Na listi neriješenih problema koji dočekuju buduću Vladu RH nalaze se i ‘špekulativne zalihe šećera’. Sve je izvjesnije da će nerad i neznanje državne administracije opet skupo platiti porezni obveznici, a radi se o 140 milijuna kuna (18,5 mil. eura) što značajno prelazi cjenik održavanja novih parlamentarnih izbora.

Podsjećamo, Europska komisija je najprije utvrdila da je RH ulaskom u EU sa 56.268 tona prekomjernih zaliha ugrozila zajedničko tržište šećera. Nakon višemjesečnih ispucavanja argumenata zajedničkim snagama Ministarstva poljoprivrede i Hrvatske gospodarske komore Komisija je smanjila na 37.138 tona.

Vlada je u ožujku usvojila listu gdje su 134 tvrtke etiketirane zbog špekulativnih zaliha. Tvornici šećera Osijek prijetila je kazna od gotovo 14 milijuna eura, a Koestlinu, Podravki, Cedeviti, Krašu, Dukatu, Ledu i Zvijezdi pojedinačno u prosjeku oko pola milijuna eura. Nakon najave prozvanih da će tužiti državu zbog očite greške Ministarstva poljoprivrede i Agencije za plaćanje budući da su rješenja o raspodjeli WTO bescarinskih kvota tvrtkama dali s velikim kašnjenjem što je izravno generiralo prekomjerne zalihe, Vlada poništava listu, a potom od EK dobiva i odgodu roka za izvoz zaliha na treća tržišta sa 30. rujna na 31. ožujak 2016.

U kojoj je fazi ovaj postupak pitali smo Vladu i dva resorna ministarstva, poljoprivrede i financija, no odgovorili su samo iz kabineta ministra Tihomira Jakovine. “S obzirom na rok od 31. ožujka ocjenjujemo da će se sve nužne radnje od strane upravnih tijela te identificiranih vlasnika prekomjernih zaliha moći provesti u predviđenom roku. Postupak utvrđivanja vlasnika je u tijeku, a prije donošenja konačnih rješenja odluka će biti usuglašena na razini Vlade RH,” stoji u dopisu.

Upućeni u problematiku pak tvrde da zbog aktualne situacije oko formiranja nove Vlade proceduru nije moguće odraditi u roku pa će se iz proračuna RH u blagajnu EU morati uplatiti 140 milijuna kuna. A sva ova ‘šećerna’ gužva uz golemu kaznu nastala je ne samo radi neznanja i nemara administracije već i zbog nesuradnje Vlade i uključenih ministara, Jakovine i Borisa Lalovca koji se ‘loptaju’ u traženju krivca.

Naime, u zakonu koji uređuje ovu problematiku šećera kaže se da je ključna adresa Ministarstvo poljoprivrede dok u Uredbi koju je donijela Vlada stoji kako je nadležno Ministarstvo financija. Ministarstvo poljoprivrede ima obvezu utvrditi kriterije, time i zalihe po svakoj tvrtki. Tek nakon toga, i naravno uspije li tvrtkama osporiti njihove argumente da se ne radi o stvarnim već o virtualnim zalihama, otvara prostor Ministarstvu financija za naplatu kazni. Radi sadašnjeg političko-administrativnog vakuuma zadani rok nije moguće ispoštovati, a EK teško da će još jednom imati razumijevanja za hrvatski šlamperaj i dati novi rok.