Dizanje PDV-a ugostiteljstvu fotelju ministra turizma, koja je trebala biti jedna od ugodnijih u Vladi, pretvorilo je u jednu od vrućih. Ministar Gari Cappelli tu je krizu prebrodio, a već je ozbiljno zagazio i u nove teme: turističko zemljište, razvoj turizma na kontinentu, CRO karticu, promociju zdravstvenog turizma… Ugostitelje je, pak, umirio mogućnošću rezanja parafiskalnih nameta.

Zašto kompenzacije ugostiteljima i čemu cijela bura kad će viši PDV ionako platiti krajnji korisnici, gosti?
Ugostiteljstvo će biti na gubitku što se tiče dobiti s kojom su računali. Morat će raditi nove kalkulacije i vjerojatno nešto podići cijene. I tu dolazimo do pitanja kvalitete. Tko ima kvalitetnu ponudu neće imati problema ni s korigiranim cijenama. Nedavno sam večerao u jednom od boljih zagrebačkih ribljih restorana. Riba vrhunska, a cijena 40 posto niža nego, recimo, u Milanu. Uvjeren sam da u tom restoranu zbog deset kuna više cijene neće gubiti goste. To vrijedi za sve koji godinama ulažu u svoju ponudu. Nije sve crno-bijelo u priči s PDV-om, a investicije u turizmu radi toga neće stati. Hotelijerima smo, uostalom, uspjeli zadržati međustopu od 13%. Investicije eventualno mogu zaustaviti drugi problemi…

Koji?
Ako se ne upravlja destinacijom. Nije dobro, a toga ima, kad mjesto ima hotele s pet zvjezdica, a restorani, trgovine, kafići… na puno nižoj razini. Sve se mora ujednačeno razvijati.

Hotelska industrija ljuti se da se ključne odluke vezane uz turizam donose bez da ih se pita, kakav status taj sektor ima u Vladi?
Status je neupitan, država prepoznaje značaj svih segmenata, ali treba reći i da hotelijerstvo prihodima čini 50% našeg turizma. Osim hotelijera, čine ga i obiteljski smještaj, kampovi, agencije… Stalno se postavlja i pitanje treba li nam Ministarstvo turizma. Malo čudno, niti jedan drugi sektor se to ne pita. Turizam donosi 18% BDP-a i resorno je ministarstvo potrebno.

Hotelijeri se tuže da zbog neriješenog pitanja turističkog zemljišta reduciraju investicije, grade bazene od 300 umjesto tisuću kvadrata i sl. Kakva ćete rješenja predložiti?
Intenzivno se time bavimo i uskoro ćemo s prijedlogom zakona ići ministru Goranu Mariću. Sada ne mogu konkretnije, ali imamo kvalitetne obrise i smjer u kojem bi to htjeli riješiti. Naša razmišljanja su bliska razmišljanjima turističke branše, bit će vjerojatno više modela, i koncesija i prodaja. Ključno je kakvo će biti tumačenje pravnika i stav DORH-a. Kroz Ministarstvo imovine dobili smo moćan alat da se rješava pitanje državne imovine, vojne imovine, pa i turističkog zemljišta, što je dugoročno od velikog značaja i za smanjenje duga države.

Hoteli sa 16% smještajnih kapaciteta ostvaruje oko 50% prihoda, a obiteljski smještaj s 50% svih kreveta svega 15% i neki bi da se daljini rast "cimerfraja" zabrani. Je li to opcija?
Zabrane nisu opcija. Ali, prioritet je dizanje kvalitete, a ne rast broja apartmana. Danas i gost obiteljskog smještaja traži dodatne sadržaje, bazen, neki mali fitness ili saunu. Objekti s bazenom imaju sezonu od 150 dana, ostali upola kraću. Kad se obiteljski smještaj profesionalizira, digne kvalitetu moći će dići i cijene, a lakše ćemo ga i promovirati, brendirati. Nažalost, u tom segmentu nema previše reda. Za razliku od hotelijera koji svake tri godine prolaze nadzor da se vidi nose li zvjezdice opravdano, obiteljski smještaj nema takvih provjera. Sada ne znamo jesu li tri zvjezdice nekog apartmana zaista tri, jedna ili možda zaslužuje i pet zvjezdica prema sadašnjim propisima. Velika je razlika kvalitete u obiteljskom smještaju i nužno ga je rekategorizirati.

