Zdravstvene ustanove u sljedeće bi tri godine, prema planu Ministarstva zdravlja, trebale biti sanirane i racionalizirane, a prvi korak u tom smjeru je primjena Zakona o sanaciji javnih ustanova koji je na snazi od 1. siječnja ove godine. Iako je za sanaciju svih dugova potrebno oko 4 milijarde kuna, u ovoj godini je predviđen iznos od 1,1 milijarde, a prema riječima dr. Marijana Cesarika, zamjenika ministra zdravlja i predsjednika Upravnog vijeća HZZO-a, taj će novac biti pravedno i ravnomjerno raspodijeljen među ustanovama. No, kamen spoticanja u ovoj sanaciji jest odredba zakona prema kojoj će se vlasnici županijskih ustanova koje uđu u program sanacije morati odreći upravljačkih prava u korist Ministarstva odnosno države.

Prema Zakonu o zdravstvenoj zaštiti, župan je odgovoran za stanje zdravlja u županiji i dužan je skrbiti o svim zdravstvenim ustanovama na svom području. Veliki broj župana, nažalost, nije ispunjavao tu svoju zakonsku obvezu. Kod županijskih bolnica stoga su u fokusu dva najveća problema, jedan je neracionalno zapošljavanje, a drugi neracionalna farmakoterapija. Kad govorimo o neracionalnom zapošljavanju, vrlo je čest slučaj, što smatram žalosnim, da je župan ujedno i predsjednik Upravnog vijeća bolnice i da direktno ima utjecaj na zapošljavanje kadrova. No, kada zbog prekomjernog zapošljavanja dođe do financijskog kolapsa ustanove, onda se redovito optužuje HZZO i tvrdi da bolnički limit nije dovoljan za sve potrebe. Primjerice, s jedne strane imamo ustanove poput požeške bolnice koja u posljednjih sedam godina nije zaposlila velik broj novih radnika pa nema niti financijskih problema. S druge strane, tu je primjer koprivničke bolnice u kojoj je bivša ravnateljica od 1. siječnja 2010. do 31. prosinca 2011. zaposlila 102 djelatnika, uglavnom nezdravstvenih struka i, što je posebno važno, bez suglasnosti ministra. I onda se župani pitaju otkuda dugovi.

A kako je moguće da varaždinski Dom zdravlja unatoč financijskom minusu u godinu dana podijeli 700 tisuća kuna stimulacija radnicima? Ili da npr. KBC Osijek donosi pravilnik o stimulacijama za liječnike u kumulativnom odnosu, a ustanova je također u minusu?
To samo ukazuje da je u sustav potrebno unijeti reda i  da ne postoje ujednačeni kriteriji, jer svakako nije dozvoljeno da ustanove koje se financiraju iz državnog proračuna na takav način dijele novac kojeg, zapravo, nema. To pokazuje da prijašnje sanacije sustava  nisu polučile rezultat jer se išlo populističkim metodama, odnosno nitko nije ozbiljno razmišljao o rješenju problema već su se svi ponašali kao da će netko drugi platiti dugove koji se gomilaju. Upravo ovom sanacijom, 13 po redu i nadamo se posljednjom, želimo dugove svesti u zakonske rokove plaćanja i otvoriti put bolnicama za novi razvoj i poslovanje na zdravim osnovama.   

Kada govorimo o neracionalnom zapošljavanju, kako je moguće da smo s 54 tisuće došli na 71 tisuću zaposlenih u zadnje tri godine iako je na snazi bila zabrana zapošljavanja?
To bismo trebali pitati i pozvati na odgovornost bivšeg ministra. Naglašavam da je ministar Rajko Ostojić odmah po dolasku prije godinu dana znatno postrožio kriterije za zapošljavanje iako se na terenu i dalje susrećemo s otporima.  

Župani Vam predstavljaju veliki problem?
Situacija, što se tiče vlasništva, liči pomalo na Alajbegovu slamu. Na regionalnoj razini svaki će župan reći da je županija vlasnik bolnice, ali neće ni svojom ni imovinom županije odgovarati za njezino funkcioniranje. I sad imate situaciju u kojima se neki župani opiru ulasku u sanaciju, ne shvaćajući da na taj način ugrožavaju i pacijente i županiju.
Županijski prihodi su ionako mali i županija ne može sanirati tolike dugove bolnica, a ako bolnica ne može otplaćivati svoje obveze na kraju će ih ovrhom platiti županijski proračun. Iz svega je vidljivo da pojedini župani nisu razumjeli svoju ulogu. Drugi problem je potpuna neaktivnost županijski savjeta za zdravlja čija je uloga definirana Zakonom o zdravstvenoj zaštiti a velikim dijelom su potpuno neaktivni. I za njihov rad je odgovorna županija.

