Zbog sukoba vezanih za prodaju plina u skladištu Okoli, zaustavljeni razgovori Hrvatske vlade i Ine oko smanjenja cijene po kojoj Inina tvrtka kćer Prirodni plin kutinskoj Petrokemiji prodaje tu, za prozvodnju gnojiva, osnovnu sirovinu.

Niža cijena plina uvjet je pod kojim će mirovinski fondovi pristati na dokapitalizaciju Petrokemije, potrebnoj nakon što su svi strateški partneri odustali od ulaska u tu kutinsku kompaniju. Skupština, na kojoj bi se trebala predložiti dokapitalizacije je za mjesec dana, a povećanje kapitala bi se moralo dogoditi u lipnju, kada na naplatu dolaze već prolongirani krediti banaka. U suprotnom će Petrokemija morati u stečaj, kaže nam sugovornik blizak tvrtki. Razgovori oko moguće promjene ugovora nisu dva tjedna održani, no, interes da se dogovor postigne trebao bi biti obostran.

Naime, pristankom na manju cijenu i nastavkom ugovora s Petrokemijom, jer postojeći istječe krajem ove godine, Ina bi imala sigurnog kupca plina kroz cijelu godinu. Odluči li se ipak to ne učinit, onda bi Ina trebala izvoziti taj plin, prodavati ga po nižim cijenama uz trošak cijene transporta. Država zato traži da upravo za cijenu troška transporta, kojeg pri isporuci plina Petrokemiji nema, Ina smanji cijenu plina Petrokemiji. Inu proizvodnja plina košta oko 60 lipa, a Petrokemiji je prodaje za oko 2,5 kune po kubiku, dok je ta cijena na spot tržištu manja za oko 15 posto. Inače, Ina je ponudila Ministarstvu gospodarstva da Petrokemija otkupi plin iz skladišta Okoli, kojeg se ionako moraju riješiti, no, iako bi to bilo dobro za kutinsku tvrtku, ipak zbog regulative država to nije mogla učiniti.

Naime, pravo na otkup imaju postojeći zakupci skladišta. A da se upustila u brzu promjenu regulative, država bi mogla imati problema s EK.  Što se tiče drugog uvjeta za dokapitalizaciju – smanjenje zaposlenih, prijedlog prema radnicima oko uvjeta odlaska već je ponuđen i situacija bi mogla biti poznata već do kraja mjeseca. Kako je već objavljeno, Uprava Petrokemije namjerava smanjiti operativne troškove za 30-tak posto, a najveći dio tih ušteda trebao bi biti postignut povećanjem efikasnosti rada, odnosno smanjenjem broja zaposlenih i njihovih primanja.