Pred ratarima na hrvatskim poljima, kao i diljem europskog kontinenta, slijedi još jedna jesen u kojoj će se umjesto žetvom više baviti zbrajanjem gubitaka. Dugotrajna suša i ekstremni toplinski valovi donijeli su dramatične probleme od Francuske i Njemačke do Rumunjske, a prema podacima Europskog opservatorija za sušu (EDO), čak polovica teritorija EU i Ujedinjenog Kraljevstva nalazi se pod nekim stupnjem uzbune zbog suše.

Konačna slika ovogodišnje sjetve još nije poznata jer suša još traje, no stručnjaci procjenjuju da će najviše biti pogođen i srezan urod kukuruza, soje, riže, šećerne repe, te još nekih kultura, ovisno o lokalitetu.

Miroslav Božić, savjetnik Uprave Hrvatske industrije šećera (HIŠ), a odnedavno i predsjednik Udruženja poljoprivrede pri Hrvatskoj gospodarskoj komori, procjenjuje kako će u Hrvatskoj najviše, puno više od repe, biti pogođene neke druge važne proljetne kulture, posebno soja, ali se, kaže, može očekivati snažan pad prinosa kukuruza, boba i graška.

Sedmi tjedan bez vode

“Posvuda će, nažalost, prinosi biti prepolovljeni, a negdje moguće i više od toga”, ističe Božić. Preciznije procjene štete, odnosno pada prinosa, a pogotovo štete koja proizilazi iz tehnoloških karakteristika primarnih proizvoda koji idu u daljnju preradu nije moguće još dati, no svima je jasno da će se taj manjak oborina, koji uzastopno traje sada već sedmi tjedan, negativno odraziti na proizvodnju.

“Svakodnevno pratimo situaciju, posebno u pogledu najava oborina. Više nego ikad bismo voljeli da se najave oborina za tjedan nakon Velike Gospe obistine. To će sigurno popraviti stanje koje, barem u slučaju repe, nije na rubu kritičnog, kao onog što pamtimo prije dvije godine, kad je više od dvije trećine sirovine bilo tehnološki neiskoristivo”, naglašava Božić. Konstatira i kako predstoji još puno dana vegetacije tijekom koje se sada već zabrinjavajuće stanje dehidracije korijena može popraviti.

Za šećernu repu, dakle, u Hrvatskoj godina još nije izgubljena. Ne može se još isključiti nijedan scenarij, a povoljna je okolnost to što se tijekom samo nekoliko noći temperatura zadržala iznad 20 stupnjeva, pa je repa, za razliku od kukuruza, puno bolje koristila raspoloživu vodu, zahvaljujući dubokom korijenu, te će i šteta zasigurno biti manja.

U slučaju kukuruza usjevi na pojedinim mjestima izgledaju solidno, no, ratari kažu kako je to lažna slika, što se vidjelo i lani, kada su kombajni ušli u polja, zrna nije bilo. Posebice se ugroženom izdvaja ekološka proizvodnja, koja, za razliku od konvencionalne poljoprivrede, ne koristi pripravke za zaštitu, pa se, primjerice, lani suočila sa situacijom da joj je ono što nije uništila suša, uništila bolest i nametnici. Najžilaviji u novim klimatskim uvjetima, pak, pokazuje se suncokret.

Potreba za korjenitom promjenom

Nakon energetskih šokova, tvrtke traže veću kontrolu nad troškovima

Tržište rada i obrazovanje

Karijera više ne počinje nakon diplome

HIŠ je, inače, ove godine u Hrvatskoj imao oko 280 ugovora s domaćim kooperantima, koji su zasijali oko 7,5 tisuća hektara repe, a s kooperantima u Mađarskoj imaju ugovoreno još oko 450 hektara. Zahvaljujući suradnji sa sirovinskom službom HIŠ-a zdravstveno je stanje repe, kaže Božić, jako dobro. Bilježi se jedva jedan posto trule repe, što je nekada bio najveći problem.

