Stopa nezaposlenosti prema kriterijima Međunarodne organizacije rada (ILO), koja je uobičajeno niža od one koju mjesečno objavljuje državna statistika na temelju evidencije na burzi rada, nastavlja padati – u drugoj polovici 2005. godine pala je na 12,3 posto, što je njezina najniža razina od druge polovice 2000. godine kada je zabilježena rekordna stopa od čak 17 posto. Prema ovoj metodologiji izračuna, a koji je usporediv sa stopama nezaposlenosti u zemljama EU, utvrđeno je kako je u drugom lanjskom polugodištu nezaposlenih bilo 222.000. Uobičajenim brojanjem nezaposlenosti, prema evidenciji na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, u isto je vrijeme u Hrvatskoj bilo 299.000 nezaposlenih, od kojih po strogim kriterijima Međunarodne organizacije rada njih 111.000 ne zaslužuje taj status, odnosno čak 37 posto evidentiranih sa Zavoda po ILO-ovim se kriterijima ne smatra nezaposlenima!

Izvan evidencije
To znači da osobe s evidencije koje su sudjelovale u Anketi o radnoj snazi nisu udovoljile ključnim kriterijima nezaposlenosti, dakle nisu u referentnom tjednu radili nikakav posao, niti su četiri tjedna prije ankete aktivno tražili posao te ne bi prihvatili bilo kakav posao koji im se ponudi u sljedeća dva tjedna. Iako Anketa ne priznaje svim nezaposlenima taj status, ipak je detektirala nezaposlene koji nisu u službenoj evidenciji. Tako od 222.000 nezaposlenih iz Ankete o radnoj snazi njih 188.000 se nalazi u evidenciji. Preostale 34.000 nezaposlenih osobe su koje formalno nisu u evidenciji HZZ-a, ali spadaju u tu kategoriju radno sposobnih osoba. Anketa o radnoj snazi, pak, i dalje pokazuje nepovoljan odnos što se tiče njezine dugotrajnosti. Naime, 87.000 nezaposlenih, odnosno 39,2 posto na posao čeka duže od dvije godine, a 34.000 ili 15,4 posto posao traži između jedne i dvije godine. Inače, stopa nezaposlenosti koju mjesečno objavljuje Zavod za statistiku na temelju evidencije HZZ-a u drugoj polovici prošle godine iznosila je 17,3 posto, a prethodno polugodište, u kojemu je prosječno na evidenciji bilo 319.000 nezaposlenih osoba, bila je 18,5 posto. Dok se već godinama bilježi ohrabrujući silazni trend stope nezaposlenosti, Anketa o radnoj snazi ukazuje i na spore promjene na strani zaposlenosti i aktivnosti radne snage.

Više neaktivnih
Već treće polugodište zaredom više je neaktivnih nego aktivnih građana Hrvatske. Od 3,66 milijuna radno sposobnih stanovnika, starijih od 15 godina, aktivno je 1,80 milijuna, a neaktivnih je 1,86 milijuna. Stopa aktivnosti, odnosno udio aktivnih u radno sposobnom stanovništvu u drugoj polovici prošle godine iznosio je 49,2 posto i nije se bitnije mijenjao u odnosu na prethodno razdoblje. Broj zaposlenih u drugoj polovici 2005. godine povećan je za 14.000 u odnosu na prvo polugodište. U prosjeku zaposleno je bilo 1,58 milijuna građana u drugom lanjskom polugodištu. Primijetan je nastavak porasta broja zaposlenih u dobnoj skupini između 50 i 64 godine te “oporavak” u dobnoj skupini do 24 godine, a i dalje blago pada broj zaposlenih u najvitalnijoj skupini od 25 do 49 godine.

Opet više nezaposlenih žena

Dok je u prvom polugodištu, inače atipično, smanjenju stope nezaposlenosti najviše pridonio pad nezaposlenosti ženske populacije, taj se odnos ponovno preokrenuo u drugoj polovici godine. Kod muške populacije stopa nezaposlenosti bilježi pad s 12,4 posto u prvoj polovici godine na 11 posto u drugoj, a kod žena ona ponovno blago raste s 13,9 na 14 posto (u drugoj polovici 2004. iznosila je 16 posto).

Zadovoljniji financijskom situacijom

Zanimljiv podatak koji otkriva Anketa o radnoj snazi jest i onaj o financijskoj situaciji kućanstava, a koja iz polugodišta u polugodište bilježi pozitivnije stavove. Tako je vrlo povoljnom i povoljnom vidi ukupno 41,8 posto ispitanika, lošom ili vrlo lošom njih 57,7 posto, a 0,5 posto nije se odredilo. Primjerice, 2002. godine udio “pozitivaca” bio je 36,1 posto, a onih koji su smatrali da žive loše ili vrlo loše 63,4 posto.

Promo

U biznisu posljednjih godina stalna samo mijena jest. Kako izgraditi otpornost?

ubrzana digitalizacija

Bez njih nema ni struje ni interneta: zašto su kabeli postali najvažnija infrastruktura Europe