Sprema nam se, dakle, ulazak u veliko društvo. Do prvoga će sprnja, po svemu sudeći, naizgled nepremostivi problemi sa susjedima biti riješeni, zadnje administrativne formalnosti ćemo tehnički odraditi i Hrvatska će postati nova članica Europske unije.

Da naš prvi predsjednik nije bio toliko kratkovidan, mogli smo to biti već odavno, zajedno s nama toliko dragim Slovencima, ili u najmanju ruku istodobno kada i Bugari i Rumunji na koje volimo gledati s visoka. Nisu, međutim, bugarski startup projekti ti koji hrle u Hrvatsku već naši talentirani dečki i cure idu u Sofiju. Tamo ih izvanredno osmišljeni akceleratorski programi, obilato financirani upravo fondovima Europske unije (preciznije – Jeremie fondom EIF-a) financiraju i spremaju za svjetska dostignuća – i iskreno im hvala na tome. Hrvatska 2020. kao zemlja znanja, inovativnosti, zemlja koja privlači pametne glave iz čitave Europe, pa i svijeta, koji dolaze raditi u hrvatskim kompanijama ili svoje projekte dovode ovamo…

Nezamisliv, nevjerojatan scenarij kojemu se treba smijati, ili ipak nešto što nam može biti ideja vodilja? Jedno je sigurno – mi sada nismo na tom putu. Treba biti pošten i reći da su u proteklih godinu  i pol ipak napravljeni neki pomaci na bolje. Ključ hrvatskog "gliba", neprekidnog zapinjanja na dnu svih ljestvica napretka, poslovanja, konkurentnosti, obrazovanja i svega ostaloga je nespremnost na promjene na svim razinama, u kombinaciji s "političkim elitama" (ovo "elite" treba vrlo uvjetno shvatiti) koje nemaju volje, pa samim time nisu ni u stanju, pokrenuti niti nametnuti promjene. Na reformi sveučilišta zube su slomili svi – HDZ-ovci, kukurikovci i svi njihovi koalicijski partneri. O tome da je sveučilište "apatično" govore u javnosti čak i rektori, ali uzalud. Sitni, materijalni interesi, sinekure, sukobi interesa i kapilarno povezivanje pokazuje se uvijek iznova jače od svih "prosvijetljenih" poziva za promjenama na bolje.

Kakve veze sve to ima s inovacijama, istraživanjem, startupima i zemljom znanja kakvu bismo Hrvatsku željeli tamo u nekoj dalekoj 2020. godini? Pa, jednostavno. I danas je u Hrvatskoj moguće pokrenuti uspješan startup. Problem je, međutim, u tome da je danas u Hrvatskoj to nadčovječni pothvat čiji se entuzijastični pokretač mora boriti protiv svih i svega. Znanje, poduzetništvo, inovativnost, talent i izvrsnost su sada poput korova – korova koji će se probiti do sunca, rasti i razvijati ako je dovoljno žilav da uspije unatoč tom okviru. Zadatak nam je to mijenjati.