupno 5291 radnika, no samo Petrokemija puni 30 do 40 posto gradskog proračuna. Veličina Petrokemije važna je i za nacionalno gospodarstvo, ali najviše za poljoprivredu s obzirom na to da proizvodi umjetna gnojiva.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost