Nacionalna skupina za unapređenje socijalne dimenzije visokog obrazovanja izradila je dokument 'Podzastupljene i ranjive skupine u visokom obrazovanju u Hrvatskoj' u kojem je jedna od obuhvaćenih skupina bila i studenti s invaliditetom. Iako se vodi evidencija o studentima s invaliditetom koji koriste neke od oblika potpore na pojedinim institucijama visokog obrazovanja, ne postoje pouzdani podaci o broju studenata s invaliditetom na hrvatskim visokim učilištima.

Prema evidenciji institucionalnih službi podrške studentima s invaliditetom na sedam hrvatskih sveučilišta evidentiran je ukupno 571 student s invaliditetom koji koristi neki od oblika potpore u sustavu visokog obrazovanja. Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom izvješćuje o 364 studenta s invaliditetom od čega 329 redovnih studenata. Iako u Eurostudent istraživanju većina studenata navodi kako nema teškoća koje utječu na tijek njihova studija, čak 14% studenata samoprocjenjuje da ima neku od zdravstvenih poteškoća. 

Specifične okolnosti
Čak 58% studenata iz skupine studenata koji procjenjuju da imaju neke zdravstvene teškoće izjavljuje da im tijekom studija nije potrebna nikakva potpora, a više od četvrtine studenata s teškoćama (njih 27%) smatra da je potpora koja im se pruža izrazito nekvalitetna. Samo 1% njih odgovorilo je da je potpora jako kvalitetna. Navedeno ističe nedostatke u kvaliteti potpore namijenjene studentima s teškoćama tj. da ona nije u cjelini prilagođena specifičnim potrebama i specifičnim okolnostima u kojima studira ova skupina studenata (Šćukanec i dr., 2016).

Prema Eurostudent podacima, na skali od jedan ('uopće nisam zadovoljan') do pet ('jako sam zadovoljan) prosječna ocjena zadovoljstva hrvatskih studenata kvalitetom nastave, organizacijom studija i rasporedom, odnosom administrativnog osoblja prema studentima te opremljenošću prostora kreće se oko središnje ocjene tri (3). Veće nezadovoljstvo od prosjeka iskazuju studenti sa zdravstvenim teškoćama koji izražavaju manje zadovoljstvo specifičnim aspektima, posebice organizacijom studija i rasporedom predavanja (2,8) te mogućnošću odabira kolegija (2,6). 

Ometajući faktori
U većoj mjeri od prosjeka studij prekidaju studenti s fizičkim teškoćama, mentalnim teškoćama ili poremećajima učenja (16%) (Šćukanec i dr., 2016). I Drusany i dr. (2012) su utvrdili invalidnost kao jedan od ometajućih faktora u studiranju. Zbog različitih zdravstvenih stanja studenti se susreću s različitim preprekama: neki moraju na fizikalnu terapiju, nekima je otežano sjediti cijeli dan na predavanjima, nekima su potrebna vizualna povećala za tekstualne materijale, dok je nekima otežano doći do dislociranih fakultetskih zgrada (Doolan i dr., 2014).