Mirjana Čižmešija, redovita je profesorica na Katedri za statistiku Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu gdje radi 23 godine, a već sedmu godinu obnaša funkciju koordinatora za studente s invaliditetom (SSI) na Fakultetu.

Kako je došlo do toga da ste baš Vi zaduženi za brigu o studentima s invaliditetom?
Kada je Senat Sveučilišta u Zagrebu u srpnju 2007. godine u cilju osiguravanja jednakih mogućnosti studiranja svim studentima, osnovao Ured za studente s invaliditetom, na svakoj sastavnici bilo je potrebno imenovati koordinatore za studente s invaliditetom. Kako je koordinator trebao biti osoba u znanstveno – nastavnom zvanju docenta ili višem, 2008. godine, po Odluci Uprave fakulteta, a po preporuci gospođe Zrinke Udiljak -Bugarinovski, prof.,univ.spec.oec., imenovana sam koordinatoricom za SSI. Gospođa Udiljak Bugarinovski je dugogodišnja suradnica u radu sa studentima s invaliditetom na EFZG-u i urednica prve brošure Obrazovanje studenata s invaliditetom na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. S njom uspješno surađujem već više od šest godina.

Koliko je taj posao vama bitan i kako se pronalazite u njemu?
Koordinator je poveznica između studenata s invaliditetom te nastavnika i administrativnoga osoblja na pojedinoj sastavnici i Ureda za studente s invaliditetom Sveučilišta u Zagrebu. On je ujedno i kontakt osoba na fakultetu kojoj se studenti mogu obratiti radi ostvarivanja svojih prava vezanih uz prilagodbu nastave i ispita, te ostalih pitanja vezanih uz prava studenata s invaliditetom. Nerijetko koordinator informira nastavnike o potrebnim i mogućim prilagodbama nastave i ispita pojedinom studentu. Kao koordinatorica početkom semestra svakom profesoru i asistentu pošaljem pismo preporuke za studenta s invaliditetom u njegovoj predavačkoj grupi kako bi od prvog dana bili upoznati s njegovim potrebama. Ta se praksa pokazala jako dobrom.

Iz vašeg iskustva koji su najčešći problemi s kojima se studenti s invaliditetom susreću. Kako se oni nose s tim problemima?
Na EFZG-u trenutno studira 20 studenata s invaliditetom i to na svim razinama studija. Još ih je osam tijekom studija ostvarilo pravo prilagođenog načina praćenja nastave i polaganja ispita temeljem ocjene stručnog povjerenstva pri Sveučilištu.Uglavnom su to studenti s tjelesnim oštećenjima i oštećenjem vida, te sa specifičnim problemima učenja poput disleksije, disgrafije i sl. Problemi su usko vezani uz vrstu oštećenja i u početku ih je bilo mnogo: ulazak i kretanje po zgradi studentima u invalidskim kolicima, nedostupnost starog dijela zgrade, prilagodba literature za slijepe i slabovidne osobe, način ispitivanja (pismeno ili usmeno), produljeno vrijeme pisanja pismenih ispita i dr.Ekonomski fakultet je učinio značajan iskorak u pružanju potpore studentima s invaliditetom s ciljem njihove integracije u akademskoj zajednici. Prilagodbe su višedimenzionalne. One prostorne osigurale su im nesmetan prilaz i ulaz u zgradu kao i kretanje u gotovo cijeloj zgradi. Svi sadržaji na fakultetu učinjeni su im dostupnima: od knjižnice, informatičkog centra, studentske referade, dvorana, sanitarnih čvorova i studentskog restorana. Razvijen je sustav informiranja i komuniciranja za studente s invaliditetom, i iznimno visoka razina senzibiliziranosti i razumijevanja cijele naše akademske zajednice: od studenata, administrativnog i tehničkog osoblja do profesora i uprave fakulteta. Osim toga, Fakultet surađuje s udrugama studenata s invaliditetom koje pomažu u rješavanju problema kao što su prijevoz, prilagodba literature i dr.Primijetili smo da studenti na Fakultet dolaze s određenom dozom straha zbog negativnih iskustava tijekom ranijeg školovanja. Kad steknu osjećaj pripadnosti i sigurnosti, oslobode se i daju svoj maksimum. 

Senzibilizacija kolega na fakultetu

Prema vašem mišljenju kakav odnos imaju ostali studenti prema osobama s invaliditetom?

Moja iskustva govore da je taj odnos na visokoj razini. Općenito otkako radim ovaj posao, primijetila sam da je postignut vrlo visok stupanj senzibiliziranosti ne samo nastavnika već i studenata prema njihovim kolegama. U mojoj predavačkoj grupi bila je studentica s vrlo visokim stupnjem oštećenja vida. Bila je iznimno uspješna unatoč svojoj invalidnosti, ali imala je momente "krize" i straha od neuspjeha. Primijetila sam kako je kolegice iz grupe ohrabruju, pod pauzom joj tumače gradivo koje nije najbolje razumjela, a asistentica, koja je bila samo nekoliko godina starija od njih, sve svoje pripreme za nastavu pisala joj je debelim markerom, uvećavala i nekoliko puta i donosila na nastavu.