Ono što je u ovom slučaju puno važnije od postupaka nekoliko marginalnih političara jest vrlo dvojbena zakonitost navedena čina, čina umirovljenja na jedan dan.  Kako je i po kojim zakonskim odredbama netko tko je umirovljen (pa bilo to i na samo jedan dan) već slijedeći dan mogao bez ikakve formalne – zakonske procedure ponovo postati zaposlenik?? Postati umirovljenik podrazumijeva naime i formalno pravno, dakle i stvarni prekid – raskid radnog odnosa. Kako je dakle uopće netko mogao biti ponovo zaposlen samo dan nakon umirovljenja bez provedenog odgovarajućeg postupka, dakle provedenog natječaja predviđenog Zakonom o radu ili pak ponavljanjem izbora ako se radi o osobi koja je u trenutku umirovljenja bila načelnik, gradonačelnik odnosno župan??  Pitanje je dakle da li načelnik, gradonačelnik, župan, ministar, ili pak saborski zastupnik raskidom radnog odnosa sa svojim poslodavcem radi umirovljenja, pa makar to bilo i na samo jedan jedini dan,  praktično daje ostavku odnosno prestaje u tom trenutku obnašati svoju funkciju ili pak ne. Jasno je da Zakon regulira obavljanje raznih političkih funkcija i volonterski što je izgleda dovoljno i za tumačenje kako za prethodno navedene funkcije eventualni raskid radnog odnosa ne znači automatski i prekid u obnašanju funkcija na koje su izabrani ili pak imenovani. Ono što je u ovom slučaju po tumačenju pravnika vjerojatno u skladu sa Zakonom (a bila je to pretvorba i privatizacija) je istovremeno i u velikom razilaženju sa svim moralnim vrednotama na koje se pozivaju svi oni koje ovdje sa pravom prozivamo.

I pitamo ih, zašto radnicima kojima nedostaje  nekoliko godina do pune starosne mirovine ne bi bilo omogućeno da se „umirove“ na jedan dan, a onda kao da se ništa nije dogodilo već slijedeći nastave raditi na svom (bivšem) radnom mjestu do svoje 65-e budući će im današnji izračun mirovine biti puno povoljniji no onaj koji će im ovakvom politikom Kukuriku koalicije biti za nekoliko godina kada steknu pravo na odlazak u svoju „punu mirovinu“???