Kutinska Petrokemija, potvrđeno je Poslovnom dnevniku u toj kompaniji, danas će resornom ministru Božidaru Pankretiću izložiti argumente zbog kojih je odlučila povećati cijene gnojiva. Podsjećamo, Petrokemija je u petak objavila da od toga dana (8. veljača) urea poskupljuje 20, KAN 15, a NPK 64 posto što daje prosječno poskupljenje gnojiva od 44 posto.

Seljačka buna
Tu odluku opravdavaju “velikim poremećajem na svjetskom tržištu”, gdje su posebno skočile cijene osnovnih sirovina za proizvodnju NPK gnojiva, u rasponu od 80 do 300 posto. Iznijeli su i uvjerenje da poskupljenje gnojiva “neće dovesti do pada potrošnje mineralnih gnojiva budući da su i poljoprivredni proizvodi, posebno žitarice, također doživjeli veliki skok cijena”. Međutim, već je subota potvrdila da je ta najava uskipjela raspoloženje među seljacima koji se upravo pripremaju za proljetnu sjetvu, a šokiran je ostao i resorni ministar Božidar Pankretić. Ministar ocjenjuje da je poskupljenje neprihvatljivo, najavljuje razgovor s upravom Petrokemije i očekuje da će do završetka razgovora cijene mineralnih gnojiva ostati na prošlogodišnjoj razini. Iz Pankretićeva ministarstva ističu kako će kritički razmotriti argumente Petrokemije vodeći računa o ukupnoj poljoprivrednoj proizvodnji i posljedicama koje ovakve odluke imaju jer mineralno je gnojivo jedna od najvažnijih sirovina u poljoprivredi, s udjelom u troškovima proizvodnje i do 40 posto, zbog čega ima i veliki utjecaj na konačnu cijenu poljoprivrednih proizvoda. Predložit će, kažu, odgovarajuće rješenje te napominju da je ministarstvo od konstituiranja nove Vlade aktivno uključeno u rješavanje problematike Petrokemije. Hoće li kutinska tvrtka ispravljati svoju drugu ‘pogrešku u koracima’ unutar godinu dana znat će se možda već danas. Naime, i 8. veljače 2007. Petrokemija je digla cijene gnojiva, u prosjeku tek 10 posto (NPK 5%, KAN 11%, urea 15%). Nakon ‘seljačke bune’ cjenik je povučen 15. veljače. Vlada je kao većinski vlasnik Petrokemiju obavijestila o “mogućem pronalaženju novih, povoljnijih uvjeta poslovanja sa znatno višom cijenom plina, a da pritom ne dođe do povećanja cijene gnojiva”. Što su Petrokemiji donijeli ti ‘povoljniji uvjeti’ ostalo je nepoznato, cijene su godinu dana mirovale, a Petrokemija je 2006. zaključila sa 84 milijuna kuna gubitka, dok je u prethodnoj godini minus iznosio 29 milijuna kuna. Vlada i dalje drži 63,46 posto Petrokemije, no u poslovanju se, čini se, dogodio obrat. Predsjednik uprave Boris Mesarić (odrađuje treći mandat) 21. prosinca 2007. najavio je da Petrokemija zbog stabilne opskrbe plinom i povećane proizvodnje očekuje dobit u visini od 50 milijuna kuna. Prema dugoročnoj financijskoj projekciji Petrokemija je za 2007. planirala skromnu dobit od 1,8 milijuna kuna dok je 2010. trebala postići dobit veću od 40 milijuna kuna.

Selanac prešutio?
Nemoguće je misliti da je Mesarić ponesen, bilo daljnjim ambicijama o visokom profitu bilo valom sve skupljih uvoznih sirovina, ishitreno plasirao novi cjenik bez prethodna znanja vlasnika, Vlade i resornog ministra. Ili nadzornog odbora u kojemu interes države, a time i ministarstva zastupa Srećko Selanac, koji je pomoćnik ministra bio i Petru Čobankoviću u čijem je mandatu postavljen u NO Petrokemije. Stoga Pankretić, ako se želi iskazati kao odgovoran ministar i političar, ne može istodobno izjavljivati da je “šokiran novim cjenikom Petrokemije”, odnosno da je “ministarstvo od konstituiranja nove Vlade aktivno uključeno u rješavanje problematike Petrokemije”. Rješava li aktivno problematiku Petrokemije, šoku zvanom cjenik nema mjesta. Osim ako je Selanac nešto prešutio? Ili je možda riječ o ‘zakulisnom’ dogovoru, rafalnom ispucavanju visokih stopa pa će ‘iznenađeni’ ministar intervenirati i spustiti cijene na 10-15 posto, kako se ne bi moglo tvrditi da državne tvrtke potpaljuju fitilj inflacije. Time će smiriti i ogorčene seljake jer očekivali su nove cijene gnojiva, nije poskupljivalo još od 2006. Ali ne u tako visokim postotcima, kaže Darko Grivičić, predsjednik Hrvatskog seljačkog saveza. Naime, sve zemlje u okruženju Hrvatske imaju skuplje gnojivo i uvoz farmerima nije rješenje, a prosvjedi seljaka i zaprečavanje prometnica više nisu ‘in’. Dvije najjače seljačke udruge, nažalost, imaju svoje političke patrone, Grivičićev Seljački savez iznikao je iz Friščićeva HSS-a, dok je Antun Laslo, predsjednik Zajednice udruga seljaka Slavonije i Baranje, prepoznatljiv kao ‘krilo’ HDZ-a.