Politički analitičari Višeslav Raos i Davor Gjenero smatraju da je prednost koju je Zoran Milanović u prvom krugu izbora ostvario ispred kandidata HDZ-a Dragana Primorca gotovo nedostižna te kao ključno postizborno pitanje ističu suradnju izglednog pobjednika Milanovića s HDZ-ovom vladom.

hrvatski politički fenomen

Milanović je dokazao da može pobijediti i bez kampanje

Zoran Milanović (SDP i partneri) relativni je pobjednik prvoga kruga predsjedničkih izbora s osvojenih 49,10 posto glasova, nakon prebrojanih više do 99 posto glasačkih mjesta, te će se u drugom krugu suočiti s kandidatom HDZ-a i partnera Draganom Primorcem koji je osvojio 19,35 posto.

Tijekom prebrojavanja glasova i prema izlaznim anketama Milanović je imao i više od 50 posto glasova, no na kraju mu se prednost smanjila.

“Bilo je nekih naznaka da bi Milanović mogao pomesti konkurenciju, ali ovo je iznad svih očekivanja. Malo mu je falilo za pobjedu u prvom krugu. To bi bila zbilja senzacija jer zadnji put smo to imali 1997. kada je Franjo Tuđman dobio drugi mandati, a upravo je taj Tuđmanov slogan Milanović sada iskoristio – Predsjednik za predsjednika”, rekao je Raos Hini.

Interesantno je vidjeti, dodaje, da je Milanović, iako kandidat SDP-a i drugih partnera lijevo od centra, ovaj rezultat uvelike dobio jer je pet godina gradio priču da je kontra premijera Andreja Plenkovića i njegove velike orijentiranosti prema EU i strateškim saveznicima u NATO-u, “jednu suverenističku priču u kojoj se na svoj način pozivao na na Franju Tuđmana i tako dobio dobar dio birača desnog centra”.

Dio HDZ-ovaca ostao doma ili glasao za Milanovića

Gjenero, pak, ističe da je strašno važno da predsjednik Milanović ipak nije izabran u prvom krugu. “Da je izabran, on bi bio plebiscitarni predsjednik, a to je u Hrvatskoj bio samo Tuđman i to za pluralizam i demokraciju nije bilo posebno dobro”, rekao je Gjenero Hini.

Zanimljivim je ocijenio što je Milanović u kampanju ušao s Tuđmanovim sloganom čime je, kaže Gjenero, potpuno jasno sugerirao svoju povezanost s tim vrijednosnim sustavom. “Ako znamo da je razdoblje između 1997. i 2000. zapravo najteže za hrvatsku demokraciju, da je to vrijeme međunarodne izolacije Hrvatske, a da to isto tako Milanović mora znati, onda je jasno što zapravo stoji iza njegovog policy projekta”, ocijenio je.

Praktični format

Praktična, brza, dostupna – kako je mala trgovina postala velika u našem svakodnevnom životu

Intervju

“Do 2030. želimo učvrstiti METRO kao ključnog partnera hrvatske gastronomije”

Kako god bilo, dodao je Gjenero, iako nije izabran za plebiscitarnog predsjednika “u razdoblju koje je pred vladom će biti dosta velikih neugodnosti jer će biti teško voditi zajedničke politike s obzirom na to da je Milanović govorio sa skepsom prema europskoj integraciji i odmakom u odnosu na euroatlantizam.”

“Rezultati pokazuju da je jedan dio HDZ-ovaca ili ostao doma ili glasao za Milanovića. Ovo je vjerojatno prvi puta da HDZ-ov kandidat nije uspio dobiti većinu ni u jednoj županiji, osim u inozemstvu”, kazao je Raos.

Podsjetio je i da je Ivo Josipović kada je “pomeo” Milana Bandića na izborima 2009. Bandić dobio barem Ličko-senjsku županiju, dok je Vlado Gotovac u srazu s Tuđmanom pobijedio u Istri.

U nekim je županijama, dodaje, sada bila izrazito niska izlaznost, poput Vukovarsko-srijemske županije. Formalno je Dragan Primorac bio i kandidat DP-a, a ta stranka odnosno njezin predsjednik Ivan Penava, koji je podupro HDZ-ovog kandidata, očito nije izveo svoje ljude da glasaju za Primorca, kazao je Raos.

Može li suradnja predsjednika i vlade izgledati drugačije?

„Ključno pitanje nakon ovih izbora je može li suradnja s vladom izgledati drugačije. Dakle, hoće li i dalje biti međusobnih blokada i sukoba oko stvari oko kojih se Plenković i Milanović moraju usuglasiti, kao što je pitanje imenovanja veleposlanika, ili ćemo svjedočiti nastavku onoga što gledamo već pet godina. I naravno koliko SDP i dalje može graditi svoju priču u sjeni svog predsjednika i bivšeg premijera za lokalne izbore i budućnost”, smatra Raos.