“Repa je nevjerojatno otporna kultura. U ovih je šest tjedana bez oborina s velikih dubina izvukla oko 300 litara vode po kvadratnom metru od oko 700-800 što su potrebe vegetacije. No, i ta otpornost ima granice, zato željno iščekujemo kišu kako bi se podigla razina vode u biljci na uobičajeni postotak i tako spriječilo njezino stradanje”, dodaje Božić.

Na upit na kolike prinose računaju, odgovara kako su, uzimajući u obzir klimatski razvoj i promjene zadnjih godina bili oprezni i očekivali u prosjeku oko 60 tona po hektaru, a s obzirom na sadašnju situaciju, bit će dobro ako se postigne 50 tona. Važno će pritom biti i da se ne dogode obilnije zakašnjele oborine, koje bi dovele do retrovegetacije i obnavljanja biljke tako da se gubi kvaliteta, odnosno raste lisna masa, ali pada sadržaj šećera. Krajem kolovoza očekuju se prva terenska izvješća i utvrđivanje prvih konkretnijih procjena prinosa, no izvjesno je već sada da će početak vađenja repe, a time i kampanje proizvodnje šećera, ove godine biti nešto kasnije nego zadnjih godina, u trećoj dekadi rujna.

Među ratarima i stručnjacima već se razgovara o tome kako će se ovogodišnji problemi preliti na nove sjetve i planove proizvodnje na hrvatskim poljima. Božić kaže kako je svaka agronomska godina priča za sebe.

“Navikli smo da su ‘normalne’ godine iznimka i da svaka nosi svoje izazove. Nije to samo hrvatska specifičnost, nego realna situacija posvuda u bližem i u globalnom okruženju. Europa u prosjeku do danas bilježi čak 32 posto manje oborina u odnosu na 20-godišnji povijesni prosjek, prosječne su temperature posvuda, od ožujka do sredine kolovoza, uz rijetke iznimke, znatno više nego su višedesetljetni prosjeci”, kaže Božić. U tom kontekstu izvjestan je izrazito negativan učinak na proljetne ratarske kulture, lančano i prelijevanje na cijene.

Po njemu to upućuje na potrebu preispitivanja prijedloga Europske komisije u vezi potpora za poljoprivredu od 2028., kako bi se barem zadržala sadašnja razina i izbjeglo predloženo smanjenje. U slučaju proizvodnje šećerne repe, dobrom okolnosti za hrvatske proizvođače vidi to što je okvir proizvodno vezane potpore za ovu i iduću godinu zajamčen na zadovoljavajućoj razini, dijelom iz EU-a, dijelom iz hrvatskih izvora.

Više ugovorenih površina

Priprema za novu sjetvu u HIŠ-u već starta, prvenstveno u dijelu nabave repromaterijala, a HIŠ računa i da će se interes za repu očuvati, pa i da će se nastaviti trend rasta ugovorenih površina.

Ono što na razini Hrvatske ostaje slaba točka za poljoprivredu je izostanak navodnjavanja. Iako bogata zalihama vode, Hrvatska ima minimalan postotak navodnjavanih obradivih površina. Dio problema je u nižim ulaganjima i u tome da se već izgrađene sustave ne koristi, a ove godine komplikacije su povećane izrazito niskim vodostajem vodotokova i razine voda u kanalima s kojih se crpi voda, koji su presušili. Božić ilustrira iskustvom HIŠ-a, koji je očekivao da će od ugovorenih površina navodnjavano biti oko tisuću hektara, oko 12 posto, a na kraju je zbog manjka vode navodnjeno tek dva posto, 160 hektara.

“Preporuka je da se žurno aktiviraju brojni programi i stručne podloge o navodnjavanju, što je sve izrađeno prije više od desetljeća”, poručuje predsjednik Udruženja poljoprivrede HGK, uz napomenu kako će, u kontekstu ekstremnih klimatskih promjena biti potrebna i njihova dorada.