Usvajanjem Nacionalnog projekta navodnjavanja i gospodarenja poljoprivrednim zemljištem 2005. Vlada je najavila da će do 2010. u sustavu navodnjavanja biti 35.000 hektara uz investiranje čak 2,36 milijardi kuna, a do 2020. 65.000 uz ulaganje 4,38 milijardi. Od 6,74 milijarde ukupne vrijednosti za obje faze projekta obvezala se dati 4,5 milijardi, a ostatak lokalna vlast i vlasnici zemljišta. No, prva faza nije realizirana. Umjesto 35.000 hektara navodnjava se oko 18.000 hektara. Iako se obvezala da će do 2010. godine sama uložiti 1,58 milijardi kuna, Vlada je, prema podacima Ministarstva regionalnog razvoja, investirala tek 292 milijuna kuna. Time Hrvatska, premda raspolaže s više od 240.000 hektara iznimno pogodnih za navodnjavanje, i dalje ostaje na začelju ljestvice europskih zemalja. U navodnjavanim hektarima pretekla nas je čak i Albanija.

Agrokor uložio 60 mil. kuna
Sufinanciranje navodnjavanja iz državnog proračuna razrađeno je u četiri kategorije 2008. godine, dok je novoosnovano Ministarstvo regionalnog razvoja vodio Petar Čobanković. Prema tom planu obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima s površinom do pet hektara država pokriva 30 posto troškova gradnje infrastrukture dovođenja vode do parcele. Gospodarstvima sa 5 do 10 hektara zemljišta država sufinancira sa 50 posto, parcele do 200 hektara podupire sa 70 posto, a za površine veće od 200 hektara daje čak 80 posto od iznosa ulaganja. Prosječan trošak po jednom hektaru ukupno iznosi 67.000 kuna, a na izgradnju infrastrukture do parcele, što država sufinancira, otpada oko 45.000 kuna. No, Čobanković u svojem mandatu nije odredio godišnji limit koji je pojedino gospodarstvo moglo dobiti, a njegov nasljednik Božidar Pankretić tek je u lipnju 2010. rekao da je to 10 milijuna kuna. U prvoj skupini do pet hektara je oko 140.000 obiteljskih gospodarstva, dok površine veće od 200 hektara ima tek 600 gospodarstava. Ipak, koja su gospodarstva dobila državnu potporu za investiranje u navodnjavanje i o kojim je iznosima riječ zasad je nepoznato. U Ministarstvu regionalnog razvoja unatoč našem izravnom upitu uskratili su te podatke. Samo iznose da je 2008. za navodnjavanje iz proračuna izdvojeno 123,15 milijuna kuna, godinu iza 90,38 milijuna, a lani 78,78 milijuna. Neslužbeno se može čuti da je najviše novca za navodnjavanje povukao Agrokor. Međutim, s te adrese tvrde nam da su u razdoblju od 2008. do 2010. u navodnjavanje površina investirali oko 60 milijuna kuna, ali samo vlastitoga kapitala te dodaju da nisu dobili državna poticajna sredstva. Opremu su instalirali za 3000 hektara, no zbog nestabilnih izvora vode, kažu nam, navodnjavaju tek između 1500 i 2000 hektara. Što se tiče budućih Agrokorovih planova, kažu kako su namjeravali navodnjavati 7000 hektara, no ove su godine planove uvećali na 10.000 hektara. Hoće li to i realizirati ovisi, ističu u Agrokoru, o sposobnosti države da osigura stabilan izvor vode.

Velikima ide previše
Zoran Kovač, predsjednik Sekcije proizvođača povrća pri Poljoprivrednoj komori, nezadovoljan je što država i projektom navodnjavanja zanemaruje mala gospodarstva, a podupire velike farmere. Uzgojem povrća, kaže on, bave se gospodarstva koja u pravilu obrađuju 3 do 5 hektara. Navodnjavanjem bi znatno podigli prinose, no problem je što prosječna cijena sustava za pet hektara prelazi 350.000 kuna. Mala gospodarstva, upozorava, teško dolaze do kredita. Iako je usvojen operativni program s potporama, on nije zaživio, a ukinuta su i kapitalna ulaganja. Država mora, smatra Kovač, obrnuti način sufinanciranja – sa 80 posto podržati mala poljoprivredna gospodarstva, a velikima je dosta 30 posto. Župan osječko-baranjski Vladimir Šišljagić i ovog je ljeta proglasio elementarnu nepogodu zbog procjene da je suša na 137.000 hektara uzrokovala oko 400 milijuna kuna štete. Upravo je suša najpogubnija za prinose u hrvatskoj poljoprivredi – od svih ekstremnih vremenskih uvjeta na nju otpada 67 posto. U posljednjih desetak godina ekstremno suhe bile su 2000., 2003. i 2007., a ukupne štete procijenjene su na više od pet milijardi kuna, što je gotovo podudarno investiranju u navodnjavanje.

Prednosti

Veći prinosi 70%
Navodnjavanjem je moguće povećati ne samo prinose u pojedinim proizvodnjama do 70 posto i time smanjiti prekomjerni uvoz hrane već i podignuti zaposlenost. Na otvorenim površinama svaki navodnjavani hektar zahtijeva angažman 1,3 radnika, a u zatvorenim objektima otvara tri radna mjesta.