Koliko je županija podnijelo zahtjev za sanaciju?
Do 31. siječnja zahtjev je podnijelo 11 županija za 22 ustanove. Naknadno se javilo još nekoliko županija, a neke još razmišljaju. Nadam se da će shvatiti da im sanacija dugoročno može samo donijeti dobro, jer će im na upravljanje biti vraćene financijski konsolidirane ustanove. Nadam se, također, da će oni župani koji su ih najavljivali, odustati od tužbi protiv HZZO-a.

Zašto žele tužiti HZZO?
Zato jer imaju potraživanja od HZZO-a iznad ugovorenih limita. To vam je kao da sam vam dao 100 kuna za špeceraj, a Vi ste potrošili 300 kuna i od mene tražite da vam platim razliku. Ja vam nisam dužan platiti razliku od 200 kuna. Dakle, sve ono što je iznad limita, ne može se knjižiti, a kamoli platiti. Svako knjiženje iznad limita nije u skladu s ugovorom pa shodno tome to ne možete ni tražiti, ali ni utužiti. 

A kako se mislite svesti u rokove od 60 dana? Za to Vam je potrebno barem četiri milijarde kuna?
Ministarstvo financija je za ovu godinu osiguralo 1,1 milijardu kuna, a ostatak novca koji je potreban za cjelovitu sanaciju također je obvezno osigurati Ministarstvo financija. Sanacija je proces koji će trajati jednu godinu uz još dvije godine monitoringa. Procjenjujemo da bi u tom periodu trebali provesti sanaciju i uvesti red. Plan je privremena centralizacija bolničkog sustava, nakon toga stvaranje glavnih bolničkih regionalnih centara, povezivanje manjih bolnica prema prometnoj povezanosti i djelatnostima, smanjenje broja akutnih i povećanje broja palijativnih kreveta i jačanje djelatnosti dnevnih bolnica.

strateško pitanje

Banke ulažu milijarde u ovo i to nema veze s novcem koji posuđuju

INOVACIJA

Hrvatska zubarska stolica koja redefinira dentalnu industriju

Što znači da ćete spajati manje bolnice?
Radi se o povezivanju bolnica radi racionalizacije. Župani su protiv ukidanja odjela i djelatnosti i ministar je jasno rekao da do toga neće doći, kao ni do otpuštanja liječnika i sestara. No, već pet godina je na snazi Pravilnik o ustrojstvu bolnica koji se ne primjenjuje u praksi pa imamo znatno veći broj odjela nego što je Pravilnikom predviđeno. Pravilnik propisuje kadrove, prostor, normative i ostalo da bi se nešto uopće moglo proglasiti odjelom.

Hoćete li to uspjeti provesti?
Pitanje je imamo li alternativu? Mi smo odlučni u tome da je to nužno i da će to koristiti i pacijentima i zajednici. Danas je najveći strah ljudi u Pakracu hoće li im se ukinuti bolnica. To nikome nije palo na pamet, ali neka ta bolnica ima četiri osnovne djelatnosti. Od svih poslovnih subjekata, svih njihovih industrijskih i razvojnih zona, u gradu je ostala jedino županijska bolnica koja zapošljava pa se gradonačelnik najviše veseli onom trenutku kad djelatnici bolnice dobiju plaću jer onda i on dobije nešto malo u gradski proračun. Ista je situacija i s bolnicom u Novoj Gradiški koja ima velike dugove za koje se ravnatelj ne osjeća odgovornim.

Zna li se konačno tko će voditi bolnice u sanaciji?
Još nije donesena konačna odluka o sanacijskim upraviteljima i vijećima. A odluka o imenovanju za državne bolnice bit će donesena vrlo brzo.

Imate li ljude koji će to provoditi?
Ima ljudi koji imaju znanje i volje i motiviriani su provoditi sanaciju.

Kako ćete podijeliti ovih 1,1 milijardu?
Sukladno sanacijskim programima, koje će donijeti sanacijska vijeća.

U srijedu je upravno vijeće HZZO-a na kojem se očekuje ponovno smanjenje bolničkih limita za 0,73 posto. Kako se to uklapa u sanaciju?
To je prijedlog stručnih službi Zavoda i moramo vidjeti ima li tu još nekih elemenata pa prije donošenja odluke ne bih o tome govorio.

Bolnice su trebale dostaviti podatke o dugovima i potraživanjima na dan 31. prosinca 2012. Što su oni pokazali?
Nemamo još podatke, čekamo završni račun koji bolnice moraju dostaviti do kraja veljače. I onda ćemo imati pravo stanje.