Iznajmljivači se protive, kažu da rekategorizacija nosi nepotrebne troškove i da gosti više gledaju recenzije nego broj zvjezdica…
Onda bi mogli reći i da hotelski gosti ne mare za zvjezdice, nego za recenzije, a znamo da nije tako. Iznajmljivačima će biti dostupni povoljni krediti HBOR-a, rekategorizacije će biti proces od pet, šest godina i na kraju će, vjerujem, svi biti zadovoljni. Danas ima apartmana koji su puni svega 20 dana, po 25 eura, a naš cilj je da budu puni minimalno dva mjeseca i barem po dvostruko višoj cijeni.

Dogodine bi manjak radne snage mogao kulminirati, što ćete poduzeti budući da je nezaposlenih s turističkim zanimanjem 40.000, a turizam se muči naći 15.000 sezonaca?
Ta priča se prvo mora raščistiti da se vidi koliko je tih ljudi uopće zapošljivo, koliko ih možda radi povremeno, na ugovor, na crno ili su otišli u inozemstvo, a nisu se odjavili. Problem je složen, hotelijeri govore da su nekad u Slavoniji za jedno radno mjesto imali po 50, 60 kandidata, a sada ih se javi 20. No, o većim kvotama za zapošljavanje stranaca treba razgovarati tek kad se do kraja raščisti statistika o nezaposlenima. Moramo imati na umu i da turisti više vole kad u uslužnim djelatnostima sreću autohtono stanovništvo. Jedan od načina da se ljude privuče u turizam je osigurati im smještaj. Sve više hotelijera to i radi, grade i nove objekte za svoje sezonce. Uvjeren sam da bi oni koji rade na moru šest, sedam ili osam mjeseci tamo ostali svih 12 mjeseci da im se ponudi ta mogućnost.

Prilike i za Hrvatsku

‘Fokus politika sve više se pomiče prema većem financiranju konkurentnosti’

europska zdravstvena politika

Romana Jerković upozorava na opasan zaokret EU-a

Koje su najveće novosti iz paketa turističkih zakona čije izmjene pripremate?
Jedna od većih će biti boravišna pristojba. O njenoj visini po novom će se odlučivati na lokalnoj razini, mi ćemo samo propisati minimalni i maksimalni iznos. Najniža će vjerojatno biti sadašnjih sedam kuna, a najviši iznos ćemo dogovoriti sa sektorom. Besmisleno je da gost vrhunskog hotela, koji po danu za smještaj izdvoji tisuću eura, za boravišnu plati smiješnih sedam kuna. Osim toga, lokalna razina će moći odrediti i da za razne dijelove grada vrijedi različita visina boravišne pristojbe. Propisat ćemo i da taj novac ne ide za nove klupe na rivi, već namjenski za promociju, marketing, udruženo oglašavanje. Riječju, za upravljanje destinacijom.

Hoće li nacionalna promidžbena organizacija ostati ista i tražite li novog čovjeka na njenom čelu? Zainteresiranih ima puno…
Ima? Vidjet ćemo… Hrvatska turistička zajednica se mora mijenjati, ona mora biti agencija za promociju turizma znatno više nego je to sada. HTZ mora i snažnije izići na globalno tržište, moramo biti globalno moćni za trenutak koji nas čeka za godinu, dvije kad se konkurentni vrate u igru, Sada smo, rekao bih, u promociji slabašno jaki.

Prvih mjesec dana mandata gasili ste požar zbog PDV-a, niste išli na sajmove, imate li uvid kako ide buking?
Optimista sam, buking je dobar i ako ne bude nekih novih okolnosti vjerujem da ćemo u 2017. povećati noćenja za barem pet posto.* Je li točno da je najdugovječniji pomoćnik ministra u hrvatskoj Vladi, Robert Pende, i vama desna ruka?- Cijenim znanje i iskustvo, a da sam u Ministarstvu zatekao tri Pendea ni jednog ne bi mijenjao. Pende ima ono što treba dobrom pomoćniku ministra, reagira, upozorava, nudi prijedloge, upozorava što slijedi, na što treba obratiti pažnju…