Gjenero je naveo kako će nakon ovakvog izbornog rezultata biti teško ograničavati ovlasti predsjednika za upravljanje vojskom u mirnodopskom razdoblju, pregovarati o diplomatskim i konzularnim predstavništvima, a situacija bi mogla biti neugodna i oko ustavnih sudaca.

Govoreći o niskoj izlaznosti, Gjenero je ocijenio kako to govori o tome da građani predsjedničke izbore ne doživljavaju kao posebno važne, dodavši kako tu imaju pravo jer bi za Hrvatsku bilo primjerenije da se predsjednika Republike bira kao u drugim konsolidiranim demokracijama koje predsjednika biraju u parlamentu ili nekom izborničkom tijelu.

“Očito je da bi za Hrvatsku takav sustav bio puno bolji, on je jeftiniji, brži, ne unosi konflikte u društvo, a daje dobre rezultate i  omogućava drugačije regrutiranje kandidata, omogućava da se na takvo mjesto biraju ljudi koji politički i društveno povezuju, a ne dijele”, naveo je. “Ta izlaznost nam na neki način poručuje da biračkom tijelu ne bi bila strana ideja da se predsjednika Republike bira posredno”, dodao je. 

I Raos ističe da je izlaznost birača niska, oko 46 posto, iako smo to imali primjerice 2009. kada je bila 43 dok je 2015. bila 47 posto. „No objektivno, birači su već malo umorni, ovo su treći izbori, a ne treba zaboraviti i da ovi izbori nisu najvažniji, već su to parlamentarni izbori”, zaključio je.

Genero očekuje da će izlazost u drugom krug biti još manja, posebno jer drugi krug predsjedničkih izbora nikada nije imao ovako izvjestan rezultat i razliku između dva kandidata od gotovo 30 posto.

‘Nema modela po kojem bi Primorac mogao nadoknaditi razliku’

“Po broju glasova Milanović ulazi s preko 700 tisuća glasova, a Primorac s oko 300 tisuća, dakle potpuno je jasno da ne postoji niti teorijski model po kojem bi Primorac mogao nadoknaditi tu razliku”, ocijenio je Gjenero. Podsjetio je i da se HDZ-u dva puta do sada dogodilo da na predsjedničkim izborima ozbiljno podbaci – 2000. i 2010. kada im kandidat nije ušao u drugi krug.

“Razlika u situacijama u te dvije godine i danas je ozbiljna jer tada je stranačka organizacija de facto opstruirala vlastitog kandidata, a ovaj put nema tragova da bi se nešto takvo dogodilo. Ovo je bio problematičan odabir kandidata”, smatra Gjenero.

Dodao je kako su u HDZ-u izabrali kandidata koji nije dio stranačke strukture, nije bio u stanju mobilizirati stranačko članstvo i pristaše da izađu na izbore te nije uspio nametnuti ni jednu svoju temu. Također je naveo da su dvije najveće stranke jake kandidate imale u vrijeme kada su bile u opoziciji jer je teško da premijer odabire posebnog jakog kandidata čime zapravo radi u korist svoje štete i dovodi u pitanje svoj politički autoritet.

Raos vjeruje da će u drugom krugu HDZ nastojati ublažiti poraz i mobilizirati ljude koliko budu mogli da odaziv bude bolji, što je za Primorca sada to izrazito važno. “Je li Primorac bio slab kandidat – pa i nije uspio, nastupio je kao nezavisni kandidat uz podršku HDZ-a, a netko će reći i da je uz Andreja Plenkovića teško uopće biti kandidat jer je uvijek u sjeni premijera”, kazao je Raos.

Smatra da će u drugom krugu Primorcu biti bitno osvojiti 30 do 35 posto glasova te će vjerojatno inzistirati na priči da on ima program, a Milanović nema. Milanović će pak vjerojatno pustiti da ga Primorac napada i nadati se da se ovaj zaostatak teško može nadoknaditi, dodao je Raos.

Govoreći o rezultatima ostalih šest kandidata koji su svi imali ispod 10 posto glasova, Gjenero kaže da je to bilo za očekivati, osim nezavisnog Tomislava Jonjića koji je zauzeo peto mjesto, ocijenivši kako to samo govori o odnosima unutar desnice. Također je ocijenio da je Ivana Kekin (Možemo) imala najbolju kampanju i da je strategija predsjednice nove generacije bila dobro odabrana.

Raos interesantnim, u svjetlu nadolazeći lokalnih izbora, gleda i na izravan poziv Ivane Kekin svojim biračima da u drugom krugu ne ostanu doma već podrže Milanovića, dok Marija Selak to nije učinila jer, kako je rekao, vjerojatno planira napraviti „neki novi most za lokalne izbore”.