Ali zašto ste onda tražili da podnesu zahtjev za sanaciju prije završnog računa?
Htjeli smo vidjeti koliki su im okvirni dugovi. Primjerice, Zadar se cijelo vrijeme opirao i tvrdio kako nema razloga za sanaciju, a na koncu je županijska skupština donijela odluku i priznala dug od 130 milijuna kuna.

Ali imate li barem okvirne brojke?
Za sada nemamo, iz iskustva znamo da su pojedine bolnice bile motivirane da u određenom trenutku prikažu manje dugove, a pri tom su produljivale rokove plaćanja. A sad će biti motivirane da prikažu drukčiju situaciju. Moramo pričekati završni račun. Konkretne podatke o bolnicama ćemo imati sredinom ožujka. Ista je situacija i s HZZO-om jer još uvijek nemamo završni račun.

Probleme Vam stvara i financijska primjena novog Kolektivnog ugovora?
Kolektivni ugovor poprilično komplicira situaciju. Ali u ovom trenutku je na potezu pravosuđe, a u to se ne možemo miješati.

Prema nekim podacima, pojedinim liječnicima specijalistima plaće prema novom ugovoru s tri ili četiri dežurstva rastu i do 28 tisuća kuna?
To je točno. I to je više od ministarske ili premijerske plaće. I ja bih, da sam sada u županijskoj bolnici, imao znatno veću plaću. No, nameće se pitanje zašto je bivše ministarstvo to dozvolilo, jesu li nam htjeli zagorčati život? Ako je to tako, onda moram reći da su zagorčali život svima.

Kako ćete to riješiti? Morat ćete osigurate dodatnih 80 milijuna kuna?
Ali ne znam otkuda. Ovo je nešto u čemu će pravosuđe ipak morati dat završnu riječ. I točno je da se isplaćeni novac neće moći tražiti natrag jer je isplaćen prema važećem ugovoru. Ali što je, tu je, dužni smo postupiti po zakonu. I dalje ćemo tako raditi.

Veliki problem su i nagomilani dugovi za lijekove. Iz veledrogerija poručuju da je ovakvo stanje dalje neodrživo?
Ne bih o tome govorio. Činjenica je da je za to najmanje odgovorno Ministarstvo. Veledrogerije praktički isporučuju lijekove i bolnicama i ljekarnama i međusobno se dogovaraju. A u te razgovore nisu bili uključeni ni HZZO ni Ministarstvo.

Mislite da su prije trebali stati s isporukom?
Izjava požeško-slavonskog župana i ravnatelja Doma zdravlja da su se uspjeli s veledrogerijama nagoditi za produljenje rokova, u ovim oklonostima pokazuje da se ne drže zakona, da ne poštuju rokove i međusobno se dogovaraju. A naknadno traže da taj dom zdravlja ne uđe u sanaciju i vrše pritisak na Ministarstvo da plati veledrogerijama. Nije li takvo ponašanje nelogično? Svatko snosi svoj dio krivice i mislim da se svi trebamo uozbiljiti. To znači da moramo pošteno raditi i da svatko sa svoje strane treba dati doprinos da popravimo stanje u zdravstvu. Neka svatko kaže ‘Što ja mogu učiniti’, a ne ‘Što drugi meni mogu učiniti’.

Novi ugovori i limiti

Uskoro kreću novi ugovori s bolnicama i novi limiti?
To će se također rješavati u okviru sanacije. Pa od koje se bolnice može očekivati da će reći da ima dovoljno novaca i da joj ne treba više? Nisam vidio niti jednu da joj je dovoljan limit. A pri tom je, recimo, u dubrovačkoj bolnici u prošloj godini zaposleno više od 35 djelatnika bez suglasnosti ministra. S obzirom da nemamo ingerencije nad tom bolnicom, zatražili smo od županije da smijeni ravnatelja. Ali se ništa nije dogodilo. Što učiniti s čovjekom koji se nije ponašao u duhu dobrog gospodara? Što možete učiniti ravnatelju bolnice ako se neodgovorno ponašao i napravio manjak? Možete ga smijeniti. I ništa više.

Koje je onda rješenje?
Trebalo bi u Zakon o zdravstvenoj zaštiti uvesti odredbu da ga možete i financijski kazniti. Pa bi tada ravnatelj pazio kako gospodari. A to bi se trebalo odnositi i na članove upravnih vijeća. 

U Gradu Zagrebu se sve glasnije govori da će oni sami sanirati svoje bolnice. Kakav je Vaš stav o tome?
Bit će mi drago ako budu sanirali, osim ako to nije predizborna floskula. Postavlja se pitanje zašto to nisu učinili dosad budući da problemi nisu od jučer. Ne znam zašto gospodin  Bandić to već nije učinio. Ali ima jedna izreka da obećanje još nikoga nije raskućilo.