S početkom iduće godine i za razne samoposlužne uređaje za prodaju proizvoda i usluga započinje era fiskalizacije. To je proširenje obveze fiskalizacije regulirano još potkraj 2018., ali tadašnjim je izmjenama Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom definirano i da početak primjene slijedi s odgodom od dvije godine, kako bi se operateri samoposlužnih uređaja (SU) pripremili.

Dvije trećine bez PDV-a

Novi krug proširenja obveze fiskalizacije u najvećem broju odnosi se na tzv. vending aparate za prodaju toplih i hladnih napitaka te za sitne prehrambene proizvode (snack aparati), kojih prema procjenama ima 15-ak tisuća. No, tu je i nekoliko tisuća drugih vrsta samoposlužnih uređaja, od praonica (auta, rublja) ili parking automata do npr. mljekomata, jajomata. Njihov ulazak u sustav fiskalizacije donekle je specifičan jer ona kod samoposlužnih uređaja ni ubuduće ne znači obvezu izdavanja fiskaliziranog računa kupcu već samo prijavu prodane robe putem instaliranog softvera na samoposlužnom uređaju i elektroničkog sustava Porezne uprave, objašnjavaju u središnjem uredu PU. Dodaju kako takvi uređaji koji već imaju mogućnost izdavanja računa mogu i dalje izdavati račune, ali će biti u obvezi provoditi fiskalizaciju podataka kroz prijavu prometa putem softvera. Dosad je promete putem takvih uređaja poreznicima bilo prilično teško pratiti, a proteklih godina uočeno je, kažu, da se prometi u trgovini sve više ostvaruju putem njih. Drugim riječima, u tom području očito se značajan dio prometa nije prijavljivao. S obzirom na broj samoposlužnih uređaja to znači da su proračunu dosad po toj osnovi izmicali nemali prihodi, a takva praksa implicira i nelojalnu konkurenciju na tržištu.

U Poreznoj upravi ne žele se upuštati u procjene razmjera porezne nediscipline odnosno izgubljenih prihoda po osnovi PDV-a i/li poreza na dobit u tom segmentu. No, u poslovnoj zajednici postoje grube računice. Prema njima, uz prosječan mjesečni prihod po “automatu” od procijenjenih oko 500 eura, i uz procjenu da raznih vrsta samouslužnih uređaja ima ukupno oko 18 tisuća, proizlazi da oni ostvare oko devet milijuna eura prihoda mjesečno ili 110 milijuna godišnje. Isto tako, procjena je da se u najbrojnijoj kategoriji SU-a prijavi zapravo tek trećina ostvarenog prometa (što bi značilo da se na dvije trećine ne plati PDV), a s obzirom na razmjerno veliku profitnu maržu, u konačnici se prijavi i znatno manja dobit. Sve u svemu, te grube računice impliciraju da je država godišnje po te dvije osnove ostajala ‘zakinuta’ za nekih 150 milijuna kuna, a među tržišnim akterima računa se da je to i više.

Teško se mire

Iako odgodni rokovi kod nametanja novih obveza onima na koje se odnose obično iscure prebrzo, većina operatera samoposlužnih uređaja pripremila se za režim fiskalizacije. Jedan od obveznika iz te skupine kaže da su troškovi nabave i ugradnje fiskalnih uređaja po SU-u oko tisuću kuna. Međutim, neki novi obveznici fiskalizacije, u prvom redu poljoprivrednici koji svoje proizvode prodaju putem vlastitih mljekomata ili jajomata, teško se mire s ulaskom u režim fiskalizacije. Tako su u njihovo ime HGK i HPK i nedavno zaključeno e-savjetovanja o izmjenama zakona o fiskalizaciji (o nekim drugim novostima) iskoristili da predlože njihovo izuzeće iz obveze fiskalizacije. Kao jedan od razloga navodi se upravo trošak fiskalnih uređaja, odnosno instaliranja softvera. No, izuzeća su ipak i stvar načela, a s obzirom na fiskalne učinke, neke su zemlje čak išle i na to da prateće troškove prilagodbe (dijelom) preuzmu na sebe.